Pa ja ni ne velim da sam na rubu snaga (bar zasad, dobro se držim jer se inače lako prilagođavam po principu kolko sna dobijem, tolko mi treba

- otprilike ko skok u rastu: dan, dva i bude sve ok, tak ja skok u nespavanju

.) Iako sam bila prehlađena zadnjih dana i to je bilo fakat grdo u kombinaciji - zuji u glavi od prehlade, zuji od nedostatka sna...
Hoću reć da zasad ne pi.dim oko toga, niti sam na rubu, samo mi se, kak da kažem, ne da budit svako malo

.
Da me netko krivo ne shvati, budim se kolko god on traži, dobi siku svaki put i sve, nije mi teško, samo bi rađe ipak bez toga, ak može. A vidim i po njemu da mu nije sjajno ovo buđenje, svaki čas prekidat san, plakat i mučit se u vrpoljenju, micek mali...