Time-in ili time-out metoda odgoja?

[CountdownToMiracle]

Evo, u posljednje vrijeme sam čitala više o time-in metodi, koja mi se čini najprihvatljivijom do sad.

Evo ukratko o razlici izmeđju time-in i time-out:

The popular "time-out" behavior management technique is less harsh than traditional forms of discipline, but it's still a punishment -- like a mini jail sentence. Time-outs usually include a shame component as well (e.g., the "Naughty Chair").

An alternative to time-outs is what you might call a "time-in." The purpose of a time-in is not to punish but to help the child get centered and enhance the parent-child connection:

* Rather than being *forced* to go to a
time-out place, the child is *invited* to
join the parent for a time-in (although
"protective use of force" may sometimes
be required).

* The parent and child go to a quiet,
comfortable place and stay there *together*.

* The parent uses the time-in to get centered
and create a feeling of unconditional
Presence and Connection, which has a
calming, healing effect on the child.

Uglavnom, mene zanima koje metode i same koristite, i ako ste probale obadvije metode, koja vam se činila boljom?

Da li je stvarno time-in metoda (razgovor, ali ne i kazna?) učinkovitija od time-out metode.. (ostavite dijete da sjedi u tišini otprilike jednu minutu za svaku godinu starosti) ? :?

[nanuška]

Potpisujem time-in
Ne mogu zamisliti da netko svoje dijete posalje u kut i kao da tamo ce dijete shvatiti samo i bla bla.
Razgovor i samo razgovor, puno jednostavnih objasnjenja ( za sad s obzirom da je moja bebica jos mala ), lijepih rijeci potpore i pohvale.
Pa pođem od sebe-radim onako kako bi ja voljela da sa mnom neko radi.

[Deaedi]

Ne koristim nikakve metode. Ako dodje do problema, nastojim ih rijesiti odmah, tamo gdje jesmo, razgovorom i objasnjenjem.

[CountdownToMiracle]

Da, tak se i meni čini da je time-in puno bolja metoda.

Prije sam mislila da je npr minuta tišine u recimo sobi ispravna metoda, jer kao u to vrijeme dijete razmisli što je učinilo itd. A sad mi je ovo totalno otvorilo oči - razgovor na licu mjesta, da dijete skuži što je moglo i kako drugačije, koje su mogle biti posljedice, što je htjelo zapravo i kako može drugačije do toga.

Inaće, moja beba je isto još mala (tek 8,5 mjeseci) tak da se mi puno pusamo samo i puno novih stvari učimo itd. Al eto, baš me zaintrigiralo ovo, jer uvijek treba bit spreman na odgoj - teška je to stvar

[Strobery Shortcake]

Time-in mi je logičan i bliži mom mentalitetu, time-out mi je nazamisliv i totalno nespojiv sa Emininim mentalitetom, a ni jednog ne primjenjujem, već konflikte rješavamo svaki put kako trenutna situacija zahtjeva. Probala sam time-in, ne da nije funkcionisalo, nego je izazvalo histerični napad :/

[mommy_plesačica]

Nedavno sam probala time-out i nasmijala se samoj sebi što sam ikada pomislila da će to kod nas funkcionirati. Naime, nema šanse da moje dijete sjedi na kauču odabranom za mjesto za "hlađanje". Tri minute?! Ma naravno

Daleko je efikasnije ako sam potpuno mirna, uz njega i pomažem mu da se smiri, bez drame. O problemu razgovaramo tek kad je miran barem 15-20 minuta.

Budući da sam par puta izgubila živce i bila svjetlosnim godinama daleko od unconditional presence-a, znam da mi time-in nije uvijek moguć. Pomaže mi to što sam primijetila da se on zakači za moje izljeve bijesa i zatim ih pokušava opet izazvati. To konkrento znači da za minutu pražnjenja svoje napetosti i frustracije dobijem par dana njegovih provokacija. Prisjećanje na cijenu koju plaćam kad popi**im me baca ravno u Zen

[nanuška]

Odgajanje mog djeteta- moj dosada najveći životni izazov. A još sam i po struci odgajatelj
Sva sam u odgoju- 24/7
radno vrijeme non-stop

[CountdownToMiracle]

... a ni jednog ne primjenjujem, već konflikte rješavamo svaki put kako trenutna situacija zahtjeva.

E evo to me zanima! Možeš izdvojiti jedan primjer možda?

