Meni je i prvi put bio upitnik iznad glave kad su mi govorili da uživam u zadnjim danima trudnoće - meni je bilo koma.

Isto (čak i teže) mi je sada, vjerojatno jer i ja imam klinca, doduše dvogodišnjaka al ni to nije zanemarivo

Inače mi je najteže prihvatiti smanjenu pokretljivost, taj grozan konstantan umor, pikanje, probadanje i nemogućnost normalnog spavanja. Dok se ja namjestim, ko nasukani kit, već izgubim volju za spavanjem. Pa bole kukovi, pa žuljaju rebra, ma - da mi je danas roditi Ali - za utjehu, taj filing mi je bio zadnji tjedan..