Ovo je starija tema, ali me dugo nije bilo, a ovdje mi je par stvari zapelo za oko:
ovo bas i nije sasvim točno - takve ugovore je teško osporiti (po mom mišljenju posebno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju gdje imovina prelazi na davatelja uzdržavanja odmah po potpisu ugovora, dakle još za života primetelja uzdržavanja, dok kod ugovora o doživotnom uzdržavanju ta imovina prelazi tek smrću primtelja uzdržavanja) ali nije nemogućeTanči prvotno napisa
naime, radi se o tzv. ugovorima na sreću gdje je bitan element ugovora da se ne zna kada će doći do smrti primatelja uzdržavanja. činjenica da je davatelj uzdržavanja znao ili trebao znati za skoru smrt primatelja uzdržavanja je dovoljna da se takav ugovor poništi. nije baš česta situacija, ali godinama se prikupilo dovoljno sudske prakse.
ni ovo nije bas točno. zakon regulira tko su nužni nasljednici pa kažeTanči prvotno napisa
Članak 69 (ZAkona o nasljeđivanju)
(1) Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug.
(2) Ostavite ljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
dakle, prvi nasljedni red ima pravo na nužni dio bez ikakvih ograničenja i njihov nužni dio iznosi 1/2 zakonskog djela, dok ostali nužni nasljednici imaju pravo na nužni dio samo uz gore navedena ograničenja a i tada im pripada samo 1/3 zakonskog dijela
u svakom slučaju, kod ostavine je uvijek dobro kontaktirati odvjetnika, barem za savjet ako ne za zastupanje, jer jednom dana nasljednička izjava se više ne može povući (osim u iznimnim slučajevima kada je dano pod prisilom i sl.), a rješenje o nasljeđivanju obvezuje sve osobe koje su sudjelovale ili nisu sudjelovale, ali su bile pozvane da sudjeluju u ostavinskom postupku




Odgovori s citatom