Dijete od pet godina s nadzorom ili ne na dvoristu.....

[dina]

Ajde da vas pitam nesto sto me muci vec par dana.
Moj malac (stariji) ce uskoro napuniti pet godina, razuman je, dosta samostalan kak vec kikaci u toj dobi jesu. Neki dan smo bili na vikendici od roditelja MMa gdje je MM otisao dan ranije sa starijim a ja sam s mladjim dosla drugi dan.
Do sada nisam nikada pustala K(stariji) sa dedom i bakom samog na tu vikendicu no sada je isao i MM pa sam popustila. Kada sam dosla drugi dan vidjela sam da se oni s njim igraju (baka) jedno vrijeme, a onda ga puste da se igra sam oko kuce. Malo ode gore(na kat kuce) pa ga nema nekih 15tak minuta, pa ode iza kuce pa ga opet nema (10tak minuta) e to je ono sto ja smatram da ga se jos ne moze pustati samog.
Taj dan kada sam ja bila tamo, naravno da sam stalno provjeravala gdje je i gledala sta radi ali vidim da oni nisu. Kad bi pitala da di je K.rekli su mi, igra se iza kuce! (kuca ima dvoriste koje nije ogradjeno i okolo je i cesta i suma i svasta.....
E sada, oni od mene traze da ga pustam s njima na vikende preko ljeta a meni je to .....
Recite mi da li pretjerujem da dijete od skoro pet godina mora imati stalni nadzor. Oni mi kazu da uvijek znaju di je i da nek ne brinem.....
Po meni se on moze igrati u kuci u nekoj sobi sam ako znam da je tamo ali nema sanse da ga ostavim da lunja po dvoristu i kaj ja znam di a da ja sjedim na terasi i nemam ga na vidiku.
Molim vase misljenje jer ja ispadam luda

[Joe]

Nisi luda, po meni. Ja ne bih puštala petogodišnjaka bez nadzora u neograđenom dvorištu. Neka ga ograde ili niš od vikenda.

[Veki]

Ne znam kaj bi ti napisala. U toj dobi je dijete zaista spremno biti malo i samo, ali sve ovisi o dijetetu. I ja razmišljam slično kao ti, ona je meni još mala i strah me za nju. Čitaj: ja sam velika kontroluša
Eto nisi sama i jedina, a dalje :?

[mama_jos_malo]

Ja sam sigurna da nisi luda.

Ako osjećaš da ne treba biti izvan nadzora, onda je to ispravno.

Ja sam poznati Kobacmama, tako da možda nije relevantno što kažem, no mislim da si u pravu.

Moja podrška!

[Marsupilami]

Kod takvih stvari ti vrijedi pravilo da je svako dijete drugacije.
Npr. ja imam sina od 5 godina i kada kazemo da je nesto opasno i da nikako sam nesmije to dirati ili ici nekuda on sigurno nece dirati ili tamo ici (cesta, suma itd.) bez obzira koliko znatizeljan bio, radije dodje do nas i pita.
Bez obzira na to ja ga ne bih pustila bez nadzora :/

[dina]

Cure puno hvala na odgovorima. Ma i on je takav da nebi otisao i da ce uvijek pitati smije li itd.no ipak nikad ne znas kaj moze djecjoj glavici sinuti da napravi... to je ono sto me muci najvise od svega.

[Arwen]

moj već više od godinu dana se igra sam u dvorištu
isto nije ograđeno ispred je šumica pa more iza cesta odnosno slijepa ulica pa nema prometa,voze samo oni koji žive tu a većina ih ima djecu koja se kao i moj igraju pa nitko ne juri
on zna dokle smije ići i kad ga stariji zovu da ide s njima negdje dalje kaže nemogu
naravno da svako malo pogledam gdje je ali ne visim non stop nad njim
dogodine će u školu i morat će iz škole sam doma ili do mene na posao
srečom pa živim u malom mistu
neznam ja bi ga pustila kad sam ja tamo ali ga ne bi ni dan danas pustila sa sveki