Probala sam time-in, ne da nije funkcionisalo, nego je izazvalo histerični napad :/

Ni to znaci uvijek ne pali. Hm.. :/

[nanuška]

Sve zavisi od djeteta, od zadane situacije i mjesta, roditeljeve zelje, volje, znanja i cega sve ne. Univerzalna metoda ne postoji-svak je covjek sam za sebe. Uglavnom nije pozeljno derati se na dijete, objasnjavati urlikanjem i sl. zvukovima.
Roditelji trebaju sto vise pratiti djecu i njihove reakcije na određene stvari, pojave i sve sto se događa u njihovom okruženju.
Tako još bolje upoznaju dijete i samim tim saznaju kako treba reagirati na date situacije.
Metode nema, bitna je ljubav-puno ljubavi.

[cvijetak]

Ja sam nekako intuitivno (pokušajima i pogreškama) došla do time-in metode. Trenutno nam to odlično radi! Smiri se u roku odmah. Nadam se da će potrajati

[CountdownToMiracle]

Ja sam nekako intuitivno (pokušajima i pogreškama) došla do time-in metode. Trenutno nam to odlično radi! Smiri se u roku odmah. Nadam se da će potrajati

E vidiš super

Možeš opisati kak to kod vas otprilike izgleda?

[enci]

sa starijim nisam koristila ni "in" ni "out" jer za tim nije bilo potrebe, ali sa mladjim malim tvrdoglavkom "time in" se podrazumjevao. cak i da sam htjela ne znam kako bi ga u njegovom napadu histerije smjestila u kut na odredjeno vrijeme. to mi se cini kao da ostavljam malo dijete da samo izadje na kraj sa ljutnjom i frustracijom iako za to nije spremno. vrijeme koje bi proveo u time out-u sam, koristim u in-u da ga smirim, vratim mu snagu da prihvati "ne", a kad se smiri da popricamo. s vremenom su izlijevi ljutnje sve rjedji, zadnji se dogodio prije 2 mjeseca. zadovoljna sam jer vidim rezultate.

[enci]

Budući da sam par puta izgubila živce i bila svjetlosnim godinama daleko od unconditional presence-a, znam da mi time-in nije uvijek moguć. Pomaže mi to što sam primijetila da se on zakači za moje izljeve bijesa i zatim ih pokušava opet izazvati. To konkrento znači da za minutu pražnjenja svoje napetosti i frustracije dobijem par dana njegovih provokacija. Prisjećanje na cijenu koju plaćam kad popi**im me baca ravno u Zen

x

[Strobery Shortcake]

... a ni jednog ne primjenjujem, već konflikte rješavamo svaki put kako trenutna situacija zahtjeva.

E evo to me zanima! Možeš izdvojiti jedan primjer možda?

Ljuta je jer joj ne dam da se igra pokretnim vratima DM-a. I sjeda na sred ulice (pješačke, srećom, huh), sa tendencijom da počne dreka ako ja krenem objašnjavat. A ja krenem dalje niz ulicu. Za čas je vidjela da neće upaliti i krenula za nama.
Kad god dvoje rođaka (dječak 6, kojeg beskrajno voli, i djevojčica 3 koju malo manje voli zbog toga što joj je dječak brat ) krenu kući nastaje dreka koja dolazi i do trenutaka njene agresivnosti prema djeci. E tad primjenjujem pokušaje objašnjenja zašto su otišli i da će opet doći. Ali ne pali to odmah, moja E mora ispuhati svoju frustraciju, pa je neko vrijeme obićno, puštam da se isplače dok sjedim tiha pored nje, ili u blizini.

Probala sam time-in, ne da nije funkcionisalo, nego je izazvalo histerični napad :/

Ni to znaci uvijek ne pali. Hm.. :/

Kod nas ne, ona ne voli da bude izdvojena, sa mnom ili bez, i svim snagama se nastoji vratiti odakle smo je makli.
Ja ne želim reći da ove metode nisu dobre, samo da temperamentu moje kćeri ne odgovaraju, bar ne još.

[mommy_plesačica]

Pa da, ne može se ni AA uvijek odvesti s mjesta zločina. Ključni dio za mene je smirenost i usmjerenost na to da mu pomognem da se vrati u ravnotežu.

