Citiraj Lutonjica prvotno napisa
kod mene nije privremeno (traje već godinu dana), i isto se javilo tek rođenjem drugog djeteta. :/
a najviše me muči što sam takva samo prema zari.
Naježila sam se od ove rečenice....
Jer je tako i kod mene i ponekada se pitam ispašta li moje dijete zbog toga. I svaki put kada vičem, bolje rečeno urlam, kasnije mi bude užasno krivo i onda kada zaspi dođem mu u krevet pa ga ljubim i mazim i grlim...
Ma radim ja to i inače, ali stvarno ponekad imam osjećaj da sam mogla i drugačije. Da ne moram baš toliko štititi Ivu i ono najgore, bojim se da ne počne osjećati mržnju prema seki zbog toga što ona u nekim stvarima ima prednost (hranjenjem oblaćenje i sl.) Inače ju stvarno voli i ljubi i ona voli njega, smije mu se, veseli mu se.
MM t drugačije, ali on nije taj koji je doma s njima 24h.
Voljela bih se promjeniti, ali baš onda kada trebam ne znam se iskontrolirati.
A on meni bez ikakvog povoda dođe i kaže:
"-Mama?
-molim sine?
-ja tebe volim!"
Ma i ja to njemu kažem, ali mislim da ponekad ipak ne bih trebala toliko urlati...
Mene zanima kako da se kontroliram???