[Suzizana]

vjerojatno ću ja svima vama biti luda, ali kaj mogu.
u našem kvartu su sva djeca dosta rano sama vani u dvorištu i na cesti. tak da su moji već odavno sami vani. I (4,5) je nedugo naučila voziti na dva kotača bic i sama je vani na cesti (bez mog nadzora, ali sa drugom djecom). prije nego je naučila voziti bic isto bi bila sama, sama bi otišla do susjede par kuća dalje i tak. kod nas baš nije prometnu i ulica je uska i uglavnom voze ljudi koji tu stanuju i znaju da uvijek ima puno djece vani. kad slučajno ide auto svi viču "u strani, u stranu" i svi stoje pošlihtani kraj ograde dok auto ne prođe.
F isto tak već je odavno sam vani. na kraju naše ulice je šuma i na ulazu u šumu se svi igraju veći, ali i u šumi i mi F puštamo.
I zna do koje kuće smije na jednu stranu ulie i na drugu i dalje ne ide. ak ide kod susjeda koji živi na kraju ulice, blizu glavne ceste, gledam dok ne uđe u dvorište, ali i to sve manje i manje. jednostavno ona zna da ne smije na glavnu ni na jednu i drugu stranu i ne ide.
e sad jel to dobro ili ne, ne znam :?
ja nikad ne mislim crno uvijek pozitivno a tak i svi ovdje, tak da ne znam.
ovisi kak si ti u "glavi" u vezi toga a i kakva su ti djeca.

[iridana2666]

ovisi o djetetu! Moju stariju sam već sa npune 4 pustila samu, a mlađoj, petogodišnjakinji, ne bi dala ni mačku da ju čuva na 5 minuta

[Veki]

vjerojatno ću ja svima vama biti luda, ali kaj mogu. .

Naravno da nećeš biti luda .
Super da imaš takvo okruženje i ti se postavljaš u skladu sa djetetovim mogućnostima. I moja ulica je relativno mirna, ali nema djece njenih godina, sve su starija i susjedi su :/ .
Ja još ne mogu zamisliti da je na ulici bez mene, ali tko zna kako će biti sa malim u njenim godinama. Sve je to jako relativno

[MalaSirena]

Kad smo mi npr. kod mojih na vikendici puštam ga da zvrnda okolo bez da mi je stalno na oku jer tamo nema prometa, ali ipak ga često pogledavam jer to nije prostor prilagođen djetetu, nađe se okolo sjekira, moj stari ima u šupi pribor i otrove za špricanje vinograda (a malcu je ta šupa prezanimljiva), pazim da ne ostavi vodu iz pipe da curi (jer se najradije igra s vodom) i sl.

U kvartu je druga priča, nema šanse da ga pustim da bude sam u parkiću (doduše, on to niti ne želi) jer je park blizu ceste i velikog parkirališta i zato što mislim da je premali da bi bio sam (ne visim mu nad vratom, ali sam blizu). Zato mi je šokantno vidjeti kako jedna curica od 4,5 g pazi na svog bracu od 3 g i oni su sami vani cijelo popodne. :?

[Lutonjica]

u velikom ograđenom dvorištu mojih roditelja ju puštam bez nadzora (iako svako malo provjerim gdje je, barem da mi se glasom javi, ne moram ići fizički gledati gdje je).
i ona je ok, zna što je opasno, uvijek dođe pitati ako nije sigurna, sluša kad kažem do kud smije ići.
ALI, nikad ne znaš. pa sam ju nedavno zatekla kako sjedi na otvorenom prozoru na 4. katu. a mogla sam se zakleti da nikad ne bi napravila nešto takvo. stvarno nikad ne znaš.