[mama courage]

Prije sam mislila da je npr minuta tišine u recimo sobi ispravna metoda, jer kao u to vrijeme dijete razmisli što je učinilo itd. A sad mi je ovo totalno otvorilo oči - razgovor na licu mjesta, da dijete skuži što je moglo i kako drugačije, koje su mogle biti posljedice, što je htjelo zapravo i kako može drugačije do toga.

time out koristim(o) - sve rijeđe doduše, al ga imamo u pričuvi ako postane skroz meshugge, al nemamo stolicu, niti brojimo minute. u biti se kod nas radi samo o "premještanju u spavaću sobu" (ili neku drugu sobu). premještanje i hlađenje traje manje od minute. u biti se radi o tome da meni treba taj time out da se smirim, priberem, da je ne... tako da time in dolazi nakon time out-a, i uglavnom bude kratak. ne želim je opterećivati blablabla-pričama.

recimo kad smo kod moje bake i dide, pa ako još netko tu, onda koristimo time in-out u smislu da se nas dvije povučemo iz sobe gdje su svi, jer nešto najfatalnije je raspravljati i odgajati dijete pred rođacima.

[Mony]

Mi to hendlamo ovako:
kada napravi nesto svjesno, a nije bas za pohvalu, a ja znam da nisam sposobna to rijesiti razgovorom, jer bih pocela vikat i sve pogorsala, onda mu finim glasom kazem da ode u sobu, malo posjedi i razmisli sto je ucinio i onda mi kaze sta je zakljucio (doslovno takav rjecnik upotrebljavamo). Tako vec nekoliko mjeseci prakticiramo. S tim da mu vrata nisu zatvorena, mi nismo ljuti, dapace, pricamo dok je on tamo i razjasnjavamo sta je napravio, pa si onda kazemo da se volimo i tako najcesce rjesavamo "probleme".

A isto ovako kad nismo doma:

kad smo kod moje bake i dide, pa ako još netko tu, onda koristimo time in-out u smislu da se nas dvije povučemo iz sobe gdje su svi, jer nešto najfatalnije je raspravljati i odgajati dijete pred rođacima

[Strobery Shortcake]

sa starijim nisam koristila ni "in" ni "out" jer za tim nije bilo potrebe, ali sa mladjim malim tvrdoglavkom "time in" se podrazumjevao. cak i da sam htjela ne znam kako bi ga u njegovom napadu histerije smjestila u kut na odredjeno vrijeme. to mi se cini kao da ostavljam malo dijete da samo izadje na kraj sa ljutnjom i frustracijom iako za to nije spremno. vrijeme koje bi proveo u time out-u sam, koristim u in-u da ga smirim, vratim mu snagu da prihvati "ne", a kad se smiri da popricamo. s vremenom su izlijevi ljutnje sve rjedji, zadnji se dogodio prije 2 mjeseca. zadovoljna sam jer vidim rezultate.

Godište tvog mlađeg "tvrdoglavka" mi ulijeva nadu

[MamaRibice]

Ovaj time-in iz prvog posta nije zamisljen kao "rjesavanje konflikta bez odvajanja djeteta od sebe, bez vikanja....". Ne radi se tu o tome da mirno objasnimo djetetu sto se smije/ne smije.

Ovaj time-in sluzi toma da pomocu pozitivne energije i mira roditelja, dijete opet postize svoju unutarnju ravnotezu i mir. Bez "drzanja bukvice" i poducavanja.

Najbolje da procitate cijeli tekst

[Anci]

Točno.
Svaki će roditelj pronaći neki način kako "provesti" time in sa svojim djetetom. Bez bukvice.

[maria71]

S Markom se može razgovarati.

Dijete od 4 godine koje zna koncept sadašnjosti, budućnosti i prošlosti te što je uzrok a što posljedica, ja bih ispala kreten ako s njim ne bih mogla verbalizirati možebitni problem, zar ne ?

a kada sam živčana ,ja se maknem . Mislim ja odem u time out.

[sorciere]

a kada sam živčana ,ja se maknem . Mislim ja odem u time out.

ja se nikad nisam stigla maknuti. kikica me ostavljala u time outu ...

"dođi kad budeš normalna!" - i ode u svoju sobu...

:?

[Anci]

S Markom se može razgovarati.

