Nisam sigurna radim li dobro, pa molim sve koji su se okušali (i uspjeli) u metodi no-cry da mi pomognu.
Dvije noći za redom sam pokušala lijepim riječima, maženjem, utjehom na sve moguće načine izbjeći davanje sise (dijete 23 mj.) jer sam stvarno (Radim i jednostavno ima noći kada bi mi trebalo barem 5 sati sna u komadu... moram se potpuno vratiti poslovnim zaduženjima što podrazumijeva i poneko putovanje znači izbivanje po noći - nismo nikada bile odvojene po noći ... )
Uglavnom ta no-cry metoda je za nas CRY CRY (gotovo do povraćanja od plača) i to traje sat vremena ... jučer sam popustila i opet dala sisu jer nisam mogla to više podnijeti. Ništa nije pomagalo.
Recite vi meni, je l moram biti ustrajna i biti uz dijete sve dok ne shvati da ja neću popustiti i dok ne zaspe mirno? Ili da joj ipak dam pa na prekide? Ili da se maknem, a sve prepustim tati? Kako je to kod vas izgledalo? Jesu li isto bili neutješni i koliko je to trajalo - dana i sati????
Napominjem da me jučer tukla kada sam došla s posla što inače ne radi (inače samo tuče tatu :/ ).
Žao mi je što to prolazite i nemam neki savjet koji ti mogu dati iz iskustva...jedino što mi pada na pamet je da uspavljivanje i maženje u krevetu (baš pred spavanje) prepustiš TM...pretpostavljam dok god si ti kraj nje ona će htjeti svoju ciku.... ...možda da ona i tata razviju neki svoj ritual prije spavanja....svakako, nadam se da ćete to brzo i uspješno riješiti...i da ćete obje biti sretne i zadovoljne... maloj mačkici...
vrijeska, smisao "no cry" je stvarno "no cry" znači, ako je ona tebi i neutješna i plače skoro do povraćanja, onda ne prakticiraš tu metodu.
"no cry" nije metoda za nedavanje cice ili za odvikavanje od cice, već za poboljšanje djetetovog i tvog spavanja, bez forsiranja i bez plakanja - a to se ne može promijeniti u 2 dana - mislim da autorica govori da se tek za 10 dana mogu vidjeti manje promjene, a često su potrebni i mjeseci da bi se postiglo nešto više.
ukratko, nije smisao nepopuštanje i ustrajnost u nedavanju cice, nego pokušavanje da se dijete drukčije uspava i da se noću rjeđe budi(na velik broj načina, ovisi koji će kod vas upaliti - a za otkrivanje toga je potrebno neko vrijeme), a ako dijete zatraži cicu, ili zaplače - onda mu se ona i da. sve ostalo nije "no cry" metoda, nego više sliči onome iz "svako dijete može naučiti spavati" - tamo se djetetu ne popušta i pušta ga se da plače.
Mi smo zadržali uspavljivanje na cici dok god je palilo, ali sam negdje s 20 mj uspjela izbaciti noćno dojenje po savjetu Dr. Searsa (web askdrsears.com- tako nekako). Po noći kad bi se Jelena probudila, ja bih je primila i objasnila joj da cice spavaju i da će dobiti mlijeko ujutro kad dođe sunce. Ja sam bila mirna i sigurna da radim dobro i trajalo je neko vrijeme i plakala je ali ne predugo. Ja sam je cijelo vrijeme držala i grlila i onda bi zaspala na meni. Meni nije bila ideja uspavljivanje bez cice, nego izbacivanje noćnog dojenja. Nakon što smo to uspjeli, ona spava cijelu noć bez buđenja. Probala sam ja to i s 18 mj, ali nisam bila ustrajna. Poslije više nisam mogla od nespavanja. Mm je htio pomoći, ali dok bi se on razbudio je trajalo dugo, pa bi se onda naživcirao i Jelena bi opet završila kod mene.