[Suzizana]

Zato mi je šokantno vidjeti kako jedna curica od 4,5 g pazi na svog bracu od 3 g i oni su sami vani cijelo popodne. :?

to je ipak malo too much! a i drugačije je kad živiš u zgradi. mi živimo u kući i svako ima svoje dvorište i klinci su uglavnom u njima i kad su tak mali (3 god) baš i ne idu sami na cestu bez kontrole.
a čuvanje mlađeg djeteta to mi je uvijek bilo . moj F ima 8 god i nikad ali baš nikada nije čuvao I. zakaj bi ga s time opterečivala. I j oduvjek znala da F ima svoju ekipu i da smije tam kam ona ne. ona ima svoju ekipu i nikad nije privjesak F.
a da vani jesu cijelo podne uz povremeno pogledavanje I ili njeno javljanje meni, a F mi samo mora reći gdje ja da znam, a to su dvije tri ulice (uključujući i našu) i šuma

[clumsy mom]

Mi živimo u slepoj ulici punoj dece različitog uzrasta (pod puno mislim desetak u razmaku od 3.5 do 12 godina). Kao i kod prethodnica imamo saobraćaj ali usporen baš zbog dece. Deca imaju ograničeni 'opseg delovanja' i uglavnom ga se drže. Recimo da se igraju baš na samom kraju ulice, u dužini od 3 ne tako velika dvorišta. Uvek je neki roditelj sa njima a drugi nadgleda situaciju. U nedelju sam ih npr. čuvala ja dok sam juče u svom dvorištu presađivala cveće dok ih je čuvala komšinica s tim da mi je dvorište u tom delu zaklonjeno od ulice i ne vidim ih ali ih čujem i kad šapuću. Svi se sklanjaju uz ogradu kad naiđe auto a od stranaca prezaju tako da mi nije problem ispustiti ih iz vida na trenutak naročito jer imam poverenja i u komšinice a i tu sam praktično samo ih ne vidim.

Dvorište nam je malo, ide u obliku slova L i deo koji izlazi na ulicu nam se ne vidi sa terase (na prvom smo spratu porodične kuće). Ipak, jedan jedini usloc koji se mora ispuniti da bi s eizašlo napolje jeste ne izlaziti na ulicu dok mama ne siđe i to se poštuje zarad opšte sreće
Ovako ćemo raditi dok ne pođu u školu. Ja ili prostirem veš na terasi ili pristavljam ručak i sve to čuljeći uši i osluškujući gde su i šta rade. Uvek ispoštuju dogovor (Boris je tu zaslužan kao glas savesti ) i ako neko od društva u međuvremenu izađe na ulicu oni sa njima komuniciraju kroz ogradu obavestivši me, naravno, da se deca već igraju.

Ne živimo u velikom gradu, poznajem iz viđenja 2/3 njegovog stavovništva, sama sam odrastala na selu gde smo po vasceli dan jurili po dvorištu i ulici i ne želim deci uskratiti detinjstvo protkano razbijenim kolenima i ručkovima od blata. Draže mi je videti ih uveče prljave kao prasce, već skoro usnule dok ih svlačim i tuširam nego da ih vidim kako katatonično bulje u crtiće celog popodneva. Pa mi revoluciju imamo u kući ako pada kiša :/ !

[TinnaZ]

ja sam našu curku isto zatkla sa 4 god. da sjedi na otvorenom prozoru na katu kuće, srce mi je skoro stalo. Instinkt mi je govorio da trebam ići provjeriti na kat gdje je, jer gore inače nisu išli, i nisam znala šta bi mogla raditi na katu.
Baki i djedu smo (sam) postavila uvjet da ako ne naprave ogrdu, ne može ići kod njih. Međutim, i nakon ograde se dogodilo da joj je traka na motoru za mljevenje uhvatila nogu (dok su ostali hranili gice), otrgla joj đon na cipeli (ona se nekako izvukla). Meni je od tada (a i do tada) sve više grč u želucu kad nas mole da je tamo pustimo, a mole nas svaki tjedan (zajedno sa njom, obožava biti na selu). I sada ja postajem sve više snaha oštrokonđa. Osim toga čuvanja, ne sviđa mi se i kaj je meso za doručak, ručak i večeru, za večeru ostaci od ručka i tako. Znam da joj selo može dati pregršt slobode, igre i užitka kao niti jedno igralište, i muči me to totalno.
Mojoj mami je brat (dok se sanjkao sam, sa nekih 3-4 god. skoro odsanjkao pod kamion, ovaj je zakočio na vrijeme), ja sam joj se skoro utopila (imala sam šlauf za neplivače), dok se ona sunčala itd. Tako da, teška je odluka, i nije za olako shvatiti.

