Kod nas je to išlo ovako:
cure su spavale s nama u krevetu (do prije godinu dana otprilike), i onda smo im uredili njihovu sobu: zidovi pobojani u boje koje se njima sviđaju (žuto i zeleno ), njihove (a i moje!) umjetnine vise sa zidova, umjesto kreveta veliki madrac od bračnog kreveta na podu (za kinderbet su mi nekako prevelike, a za "prave" krevete premale, Anči je iz normalnog kreveta često padala u snu...), s posteljinom s medekima, naravno. Sve njihove igračke (osim onih s kojima bi se mogle zadavit ili ih progutat) su im na raspolaganju kao društvo za spavanje, a i cure su uvijek spremne na dogovor. Dogovor stvarno pali u gotovo 100% slučajeva ! I stvarno. Curke oduševljene sobom, totalno su sretne i spavaju same :D !! Neko vrijeme. Onda su počele dolazit k nama u krevet (oko 3 po noći lagano tap, tap, tap kroz hodnik, i šutke uvlačenje između mame i tate...)
Onda smo počeli mi ležat kraj njih, u njihovom krevetu (i radili sve već gore navedeno: čitanje, maženje, bezbroj pusa za laku noć...) i čakali da zaspu pa se iskrali iz sobe. Onda smo mi pali. Gotovo redovito bismo mi zaspali prije njih I tako to još uvijek traje.... utješila me frendica neki dan s pričom da je pročitala negdje da je za razvoj dječje psihe dobro da spavaju sa starcima u krevetu (osjećaj sigurnosti, ljubavi...) pa onda neka... do neke slijedeće prilike dok ne odlučimo ponovo pokušati (jer mislim da se ipak svi kvalitetnije naspavamo kad nas se ne gura 4 u jednom krevetu nego samo po dvoje...