Dijete od 4 godine koje zna koncept sadašnjosti, budućnosti i prošlosti te što je uzrok a što posljedica, ja bih ispala kreten ako s njim ne bih mogla verbalizirati možebitni problem, zar ne ?

a kada sam živčana ,ja se maknem . Mislim ja odem u time out.

ne bi bila kreten
s mojom jednostavno nekad nije moguće komunicirati
bude totalno neubrojiva

[Pandora Aura Monroe]

Meni se time-out nikad nije sviđao. OK, mogu prihvatiti da možda postoje iznimne situacije kada je to prihvatljivo, ali te su sigurno ekstremne i jako rijetke. Kao općenitom pravilu za svakodnevnu komunikaciju nikad mu se ne bih priklonila. Posebno mi je odbojno ovo odbrojavanje - valjda se ni cirkuske životinje ne mogu pohvaliti takvim metodama dresure!
U kakvu se osobu može razviti netko koga se sustavno izopćava iz konfliktnih situacija? Možda u osobu koja će biti uvjerena da će se problem riješiti ako se naučimo praviti da ga ne vidimo. Ne čini mi se da su bijeg, potiskivanje i guranje stvari pod tepih (makar bio i u drugoj sobi) najbolji pristup neugodnim situacijama koje život nosi. Ja ću svoju djecu odgajati tako da se ne boje suočavanja s problemima i poticat ću ih da ih rješavaju na socijalno prihvatljive načine. Time-out mi izgleda kao neka vrsta linije manjeg otpora, u stilu: tko bi se sad još zamarao bavljenjem problemom (i svojim djetetom u krajnjoj liniji), kad je ionako puno lakše osuditi nego razumjeti (a kamoli pomoći njemu da razumije). Osim toga, po nekim me stvarima podsjeća na zatvor, a ne vjerujem da ima baš puno zatvorenika koji su uspjeli shvatiti posljedice svojih djela i promijeniti se samim time što su bili izolirani, ma koliko bili krivi.

[enci]

Godište tvog mlađeg "tvrdoglavka" mi ulijeva nadu

ici ce na bolje, samo ti nastavi sa svojim metodama i ne obadaj tudje komentare i poglede.

[tridesetri]

premda sam bila protiv svih vrsta kazni, mi nismo uspjevali bez njih. narocito kad je doslo drugo dijete.
ali nismo nikada primjenjivali ni time-out.
mi primjenjujemo metodu "gubitak privilegija". dakle ne ide u time-out nego recimo tog dana nema crtica tj. necega sto joj je u tom trenutku vazno. ova metoda je nezgodna jer trazi prilicnu koncentraciju - nije lako u afektu sjetiti se prikladne kazne. trudimo se biti doslijedni (jednom sam joj cak "oduzela" pricu prije spavanja i pri tom mi se kidalo srce)... medjutim ponekad je moguce da iznova "zasluzi" oduzetu stvar. npr. jednom sam rekla da za kaznu necu ispeci palacinke ali nakon sto je pokazala da joj je stvarno zao, svi zajedno smo se dogovorili da za takvo ponasanje ipak zasluzuje nagradu. ovako malo zvuci kao dresura, ali sve skupa nije lose (sve je bolje nego izderavati se na dijete). improviziramo u hodu. meni je time-out malo pretvrd, nefleksibilan, dreserski...

[Maruška]

Ne čini mi se da su bijeg, potiskivanje i guranje stvari pod tepih (makar bio i u drugoj sobi) najbolji pristup neugodnim situacijama koje život nosi. Ja ću svoju djecu odgajati tako da se ne boje suočavanja s problemima i poticat ću ih da ih rješavaju na socijalno prihvatljive načine. Time-out mi izgleda kao neka vrsta linije manjeg otpora, u stilu: tko bi se sad još zamarao bavljenjem problemom (i svojim djetetom u krajnjoj liniji), kad je ionako puno lakše osuditi nego razumjeti (a kamoli pomoći njemu da razumije).

Time-out nije ovo što si gore opisala. T-O je način "dobivanja na vremenu", prilika da se i roditelj i dijete smire, vrate u ravnotežu kako bi mogli nastaviti komunicirati i adresirati problem. Dio T-O je i razgovor o konfliktu.
Barem ja tako mislim. Ali nije da sam baš iskusna po ovom pitanju jer je par pokušaja T-O u našoj obitelji završilo jaaako neslavno.

[štrigica]

pokušaj T-O a obično završi mojim jadnim pokušajima da on tamo i ostane... i onda mi treba time in za izvest time out... pa se na kraju zapetljam i ostavim sve i odem u zahod se umit da ne dobijem slom živaca :?

