kod mene je ovako - ja skoro cijeli svoj zivot spavam s nekim u krevetu vec vidim :?

najprije mladji brat koji bi se redovito uvalio u moj krevet i "okrenija mi guzu", ne bi ni ja ni on mogli zaspat dok se ne bi tako namistili. i dugo je to trajalo, pa skoro do puberteta. naravno sta smo isli stariji ne svaku vecer ali kad bi bila kakva panika (strah od filma, ruzni snovi...) obavezno bi se uvuka u moj krevet. kad smo bili veci onda smo imali pravilo "noge i guza meni" tj. legli bi tako da su nam glave bile na suprotnim stranama kreveta i okrenuti ledjima jedno prema drugom.

onda je na red dosla mala seka koja bi se isto volila uvalit u moj krevet a meni bi bija gust kad bi mi zaspala u krilu dok nije sa 3 godine definitivno preselila u moj sobu (citaj: moj krevet) jer se rodio braco. tu je ostala i jos je - ja san iselila onda bi se cesto dogodilo da nam se uvali i mali brat jer bi njemu bilo strasno zanimljivo sta to nas dvi svaku vecer pricamo pa bi se nas troje stiskali na malom djecjem krevetu al gusti su gusti

s vremenom se i to smanjivalo.

misec dana prije mog vjencanja usrid lita kad su shvatili da ja idem i da vise necu zivit s njima pitali su jer jos samo malo mogu svaku vecer spavat sa mnom u krevetu da se izgustaju pa smo se tih misec dana kuvali i cakulali do kasno i dogovarali se sta cemo i kako kad ja odem. to mi je bas puno znacilo.