tricikl

[mamma san]

Samo bih napisala naše iskustvo s triciklom:
-mehanizam za ljuljanje nikad nismo koristili
-ogradicu smo vrlo brzo skinuli jer mu je bilo pretijesno, a bila je i nepotrebna (tricikl je dobio s godinu i pol, i nije krupno dijete)
-mehanizam za sviranje nas je izluđivao, pa smo ubrzo izvadili baterije, što je izazvalo salvu protesta, a sve dok je ta grozota svirala, Andrej je odbijao na bilo koji način sudjelovati u vožnji tricikla osim da sjedi kao trupac i pritišće gumbiće
-pedale nikad nije naučio okretati, a nije ni mogao, jer su na tom čudu pedale počele otpadati čim je prvi put stavio noge na njih. Zato je naučio vraćati otpale pedale na mjesto
-mehanizam one štange za guranje se tako brzo izlizao da je štanga izgubila svoju funkciju, na kraju je MM riješio stvar bušilicom za metal
-košare su nam bile nepotrebne, a jedna od njih je isto tako odmah otpala i više nikad je nismo vratili na mjesto.

Tricikl je inače bio relativno običan tricikl iz Tintilinića (oko 250 kn), made in China, naravno. Uglavnom - prerastao ga je, a voziti ga nije naučio. Sad samo razmišljam kako da ga se riješimo iz kuće. U svakom slučaju, da ponovo kupujem tricikl, kupovala bih tricikl vulgaris bez ikakvih dodataka koji djetetu odvlače pažnju od vožnje, i tricikl pretvaraju u putujući cirkus.

U svakom slučaju potcrtavam i debelo potpisujem ovu zadnju tanjinu rečenicu.

Makar sam i ja kao i hrpa drugih zaljubljenih (u svoje dijete) i šopingholičarskih mama suludo htjela kupiti Lovri baš ovakav nakinđureni tricikl, u meni je proradio glas razuma u obliku mojeg MM koji je rekao jednu povijesnu rečenicu: NE!!!

I super da je tako bilo. Kupili smo jedan jednostavni triciklić u shop-u na zelenom valu, platili ga 150 kuna i bio je fantastičan.

Uglavnom kod kupnje triciklića obratite pažnju na slijedeće stvari:

- ako se djetetu kupuju ti nacifrani tricikli sa "mjuzom" + štap guralica, dijete će jednostavno nastaviti uživati umjesto u vlastitom trudu, u trudu svojih roditelja. I to u guranju. Ponekad je i to za roditelje lakše, ali mislim da dijete s tim ne dobiva puno.

- kod kupnje triciklića treba paziti da su kotači dovoljno veliki i stabilni i da nemaju previše jakih utora koji izaziva trešnju u vožnji.

- da rama nije plastična ili skoro pa plastična, već aluminijska.

- da sjedalo bude široko kako bi se male guze mogle ugodno namjestiti

- da nema naslona (jer ga malci koriste, a vrlo brzo ga prerastu pa se desi da se izvrnu na leđa u želji da se naslone - dogodilo se mojem malcu)

- da su pedalice smještene na prednjem kotaču i da ako je malac premali da mu ne smetaju u odgurivanju; te ukoliko uspije dohvatiti da mu ne smeta guvernal u okretanju pedalica)

- ovo sa rastom odmah vodi do sjedala koje se na nekim trickilićima mogu podesiti (na Lovrinom recimo je bio ok)

- i kad dijete sjedi a da bi mogao voziti triciklić njegova forma mora biti takva da kad sjedne izgleda kao kad vozi hurley davidsona
Drugačije forme triciklića (previsoki sic, preniski guvernal i sl., a pedale su uvijek na prednjem kotaču) neće biti dobre za vožnju.

Eto, par mići savjeta.

[Ripcord]

Mamma san, ovi odgovori su mi itekako pomogli

Taman razbijam glavu kakvo prometalo uzeti za dvogodišnjaka. Ako ima tko još neki konkretan prijedlog tricikla koji se pokazao savršenim, neka zalijepi kakvu fotku čisto da dobijem još kakvu ideju...

U svakom slučaju potcrtavam i debelo potpisujem ovu zadnju tanjinu rečenicu.

Makar sam i ja kao i hrpa drugih zaljubljenih (u svoje dijete) i šopingholičarskih mama suludo htjela kupiti Lovri baš ovakav nakinđureni tricikl, u meni je proradio glas razuma u obliku mojeg MM koji je rekao jednu povijesnu rečenicu: NE!!!

I super da je tako bilo. Kupili smo jedan jednostavni triciklić u shop-u na zelenom valu, platili ga 150 kuna i bio je fantastičan.

Uglavnom kod kupnje triciklića obratite pažnju na slijedeće stvari:

- ako se djetetu kupuju ti nacifrani tricikli sa "mjuzom" + štap guralica, dijete će jednostavno nastaviti uživati umjesto u vlastitom trudu, u trudu svojih roditelja. I to u guranju. Ponekad je i to za roditelje lakše, ali mislim da dijete s tim ne dobiva puno.

- kod kupnje triciklića treba paziti da su kotači dovoljno veliki i stabilni i da nemaju previše jakih utora koji izaziva trešnju u vožnji.

- da rama nije plastična ili skoro pa plastična, već aluminijska.

- da sjedalo bude široko kako bi se male guze mogle ugodno namjestiti

- da nema naslona (jer ga malci koriste, a vrlo brzo ga prerastu pa se desi da se izvrnu na leđa u želji da se naslone - dogodilo se mojem malcu)

- da su pedalice smještene na prednjem kotaču i da ako je malac premali da mu ne smetaju u odgurivanju; te ukoliko uspije dohvatiti da mu ne smeta guvernal u okretanju pedalica)

- ovo sa rastom odmah vodi do sjedala koje se na nekim trickilićima mogu podesiti (na Lovrinom recimo je bio ok)

- i kad dijete sjedi a da bi mogao voziti triciklić njegova forma mora biti takva da kad sjedne izgleda kao kad vozi hurley davidsona
Drugačije forme triciklića (previsoki sic, preniski guvernal i sl., a pedale su uvijek na prednjem kotaču) neće biti dobre za vožnju.