[MGrubi]

time-in za nju
time-out za mene

ne koristim metode
koristim ljudski odnos/komunikaciju sa poštivanjem i ljubavlju

nema kazni

[tridesetri]

mislim da time- ut uspjeva roditeljima koji su to uveli jako jako rano (pretpostavljam prije djetetove druge godine). meni isto nije jasno kako bih svoju cetverogodisnjakinju (ista stvar i kad je imala dvije ili tri godine) natjerala da stoji u time-out-u?
inace ovaj time-in krasno zvuci, jedino mi bas nije jasno kako to izgleda u praksi?

[MGrubi]

kad mi digne tlak na 300, ja sebe maknem od nje
moram, inače mogu izgubiti kontrolu nad sobom i udariti ju (odgajana sam batinama, pa imam ugrađen "refleks")
sebe stavim u time-out

dijete uči prvenstveno oponašanjem
kad se ona naljuti na nas, makne se
sama
vidjela je mene, pa tako i ona radi
neće komunicirati sve dok se ne smiri, kad se smiri pristaje na razgovor

oponašanje, učenje primjerom...

[Maruška]

oponašanje, učenje primjerom...

I uvažavanje djetetovog karaktera.

[tridesetri]

svaka cast svima koji su uspjeli odgojiti dijete bez ijedne kazne...naravno pod kaznom podrazumijevam i gubitak privilegija i sl.
dajte me prosvijetlite!
meni to ne uspijeva...odnosno uspjevalo mi je do neke njene trece godine zivota, i dok nije doslo jos jedno dijete.
i kako zapravo funkcionira time-in u parksi? molim konkretne primjere.

[Maruška]

dajte me prosvijetlite!

Ja ne mogu. Prosvjetljenje treba i meni.

A što se time-ina tiče, ne čini mi se kao final solution. Više kao jedno od mogućih.

[sunca]

kod mene pali time out - stavim sebe u time out da nekog ne umlatim,

kod stribija pali jedino uskraćivanje kompjutera, a sunca jos uvjek reagira na upozoravanje na moguće loše posljedice njenog ponašanja (uz obavezan njen okomentar: "dobro,dobro, kad si već poludila").

time in upotrebljavam kad ih uhvati histerija i više nikakve metode ne pale.

[CountdownToMiracle]

i kako zapravo funkcionira time-in u parksi? molim konkretne primjere.

e ovo u biti i mene najviše zanima!

Evo, na enjoyparneting.com to izgleda ovako:

An Example Time-In
A 2-year-old boy, playing in the sand at a park, gets frustrated and throws a toy shovel at a nearby toddler. Fortunately, nobody is hurt, but the boy's mother is understandably upset.

Until recently she would have reacted negatively, saying, "We don't throw things at people!" and putting him in time-out on the park bench. But she's been practicing time-in and is able to curb her reaction, knowing that time-in will restore her inner peace and effect a better long-term outcome.

As she approaches her son, she's inwardly soothing her worries about what the other parents might be thinking: "What they think is none of my business... but at least they can see I'm doing something about it." She takes a deep breath and puts her hand on her heart, as if to switch it on.

Then, with both arms in a gesture of invitation, she reaches out to her son and says lovingly, "Come, let's have some time-in together."

If he resists her invitation to time-in, she's prepared to do whatever it takes to prevent further aggression. She might simply sit on the ground between the two children, facing her son, and begin her centering process right there! If he were "going ballistic," she might need to physically restrain and remove him to a quiet place. In either case, she wouldn't make him (or his behavior) "wrong"; she'd let go of all blame (including self-blame) and stay focused on the goal of restoring peace.

But today she is confident that he'll accept her invitation with little or no resistance, because they've been practicing time-in, and she knows he enjoys it. She carries him away from the chaos of the playground to a nearby shade tree, where she sits on the grass and (kršitelj koda)s him in her lap.

She doesn't need to "teach" him that his behavior was inappropriate because she knows he doesn't behave that way when he's centered. All he needs to know is the importance of centering, and her actions are teaching that to him.

Since he still nurses, and nursing has always been centering for both of them, their unique time-in ritual has evolved to include nursing when he requests it (which he does). While nursing him, she's also centering by imagining that each in-breath fills her with love and peace, and each out-breath releases fear and stress.

Relaxed, she vividly recalls some "peak experiences" in which she felt profoundly connected and empowered from within. "That Power is right here, right now, in me, and all around me, in abundance," she affirms.