kod nas po danu funkcionira priča da cica spava, ona ju onda podraga, poljubi i to je to
ali da bi funkcioniralo po noći (probala par puta), trebam prvo zaru potpuno probuditi kako bi bila svjesna što joj govorim (inače se u polusnu dere "cica cica" i ništa drugo ne čuje i ne vidi) pa se onda i ja trebam potpuno razbuditi, pa ju ponovo uspavati (oko pola sata), pa sebe uspavati (još duže...) tako da mi se to trenutno ne da, a nije mi još to noćno dojenje takva smetnja.
kad se odlučim nešto mijenjati, onda ću krenuti par noći s tim potpunim buđenjem, ali moram se psihički pripremiti na to da budem smirena i pomirit se da ću bit neispavana jedno tjedan dana
jakov padne u neki trans kad pozeli cicu - i danju i nocu. dakle ne bih nista dobila ni da ga probudim.
ma meni nema spasa. a stalno stalno mislim na ono da prestanak dojenja ne smije biti stresan za dijete... pa je turbostresan za mene - a time nekak i za njega, jel?
da ja sam isto skužila da ova metoda (koju mi mizernim koracima primjenjujemo ali idemo naprijed uspješno) ne služi za ne davanje sike ili odbijanje ili tako nešto...
bojim se da to s nedavanjem sike pred spavanje neće ići tako lako.
mi smo se uspjeli skinuti s noćnog dojenja kad sam ja išla na put tjedan dana, onda je tata pretrpio ali sve je na kraju ispalo ok. od tad ne dojimo po noći i ja sam se spasila. vrijeska, potpuno te razumijem. mi smo sad 6 mjeseci nakon tog puta sveli dojenje na jednom prije spavanja radnim danom i dva pita vikendom. puno mi je lakše jer sam već stavrno bila umorna, posao, kuća, trči tamo vamo, padnem svaku noć u nesvjest od pospanosti kad idemo u krpe :/
znači minmalno dojenje, ja nisam više tako krepnuta i svi sretni.
u biti ne znam jesam li dobro skužila da želiš prekinuti dojenje ili ga smanjiti?
Mamita, daj please, napiši kak je TM proveo te noći. Zanima me da li je Samii jako plakao i kak je to sve izgledalo.
Mi još dojimo cijelu noć i nakon bolesti se stvar još pogoršala. Nisam spremna za promjene, ali mi dobro dođu tuđa iskustva.
NanoiBeba mi smo Roka odvikli od cice sa 13 mjeseci i to zato što po danu uopće nije više cicao, a po noći svaki sat vremena. Nama je to uspjelo tak da navečer kad se išo kupat s njim su išli MM i sveki a ja sam ga poljubila i rekla da mama ide radit. Oni bi ga okupali, sveki ili MM uspavala, kome se već dao. Po noći je s njim u sobi spavala sveki i samo je prvu noć dosta plako, došo je MM pa ga smirio (ja sam već htjela utrčat, al je taman presto plakat), i ostale noći je super spavo i više uopće nije tražio cicu. Sveki je s njim u sobi spavala 6 dana, pa smo se onda mi vratili i sve je bilo OK i više uopće nije tražio ciku. Jedino i danas voli ljubit cike i mazit ih.
pusti još neko vrijeme da se dijete oporoavi od bolesti, opet će smanjiti dojenje. zara je provela jedan dan u bolnici i nakon toga je skoro dva mjeseca dojila doslovno cijelu noć - svih 12 sati je imala cicu u ustima... bilo mi je užasno naporno, ali sam znala da je sva istraumatizirana i da je njoj još gore, pa sam izdržala. sad je stanje opet kao i prije.
ja sam odgibala na tjedan dana. peking, ah peking (koristim priliku za hvaljenje čak i na ovim toipcima ) here I come!
prva dva dana tj. noći su imali male krize jer je sami govorio: Ziza? (način traženja sike) pa mu je tata objašnjavao da na žalost on nema zizu. Uspavljivali su se kraj tv-a uz laganu lampu i bočicu čaja. ja sam mm-u rekla da prije spavanja moraju dobro jesti i okupati se, stvoriti smirujuću atmosferu i plako krenuti sa uspavljivanjem. sami bi onda legao kraj taje i za pola sata otprilike zaspao. e sad, prve dvije noći bi se često budio i tražio mamu! :/ spavao je s tajom na velikom krevetu i stalno mu se ljepio, valjda ga je bio malo strah.