[rinama]

Neznam kaj da kažem na ovu temu. Živimo u kući i imamo ograđeno dvorište i puštam ga da se igra sam sa starijim bratom vani, ali nekako nemogu ništa u miru raditi i opustiti se jer se stalno brinem.
Brinem se da se ne dogodi ono "nešto" slućajno.
Tako da mi u većini slućajeva sve obaveze oko kuhanja i čišćenja obavljamo zajedno, a isto tako se zajedno i igramo vani. ja sam mama koja igra nogomet i tenis i sve ostalo kaj treba. To mi je jednostavnije, ja sam mirna, a oni su sigurni.
Uglavnom uz svoje čuvam i ostatak ulice jer su većinom djeca roditelja koji nisu "nadzorni organ" kao što sam ja. Ali ne smeta mi, iovako sam htjela biti odgajateljica u vrtiću, pa mi ovo ne pada teško. Znam ja tako i napeći kroasana i palaćinki rano ujutro, napraviti limunade, kupila sam plastićnih čaša, jer treba svu tu masu djece nahraniti uz moju.
Jedan dan mi kaže jedan djećak: joj teta, dobro da vas imamo, inaće bi se gladni i žedni igrali Mišek mali.

[MartinaK]

Ja nemam mentalne snage pustiti moju Saru. Najviše, smije se spustiti prva do ulaza i tamo nas minutu pričekati dok mi za njom stignemo.

Jednom sam tak Josipa pustila da sam šeće po ograđenoj okućnici i ja sam išla svakih 10 minuta pogledati kaj radi, i on se baš poskliznuo dok me nije bilo. Sve je dobro prošlo, imala sam sreće, a moglo je biti i drukčije.

Ja mislim da djecu treba čuvati i imati po stalnim nadzorom. I treba se s njima igrati kad to oni požele. Baš sam primjetila da su najsretniji kada se s njima igraju odrasli.

Onaj događaj kad je neko hranio gice, pa se zaplela nogica u nekakav lanac - koma. Čuvanje djeteta je full time job i to mi je grozno.
Nezgode se mogu uvijek dogoditi, ali odrasli su odgovorni napraviti sigurno okružje za djecu i brinuti za njih. Meni je jasno da su prje 50 godina bili drukčiji pogledi, tipa djeca su se međusobno čuvala, 'a ko bi nahranio živinu', 'moralo se raditi.'... ali ja nisam trpila trudnoće i trudove da bi moji klinci nečijom nepažnjom bili ugroženi. Ko ima previše posla da bi se djeci posvetio, neka završi posao, pa onda nek se malo poigra.

Znam za jedan slučaj, kad je djete bilo u stanu sa roditeljima i društvom, svi su bili u jednoj sobi, a djete je otišlo u drugu sobu u kojoj je bila jedna osoba. Roditelji nisu znali da ta spava na kauču i mislili su da je pod nadzorom i djete je palo kroz prozor i poginulo. Imalo je oko četiri godine. Užas

Ja uvijek provjerim što djeca rade, kakvo je okruženje, ima li ikakvih opasnosti i sl. Možda je to nekome ludo, ali ja sam mirna samo tako.
Nezgode se dogode u trenu, a poslije imaš čitav život za žaliti i reći 'da sam barem'. Meni sve drugo može i mora čekati.

Josip npr. želi da idem s njim do škole jer mu je tak ugodnije, ali mu nije problem da bude sam u parku. Meni pak to jest i još ćemo neko vrijeme sve skupa. Da mi je praktično svaki dan 5 puta oblačiti Emu i sve to handlati, nije, ali drukčije ne mogu.


Svaki roditelj ima svoje razloge i to treba poštivati.