She imagines Life Energy visibly radiating from everything in her environment: the trees, the ground, the birds, her son, herself. "It's all Energy... Everything and everyone is connected," she thinks.

Soon her son stops nursing and gets up to explore the area around the tree. Still sitting, she leans against the tree and begins thinking of things she's grateful for and things she appreciates about her son.

Less than five minutes have passed and her heart is overflowing with love!

None of these inner processes are "official" time-in steps; she chose them from many sources, or made them up, and kept the ones that best made her feel centered, present, expansive, empowered, and connected. She expects the routine to evolve as her son grows, and she's begun improvising variations of time-in to resolve issues that come up with her teenager and her husband, too!

Presently, the 2-year-old looks at his mother, points to the playground, and says, "Go back now!" She sees (and feels) that he, too, is now centered and emotionally stable. She senses that the time-in has "charged his batteries" and expects that will help him interact more creatively now. So she agrees, "Yes, let's go back!"

And All Is Well.

a mene zanima da li je to netko isprobao i kako to izgleda?

[CountdownToMiracle]

time-in metoda (razgovor, ali ne i kazna?)

sad tek vidim da sam krivo opisala time-in metodu - znaci, kolko sam skužila, tu nema razgovora... :? samo kvalitetno vrijeme provedeno zajedno u tišini, ljubavi i smirenju.

Razgovor onda vjerojatno dolazi nakon time-in ili time-out...

[Maruška]

Ja jučer.

Bili smo u nekom dućanu s mojom mamom. Lovre je bio 'nemiran'. Uzela sam ga za ruku, otišli smo par metara dalje, iza jedne vješalice. Čučnula sam na njegovu visinu, zagrlila ga.
- Ljubavi, jel' tebi dosadno?
- Je.
- U redu. Onda ćemo reći baki da se požuri da možemo brzo ići ča. Možeš li se ti još toliko malo strpiti, pa ćemo onda ići na autiće?
- Mogu.
Još smo malo popričali, pa otišli do bake koja je u međuvremenu bila gotova i mirno otišli.

Samo, ovo je bila jedna jako benigna situacija. U situaciji da npr. udari/udara drugo dijete nisam sigurna da bi ovo 'prošlo'.

[Maruška]

sad tek vidim da sam krivo opisala time-in metodu - znaci, kolko sam skužila, tu nema razgovora... :? samo kvalitetno vrijeme provedeno zajedno u tišini, ljubavi i smirenju.

Zato se i meni čini da djeluje samo u malim krizama.

[MamaRibice]

Razgovor onda vjerojatno dolazi nakon time-in ili time-out...

Ne. Time-in koji je naveden u ovom tekstu se smatra, kak da velim, punjenjem djetetovih baterija, pomoc da svojom pozitivnom energijom dijete ponovno stekne svoju...I onda nema potrebe za razgovorima i "kritikama". Jer ako dijete uspije sto vise "zadrzati tu energiju", do ispada nece ni doci, a vremenom ce biti sve manji, nece gubiti kontrolu...

Ovaj time-in nije zamislja kao odgojna metoda

Procitajte cijeli tekst, na kraju autor daje i odgovore na neka roditeljska pitanja

[Forka]

Meni općenito idu na živce raznorazne "metode" poput, evo sada, time-in, time-out, pa s vremenom neke metode postaju "out", a neke druge "in", a sve to ukalupljivanje mi se čini malo preveć pretenciozno... Općenito, ne volim generaliziranja, pa tako ni kad je riječ o postupanju s djecom. Svako je dijete (kao i svaki roditelj) jedno jedinstveno na svijetu i pokušaj provođenja jedne (bilo koje) metode na sve mi se čini beskrajno nepravedno. Čak mislim da se s istim djetetom u različitim situacijama ne može postupati po istom "pattern-u", djecu bi trebalo osluškivati, trebali bismo se pokušati prilagođavati jedni drugima i u jednoj zajedničkoj sinergiji potražiti rješenja konkretnih problema! To ne bi smjelo biti tako teško!