nakon dvije malo teže noći, mm kaže da nije imao ono faze ispada jakog plača jer ga je on mogao uvjek odmah smiriti.
nakon ta dva krizna dana imali su dva nešto bolja i onda dva kad se sami budio samo dva puta noću, čaj je upalio. nesretno riješenje je ta bočica ali mislim da tada to bilo najbolje riješenje.
nakon tjedan dana ja se varćam, aerodrom, sami vrišti i naganjavamo se, sjedamo u auto, ja ga ljubim, on me pogleda i kaže: "Ziza?"
e tad sam valjda pukla, isplakala se ko stoka jer sam na put išla sva nesrtena misleći da će on zaboraviti na dojenje. Od tad opet zizamo.
ali eto bar ne po noći
Hvala cure. Ne spremam se još odvojiti Katarinu od sebe. Samo me zanimalo kako će to ići kada stvarno više neću moći. Ona spava samnom i sam se po noći prišteka. Ni sama ne znam koliko puta.
Frano je sam prestao cicati i meni je bilo žao ali sam znala da ćemo brzo imati drugu bebu i da ću ponovno guštati. I zato sada još nisam spremna (jer nismo planirali više djece)
Vrijeska, mislim da va traži onda kad si tu - kad te ne bude, neće imati od kofa.
Barem je tako kod nas bilo: uvijek je spavala prikopčana, ali kad je jednom prilikom spavala kod bake, ni na pamet joj nije palo. Probudila se jednom(!!!), rekla "mama", baka joj rekla da mame nema i ova nastavila spavati.
Sljedeću noć je opet bila "uranilovka".
Joj spavanje, spavanje....
Ja sam samoinicijativno došla do većine ideja koje pišu u No cry knjizi... sve iz pukog očaja i neispavanosti.
Zadnja faza (kada smo već imali dobar ritam, kratko uspavljivanje...) bilo je izvlačenje bradavice netom prije nego što zaspe. Sada sve češće zaspe tako da se sam otkači nakon sisanja, i okrene na drugu stranu i zagrli moju ruku i onda tek zaspe...
Po noći sam jednostavno prestala automatski davati sisu u usta čim se probudi. Nekad bih ga iz čistog umora, prebacila samo k nama (spava do nas u kindaču) i mazila i zaspao bi (nekad na meni), nekad mu ponudim vode (pa i sama sam ponekad noću žedna.. i to iz kljuna)... pa se napije i zaspe.. a ponekad baš traži sisati (što je sada možda jedamput na noć.. sisa kratko i otkači se i spava)... Skužila sam da sada već lagano gleda što mi radimo i ako mi imamo zatvorene oči i "spavamo" da se onda i on umiri i spava dalje (naravno ne iza 6h ujutro)
..
Ideja tate kod nas ne pali. Čak i navečer kad se ja zaletim u kupaonicu, a on već zove za uspavljivanje i tata se približi.. plač je još jači. Prije me to smetalo.. sada ipak uživam u činjenici da MENE treba.
Ali za sve ovo je trebalo noći i noći (brzo uspavljivanje, ritam, kratka budnost noću, nedojenje svaki put kad se probudi).. Još ni jedna prospavana bez ijednog buđenja od 20-06 nije iza nas!!! I mislim da brže u Matijinom slučaju ne ide. A čak i sad kada ne doji svaki put kad se probudi noću i dalje se budi !!! Tako da ne znači da noćno ne-dojenje znači bolje spavanje!!!
Možda je najveći napredak u meni. Prije bih sate i sate bila noću budna. Ljuta na cijeli svijet. Bijesna, plačljiva, odlučna da "ovo mora prestati"..
Sada se ponekad ja ni ne razbudim do kraja i ujutro se čudim tko je Matiju stavio k nama u krevet.. A ako se i razbudim zaspem u minuti..
Ali klinci su stvarno različiti.. što vrijedi za mog Bebu, ne mora i za vaše klince.. (Mrzila sam savjete i komentare kako je žedan/gladan i kad napravim xxxx onda će spavati cijelu noć... eto još nije).