[klia]

Također ga ne bih puštala.
Ali je nedavno sam otišao do vrtića (a mi i vrtić smo prvi susjedi, nema prelaženja ceste), ja sam bila na prozoru. Dakle, vani je bez bliskog nadzora bio ukupno 3 minute.
Smatram to sasvim dovoljnim, a njemu je jako značilo

[MartinaK]

Ono što moža već je granično je da se bojim da će netko oteti ili zlostavljati moje djete, ali to je već krajnost i isključeno je radi ovih razloga prije

[Loryblue]

u velikom ograđenom dvorištu mojih roditelja ju puštam bez nadzora (iako svako malo provjerim gdje je, barem da mi se glasom javi, ne moram ići fizički gledati gdje je).
i ona je ok, zna što je opasno, uvijek dođe pitati ako nije sigurna, sluša kad kažem do kud smije ići.

i kod mene je isto, samo što je kod mene moje ograđeno dvorište.
i puštam je da se igra sama, ima 3,5 godine.
svaku toliko je zovnem čisto da joj čujem glas.
mene je jedino bilo strah bazena (ne znam je li više zimi kad je prazan i dubok 2 metra ili u proliće i lito kad ga napunimo), ali od kada je on prekriven debelom i kruto zategnutom ceradom nemam bojazni.
van ulaznih vrata dvorišta neće nigdi. a prostora ima ko na omanjem nogometnom igralištu. iza kuće i vrta nam je kanal s vodom a tamo zna da ne smije ići. ako i misli negdi otić još se nikad nije dogodilo da nas nije došla pitat može li ići.

[Elly]

Ako osjećaš da ne treba biti izvan nadzora, onda je to ispravno.

Upravo ovako.

Moja ima 4,5 godine, i uvijek je pod mojim (tatinim, bakinim kad smo kod nje) nadzorom, iako je ogradjeno dvoriste.

Ne moram biti fizicki uz nju, ali dovoljno je da sam blizu, da vidim/cujem sta radi, i mirnija sam.

[TinnaZ]

ali ostaje ova dvojba, kod nas roditelja je pod nadzorom, ali kod bake i djeda kod kojih voli ići više nego dobiti vreću igračaka, i vidim je kako plače i totalno je skomirana što to sve više i više branimo. I ne samo zbog čuvanja, nego i zbog sistema prehrane. Ja sam isto u totalnoj komi kad trebam donositi te odluke i reći ne, ne ide. Mama roga, svi me gledaju kao posesivnu i preopterećenu polufrustriranu teticu. Jer oni su odgojili svoje dvoje djece, od koji je jedan moj muž, i svi su na broju :/
S druge strane, nas prijatelji gledaju kao neodgovorne roditelje, jer puštamo djecu sa temperaturom i ne dajemo na prvi znak čepiće. Što isto nosi svoj rizik. Isto kao i puštanje da se igra (na selu, gdje god), bez stalnog nadzora. Jedan rizik smo spremni preuzeti, drugi nismo :?

[MartinaK]

Potpuno razumijem, i sama sam puno puta bila u takvoj situaciji! Ali moramo znati da ne možemo uvijek svima biti super. Stavi pluseve i minuseve na papir i drži se odluke. Meni osobno nije ugodno bit partibrejker, ali mi je puno važnija dobrobit moje djece. I zato ostajem pri svojim stavovima.

Da, koma je kaj uz sve probleme moramo i takve stvari handlati.

Ako nikako ne mogu iskreno, i ljubazno reći svoje mišljenje onda se ja delam bedasta pa velim, joj nemrem ja biti mirna, previše se brinem, nemrem si pomoći. To je samo djelomično istina, ali to oni ne moraju znati
Mislim istina je samo ako dozvolim nešto protiv čega sam, a to se nikad nije ogodilo jer ostajem pri svom.

Inače pitam se kakvo je slovo zakona kod nas po tim pitanjima?! U SAD ne smiješ ostaviti djete u autu na parkiralištu ni minutu, odmah ti zovu socijalnu službu, u našem vrtiću je pisalo da po zakonu djete ne smije doći samo ili uz pratnju osobe mlađe od 16. Kaj vi znate o tome? Bilo bi zgodno vidjeti, jer ako ima nešto, mogle bi se i na to pozivati.

Još bi samo napomenula da sam često ozbiljno, profesorski, pričala o tim temama, pa nisam imala previše problema i razgovora. Odgoj je moja stvar, obaveza i dužnost i ne dam nikome da se plete. Da bi ublažila
rekla bi, bit će prilike kad porastu, i toi mislim!

