Ja, kao i ZIMA imam mjesto u hodniku kod izlaznih vrata na koje već automatski odlažem sve papirnato smeće i samo poberem na izlasku iz stana.
Plastične i staklene flaše držim u šupici na terasi i kad se skupi puna vreća poklonim ih jednom starčeku koji živi od toga. On je jadan toliko star, da mi opće nije jasno kak ima snage uopće kopat po smeću, ali sila boga ne moli i kaj će jadan. pa mu onda barem olakšam da za tih mojih 20-ak komada ne mora ronit po kontejneru nego mu ih predam u ruke

Baterije skupljam u posebnu kutijicu i odnesem povremeno u Konzum di ima onaj mali sandučić za to, a za stare ljekove postoje zelene kante u ljekarnama.

U dućan obično idem s mojim crvenim cekerom i torbom na kotačima, tako da smanjujem na minimum uvaljene vrećice. A nekidan sam ušla u nepoznati dućan i kad sam odbila vrećicu s obrazloženjem da ćemo tako poštedjeti majčicu Zemlju barem jedne nerazgradive napasti, prodavačica je upravo neopisivo iznervirano i prezirno zakolutala očima i promrmljala: Pih, vi ste ko i moj sin, mislite da možete promijeniti svijet
Rekoh: Da, mislim da smo vaš sin i ja u pravu i da će nas biti tako čvrknutih sve više, a vas skeptičnih sve manje