Sada sam sve više pod dojmom da te faze maženja kratko traju i pokušavam uživati u svemu tome što više (dok još traje), pa čak i u buđenjima i prilagođavam svoj život (jer i ja radim) tako da ipak ranije idem spavati... I odustala sam od jednog primamljivog poslovnog puta... dug je život.. ima dana..
A Matija će svojim tempom do boljeg spavanja...(uz moju pomoć oko ritma..)
Jasna, kao da slušam sebe s prvim djetetom. Zato sam prije nego se rodila Katarina prvu stvar kupila ogradicu za krevet (moj). Iako mi Frano nije nikad pao, ovak sam sigurnija. I cura lijepo spava samnom od prvog dana i ja stvarno guštam i još uvijek mi nije teško dojiti po noći. Ali znam da će taj dan doći jer već neko vrijeme radim i neću dugo moći izdržati tempo.
Ona je prije čak znala zaspati bez cice, npr tati na rukama. A sada toga više nema, sve je više vezana na mene. Ali, kao što velim, još mi nije dojadilo. Samo ja već više od godinu dana nisam nigdje izašla navečer. A htjela bih se bar povremeno naći s frendicama. Stalno odgađam, ali ću prolupati ovak. Bojim se otići van pa makar i na kratko.
Ma mi ne dojimo od 13 mjeseci, al svejedno se probudi najmanje 1-2 puta po noći, s tim da zaspi u kimbici, a kad se probudi ga prebacim k nama, neki put odmah zaspi neki put se prevrće. Jednom mjesečno se desi da prespava cijelu noć u kimbici, al se ja ne živciram. Navikla sam se da ne spavam u komadu više od 4 sata od kad se rodio, pa mi je to i normalno tak da kad i prespava noć u kimbici ja se probudim najmanje jednom.
Ja sam prolazila razne faze..oscilirajuće.. sada sam već dugo u fazi kada sam zadovoljna sa životom, pa i noćima kakve jesu. Idem ranije spavati. Nedjelju obavezno spavam kad i Matija popodne. Na posli si nekako izborim neko vrijeme samo za sebe što doma nisam imala dok sam bila na porodiljnom (za mailove, net..). S frendicama se nalazim ili s Matijom ili u doba kada njemu nisam (toliko) potrebna... Ne kažem da ja opet neću biti u negativnoj fazi kada ću očajnički željeti svoje noći i spavanje.. ono barem do 8 ili 9... Ali imam osjećaj da te negativne faze nisu bile produktivne. Ja ne mogu promijeniti da on bolje spava.. Jednostavno se budi. Takvo je dijete. Sisao ili ne..budi se.. Šta da napravim?!? Pokušala sam ja i sa CRY rješenjem.. i izdržala 10 min jedno prijepodne i još i sad me peče savijest.. Ovako mazim i pazim i ipak smo svi više manje sretni. Nekad mi je lakše govoriti šššššš, nekad uzeti k sebi i maziti.. A prvi put sam podatke sa svoje kartice dala na net upravo za knjigu No cry..
A što se tiče ogradice na krevetu.. meni je ogradica mog kreveta sam kinderbet jer jer kinderbet nabijen na naš krevet. Na taj način smo dobili i sigurnost, a i više prostora jer je i sam rub kreveta upotrebljiv za spavanje.. Meni više odgovara da spavamo odvojeno bar prvi dio noći jer tada ja najtvrđe spavam pa me strah da ga ne prignječim, a i kad on spava samnom vrti se i budi me.. kad se probudi negdje iza 4h prebacim ga k nama da se mazimo do jutra.. to i ja volim
I normalno je da su sad kad radimo još više vezani za nas.. pa vide nas 3h u budnom stanju (od 17-20).. i normalno da im treba maženja i paženja..
I ja uviđam da će s drugim biti lakše jer neću morati prolaziti kroz tu borbu sa samom sobom.. nadam se...
no-cry se pretvorilo u CRY!
Odgovori s citatom
...možda da ona i tata razviju neki svoj ritual prije spavanja....svakako, nadam se da ćete to brzo i uspješno riješiti...i da ćete obje biti sretne i zadovoljne... 
znači, ako je ona tebi i neutješna i plače skoro do povraćanja, onda ne prakticiraš tu metodu.