[MartinaK]

E da, sjetila sam se kak je prošle godine neko djete tak odlutalo u i našli su ga tek sljedeće jutro uplašeno i pothlađeno u šumi. zašto je otišlo? Tražilo je zeca, čini mi se. I još su na RTL-u to sa smješkom prepričavali, na što sam bila ljuta jer je to neodgovorno, a ne simpatično. Jedino je Pervan nakon toga malo prao na tu temu. Što reći?

Da li imamo pravo djeci davati takvu odgovornost, da se sami moraju čuvati i paziti? Pa mi smo razumni i ogovorni, ili?

Djeca su definiciji nestašna i ma koliko razumna i oprezna bila mislim da im ne smijemo nametati takvu odgovornost. Ako se zlo dogodi mogu se obeshrabriti, mislim na ono duboko samopouzdanje.

Aj' bok!

[zvjerka]

Mislim da puštanje djece same van ne ovisi o godinama već o zrelosti i poimanju opasnosti koje im se mogu destit vani.
Moja cura ima 5 godina i puštam ju samu vani. Ima koridor kretanja od od točke A do točke B. Tako da ju mogu vidjeti kroz prozor. Kad smo u šetnji, vožnji biciklom isto je puštam samu ali, uz obavezno javljanje do kud ide. Ionako kod nas u kvartu nema automobila, i gotovo sva djeca se slobono kreću (čak neke puštaju i mlađe).

[mama.st]

Obiteljski zakon kaže da roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

[MartinaK]

Obiteljski zakon kaže da roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

I rest my case.
Sapienti sat.

[Loryblue]

Obiteljski zakon kaže da roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

I rest my case.
Sapienti sat.

da, da, i još svašta roditelji ne bi smjeli ni po zakonu ni po Bogu radit djeci, pa opet rade. nažalost.

[malena beba]

moja se igra ispred kuce sama ali svako malo povirim. ali to nije cak ni pred kucom jer je to plato ispred kuce i nema gdje odlutat. i tako od kad je napunila dvije godine. ali ona je stvarno dijete koje zna svoje granice. nikad necu zaboravit kad se igrala s nekim deckom iz vrtica i on je otisao na drugi kraj rive a ona je ostala cekati jer ''ona zna da ona ne smije tamo sama'' (a nije se imala s kim drugim igrati nego je sjela na svoj romobil i cekala ga da se vrati)

[TinnaZ]

moji se ne boje apsolutno ničega, njihova znatiželja doseže ne znam do kuda, niti se srame koga ili čega - i dok god njima nije logično neko objašnjenje ne tangiraju ga. Dakle, zabrane sa objašnjenjem zabrane ne pale, a objašnjenja tipa "na ulici idu auti koji te mogu pogaziti" isto baš ne pale jer je protuargument "ja ću stati i pogledati da li ide auto". Eto, ostaje nam jedino stražariti svaku minutu. Trebali smo od malih nogu malo ograničavati tu samostalnost i samosvijest, ali valjda smo takvi i sami, ne znam, možda smo mogli nekako utjecati. Neki dan na selu se susjeda čudi kako se oni razgovaraju, ispričali su joj cijelu povijest toga dana, nije mogla vjerovati koliko godina imaju. A ja bih radije da su malo suzdržaniji i oprezniji.

[Poslid]

MM je taj koji je "kontrolor", a ja bih djecu pustila u dvorište, pa čak i do susjeda (pod uvjetom da obavezno kažu da idu tamo).
Moj sin je isto "nepresušno vrelo", ali ipak smatram da ga nekad treba pustiti da i sam uvidi opasnost.

Evo jedan primjer. Na selu kod bake i djeda svi smo bili vani na dvorištu. Malci su se igrali u jednom praznom kukuržnjaku. U jednom trenutku MM opazi da su oni prešli u drugi dio kukukržnjaka (vjerojatno su se iznutra popeli) u kojem je bio postavljen otrov za štakore. Mi smo se svi jako uplašili i isprepadali ih, ali oni su tvrdili da otrov nisu dirali jer su ZNALI da je to nešto opasno.