[tridesetri]

ovakav time-in sam i ja primjenjivala.

vjerujem da je svaka majka, koja je odlucila odgajati dijete bez time-out-a i slicnih metoda kaznjavanja, iskusila ovako nesto.

sve koje smo produzeno dojile znamo za magican smirujuci ucinak cice na todlere.

takodjer, vjerujem da nas vecina svjesno ili nesvjesno primjenjuje neku vrstu meditacije u izazovnim trenucima.

medjutim, u tekstu je opisana idealna situacija: majka s djetetom u parku, jedan na jedan.

ja se pitam sto se dogadja ako je majka s dvoje ili troje djece u parku, ili ako majka ima jos i druge stvari za obaviti osim igrati se s djetetom?
a narocito se pitam sto se dogadja ako je onaj todler sa pocetka price kojem je vas sin bacio lopaticu u glavu, takodjer vase dijete?

e, pa tu negdje nastaje problem...
jer toj majci bi bilo tesko:
a) rastaviti djecu
b) dojenjem smiriti djecu (osim ako ne doji tandem u parku )
c) uopce se skoncentrirati na cijelu stvar jer pri tom recimo kuha rucak, a situacija zahtijeva momentalnu reakciju
d) u svemu tome ostati cool

naravno, sigurno da ima i takvih, ali malo...ja pokusavam biti jedna od njih ali tvrdim da nije lako.

[tridesetri]

medjutim, u tekstu je opisana idealna situacija: majka s djetetom u parku, jedan na jedan.

govorim o ovom tekstu na engleskom primjeru time-in-a sa enjoyparneting.com kojeg je prilozila countdowntomiracle

[Anci]

tridesettri
to sam i ja prvo pomislila kad sam pročitala
kod nas se dogodi da jedno dijete udari drugo (sestru) i onda je potrebna utjeha jednoj i time in drugom

autor mislim, čak navodi jedan takav primjer, roditelj je onda s oboje u time in-u

probala sam i to- malo je teže nego kad si 1 na 1, ali funkcionira:
-svaka na jednom krilu
-ili mlađa doji, a starija mi leži u krilu
-legnem između njih...


Sve ovo super funkcionira ako se i JA mogu smiriti. Inače, ako sam baš jako ljuta, kako ću umiriti njih :/

Jučer je moje dijete MENI pružilo time in. Baš sam bila ljuta, jako.
I ona je prišla meni: mama, smiri se. Zagrlila me, onako jako i ...jednostavno- savršen osjećaj

[tridesetri]

hvala bogu, to se i meni sve cesce pocelo dogadjati
da me starija kcer totalno rastopi...kao sto me nitko drugi ne moze toliko brzo i intenzivno izbaciti iz takta, tako me nitko ne moze momentalno smiriti, kao sto ona moze...
najnovija fora joj je kad se naljutim na nju: "ali mama, ja sam jos dijete"
i kak ces se onda na nju nastaviti ljutiti...i jos mi da i misliti.

[Anci]

da me starija kcer totalno rastopi...kao sto me nitko drugi ne moze toliko brzo i intenzivno izbaciti iz takta, tako me nitko ne moze momentalno smiriti, kao sto ona moze...
.

Identično

[yaya]

Meni općenito idu na živce raznorazne "metode" poput, evo sada, time-in, time-out, pa s vremenom neke metode postaju "out", a neke druge "in", a sve to ukalupljivanje mi se čini malo preveć pretenciozno... Općenito, ne volim generaliziranja, pa tako ni kad je riječ o postupanju s djecom. Svako je dijete (kao i svaki roditelj) jedno jedinstveno na svijetu i pokušaj provođenja jedne (bilo koje) metode na sve mi se čini beskrajno nepravedno. Čak mislim da se s istim djetetom u različitim situacijama ne može postupati po istom "pattern-u", djecu bi trebalo osluškivati, trebali bismo se pokušati prilagođavati jedni drugima i u jednoj zajedničkoj sinergiji potražiti rješenja konkretnih problema! To ne bi smjelo biti tako teško!

U sridu

[Anci]

Mislim da ovdje uopće nije riječ o generaliziranju i principu "jedna matoda za sve".

[Anci]

Evo dio teksta:

Experiment with different places and ways of doing time-in. The only "right" way to do it is the way that feels best to you and your child.

[lucky day]

time-in se pokazala kao metoda za koju nisam imala ime a koristim ju kao jedinu kratkorocno i dugorocno efikasnu intervenciju i, sto je jos vaznije, najkvalitetniji nacin bivanja sa lukom (ter samom sobom i prirodom i drustvom ) ...

a ovo sam i ja naucila ali nekad zaboravim...

To konkrento znači da za minutu pražnjenja svoje napetosti i frustracije dobijem par dana njegovih provokacija. Prisjećanje na cijenu koju plaćam kad popi**im me baca ravno u Zen