Što može dijete naučiti o svijetu oko sebe ako leži ravno na leđima u šetnji? Eventualno vidi krošnje i oblake, ako mu nije i krov namontiran.
A intelektualni razvoj je bitan koliko i fizički. Meni bitniji.
Zašto uživaju u viperu? Jer vide oko sebe. Mali radoznalci neće ravno ležati čim se počnu zanimati za svijet oko sebe.
A mene iskra znanja u očima oduševljava. Lako za posjedanje, puzanje, hodanje, to će doći samo po sebi. Ne smijemo im onemogućiti spoznaju.
Ali, neka svatko radi po svome. Govorim o zdravoj djeci, naravno.
S mentalnim napretkom upravo i dolazi do fizičkog razvoja, isto kao što sa fizičkim napretkom dolazi do mentalnog razvoja. To je začarani krug. Dijete se diže upravo zato što je uočilo da postoji jedna druga perspektiva svijeta osim ležeće, počinje puzati jer je uočilo da tamo u nekom kutku postoji nešto što ono želi istražiti, itd. To je jedan tako prirodan proces da je potpuno nepotrebno ometati ga bilo kočenjem ili požurivanjem. Moje dijete je ležalo do 9.og mjeseca u kolicima, pa nije ostalo mentalno uskraćeno, dapače.
A čuješ, nek svatko radi kako smatra da je najbolje, meni bi držanje 9-mj djeteta u ležećem položaju bilo stvarno besmisleno. A nema veze, ja sam napisala što mislim o ovoj temi, dala svoj doprinos sa svojim iskustvom sa troje djece a vi kako mislite da je nabolje.
Moj se posjeo s 9 mjeseci (ako dobro pamtim).
Do tada nije bio samo u ležećem položaju, ali nismo ga posjedali, na način da ga staviš na kauč, ili pod da sjedi.
Jeo je u AS i povremeno u hranilici, jer mi je pedijatar rekao da to "sjedenje" u hranilici od 10 minuta ne bude štetilo, ali da je bitno da je naslonjen.
Bio je puno na podu i nije nikad ležao na podu, nego se vrtio i pokušavao puzati.
U kolicima smo ga u tom prijelaznom razdoblju (između košare i pravih kolica) vozili u AS, mada u to vrijeme se nije baš volio voziti, pa smo ga puno nosili.
Samostalno se posjeo kako sam rekla s oko 9 mjeseci i to iz ležećeg položaja.
Posljednje uređivanje od Anemona : 23.04.2012. at 12:50
rehab, nije to začarani krug. Koliko je djece, nažalost, fizički nepokretno ili djelimično pokretno, a intelektualno i te kako razvijeno. I obratno.
No, ti radiš kako ti misliš da je najbolje.
Moju djecu si jedva zadržavao ležati od 4 mjeseca, a od 8,5 je najstariji hodao sam.
Ne može se svu djecu u isti koš stavljati.
Ako od 2 godine pita kako napisati mama i tata, nećeš joj dati jer još nije vrijeme?
Sporije će se razvijati, ako dobivaju manje podražaja, vidnih, slušnih, taktilnih. Do roditelja je što će izabrati.
Uhvatili ste se opet ovoga "šest mjeseci", a ponekad je dijete od pet mjeseci spremnije i čvršće od onog što ima sedam.
Pobogu gledajte svoje dijete, a ne njegovu dob.
Ja osobno ne posjedam svoju N. a nisam ni L. mada je recimo N. mnogo čvršća i stabilnija nego L. njene dobi.
Kome se posjeda, neka posjeda!
Upravo čitam tekst o dohrani beba pa sam naišla i na ovja dio:
Druga važna stvar pri samohranjenju i pri hranjenju bilo koje vrste je da dijete sjedi uspravno (dakle, nikako ne u nekom polusjedećem/poluležećem ili zavaljenom položaju) i da bude blago nagnuto naprijed kako bi hranu koju ne želi progutati ili nije sposobno progutati, lako moglo izbaciti. Dijete jednostavno otvori usta i hrana ispada. Kad počnete s dohranom, možete dijete držati u krilu ispred sebe, kad krene ručicama prema tanjuru, lagano će se nagnuti prema naprijed.
Netko je spominjao hranjenje pa eto, valjda se podrazumijeva da dijete sjedi kad počne dohrana, znači sa 6 mjeseci. To ne znači da će 12 sati dnevno sjediti nego se neću odnositi prema 6-mjesečnom djetetu isto kao kad je imala 3 mjeseca.
Pa naravno da ne šteti sjedenje samo dok recimo pojedu, meni je normalnije da su uzdignuti dok jedu nego da jedu ležeći.
Kad bi to štetilo, onda ja, koju me mama posjela i zagradila sa kušinima od pet mjeseci ne bi mogla živjeti od problema s kičmom.
Umjerenost!
Možda krivi ton
Nisam živčana, nimalo...
Nego čitam aludiranje na to da se od šest mjeseci kao može posjedati dijete, a ustvari nije bitna dob nego samo dijete.
Rečenica "kome se posjeda, neka posjeda" je trebala značiti: Ako majka smatra da je njeno dijete spremno za sjediti, onda je to njena odluka, a da li se podudara sa strukom ili ne, ona bi potražila i taj odgovor da je zanima!
Budući da me tema zanima, podijelit ću i svoja dupla iskustva. Starija je najprije sjedila, potom se dizala uz ogradicu krevetića, a tek potom propuzala. Zdrava je, sportski tip, bez ikakvih motoričkih problema.
Mlađa sjedi, ima 7 mjeseci, ali je treba posjesti, okreće se, ali je puzanje zasad ne zanima, osim kad se baš silno želi potruditi da bi dosegnula što je zanima.
Nekako se držim mišljenja svoga pedijatra - što god može, to i smije.
Naravno, uvažavam i sva ostala mišljenja i stavove jer me potiču da i sama razmislim. No, što ako beba ne želi ležati u kolicima, nego se pridiže jer želi ravnopravno gledati svijet kao mama i starija seka? Teško je biti mudar... A svi želimo najbolje svojoj djeci, u to nema sumnje.
u tom slučaju sam koristila slingNo, što ako beba ne želi ležati u kolicima, nego se pridiže jer želi ravnopravno gledati svijet kao mama i starija seka?
Ako zna puzat kad zeli, mozda joj mozes pokazat kako da sjedne iz cetveronoskog polozaja, pa kad skuzi, nece te brinut sto je posjedas u kolicima.
ja sam najmlađe dijete u cijelih prvih godinu dana života ravno 3 puta vozila u kolicima LOL
Ni moja leđa ne bi izdržala naše duge šetnje, a osim toga - mi sve obavljamo zajedno - i nabavku, i kojekakve druge stvarčice koje su neminovne. A i idemo po seku u školu i kad pljušti i kad su velike vrućine...
pa i ja sam s bebom i dvoje starijih (vrtić i škola) sve to obavljala.
mislim, nije da nagovaram na nošenje, ali baš zbog tih argumenata koji su tebi protiv nošenja, sam ja koristila sling - jer mi je bilo 100 puta lakše i jednostavnije ići u dućan, na plac, kod doktora, voditi stariju djecu u školu i vrtić, voditi ih na vanškolske aktivnosti, šetati psa (a pogotovo po kiši, snijegu, vjetru, zimi) ... s bebom u slingu nego s bebom u kolicima