Dakle, bili su nam na oku, a ipak su otišli tamo kamo nesmiju, no na sreću sami su prepoznali opasnost.

I tko je sad u pravu? Ja ili MM?

[TinnaZ]

ma da, to i mene muči.
Da li im pustiti da idu više na selo, koje ih oduševljava i sigurno daje ono nešto što im grad i vrtić nikada neće, bez obzira na smanjene "sigurnosne mjere" tamo. Mene uz to dodatno još muči i prehrana po sistemu meso za doručak, ručak i večeru + slatkiši u neograničenim količinama. Odnosno više me muče prehrambene navike koje pokušavamo izgraditi, a onda se sve sruši kad odu tamo. Da li i to spada u sigurnost :? (prehrane)

[Poslid]

Da li i to spada u sigurnost :? (prehrane)

Kod nas - sigurno.

Ali mi se ionako borimo s jedenjem (odnosno, ne jedenjem) pa se bar tamo pošteno najedu.

[Mony]

Ja mislim da ne bih pustala petogodisnjaka bez nadzora, iako necu dvaput rec - ne znam, ima jos vremena...

Al znam da je MM s 5 godina pobjegao tada 11-godisnjem bratu na Trgu i sam usao u tramvaj i dosao doma (do Vjesnika), dok je njegov brat ludio gdje je.

Tak da su djeca definitivno snalazljiva vise nego sto mi mislimo, al opet slazem se i s ovim sto Lutonjica kaze: nikad ne znas :/

[smoki]

R je već sama u dvorištu, malom i ograđenom ispred kojeg nema prometa i iz kojeg ne može izaći. Mene nije strah, sticajem okolnosti živimo u kući u kojoj sam ja odrasla.
Ali mi je sada jasno što sam ja morala uvijek pjevati po dvorištu.

[argenta]

Ja sam svoju malu počela sad (3,5 godine niti) pomalo puštati da bude sama vani: ili na terasi, ili u našoj slijepoj ulici kud prođu cca. 2 auta dnevno (a i to od susjeda, ili naš). Ostavim otvorena sva vrata i prozore, pa je povremeno provjerim. Ali kod sveki je ne bih pustila preko vikenda, unatoč ograđenom dvorištu -- samo što to više govori o njoj nego o mojoj Zvjezdici

I potpisujem da to jako, jako, jako ovisi o djetetu, a jednako toliko i o roditelju.

[Zeko1]

ja sam svoju curu od 4 godine pustila susjedi preko puta da se igraju u dvorištu, susjedina baka ih je gledala kroz prozor. susjeda iam 5 godina i bio je njezin bratić od 7. dva dana kasnije kaže meni moje dijete : ajmo se igrat ko da se daviš! pitam ja nju : a kak se to igra? a ona će : staviš ruksak oko vrata i legneš se na pod ja: gdje si se to igrala? ona: kod n.
smrzla sam se
od onda se ne igra kod susjede, niti bez stalnog nadzora...

[Anci]

Moja se ovaj vikend igrala kod bake u dvorištu i cijeo vrijeme sam s njom pričala, povremeno je ulazila u kuću i igrala se sa sestričnom u njenoj sobi.
Odjednom tišina.
A njih dvije izašle iz kuće i otišle preko ceste.
Malo prošetati.

Nema kod nas još "bez nadzora".

[sladjanaf]

mi isto imamo princip zvanja ako D ne čujemo neko vrijeme kad se zaigra oko vikendice. ali ona je dijete koje još u svojih 5,5 godina nigdje nije "odlutalo" ili otišlo bez pitanja. kad se dogodi da K spava a ona se sama igra u voćnjaku ispred kuće, onda zove da se dođe sjediti pored nje, "da ju čuva".

s druge strane, Karlo, koji još nema ni dvije godine, sam krene niz cestu koja vodi do glavne (koja nije prometna jer smo na brijegu gdje su samo vikendice), bez da se okrene. on sam krene u šetnju. on se ni inače ne zaustavlja kad smo u vikendici. trenutačno je najveća fora penjanje uz stepenice i silaženje niz iste, ali samostalno, jer on sve mora "sam". mislim da ćemo njega imati na oku barem do 15-te