E,baš mi je drago da je netko pokrenuo ovu temu jer fakat sam već na rubu živaca!!
Luka će uskoro 5 god. i za svoj drugi rođendan svi čoporativno-dede,bake,mi...kupili smo mu sobicu-šarenu,slatku,preslatku!!
Sam je odmah htio ići u SVOJU sobicu i kao VELIKI dečko bez problema ostajao i spavao u njoj!!!
Rodio se Borna i kak je normalno,njegov kimbač je u našoj spavaćoj sobi(jer u Lukinu više ni igla ne stane).
I sve je super štimalo do unazad par mjeseci!!
Luka zaspi u svojoj sobi,nekad brže nekad uz maltranje i do 1 sat,ali...
Usred noći u neko nedoba od 3-4 evo njega..tap..tap...hooop ..u naš krevet!!
I tako svaku Božju noć već par mjeseci!!
Njegov logičan odgovor je:"A kak Borna može biti s vama,a ja ne??"
I kaj sad napraviti??
Ili mu staviti i njegov krevet u spavaću,pa ćemo svi čoporativno spavati-ali svak u svom krevetu,a ne s koljenom u rebrima,guzicom na mojoj glavi....
Ili porušiti sve moguće zidove(većinom nosive) pa nekak iskemijati još nekih 8-10 kvadrata za Borninu sobicu!!!
Ak ga stavimo opet sa nama-jel to nazadovanje??
Ili je to normalna ljubomorna reakcija koju treba riješiti pa makar i čoporativnim spavanjem???