Stvarno teška i dobra tema. Zorana, i druge koje prolazite kroz ovaj problem – ja mislim da ste divne mame i da bi vam zakonom trebalo zabraniti grižnju savijesti. Drugo je, naravno truditi se mijenjati loše obrasce. A treće je (a možda i treba doći prvo), ovo što Zorana spominje – preboljeti.
Ja sam još mlada mama (ne toliko po godinama, koliko po Bartolovim mjesecima) pa ću se s ovim konkretnim problemom u odnosu tek sretati, ali sa problemom ‘kako preboljeti’ imam iskustva.

Također ne vjerujem u rasprave s roditeljima, koji su svoju dužnost ionako već na ovaj ili onaj način odradili. A oprostiti se može u sebi i bez da te netko traži oprost. Ja sam odrastala velikim dijelom – uf – reklo bi se ‘nikad više’, ali da danas sama moram napisati poželjan scenarij, napisala bih isti takav jer me upravo taj doveo do onog što sam i gdje sam danas. Možda je malo premaštovito, ali ja volim vjerovati da je i moj Bartol odabrao nas za roditelje baš ovakve kakvi jesmo i da mu mi baš takvi trebamo da bi on u životu ostvario sebe. To me rješava umišljene odgovornosti i daje mi slobodu da djelujem iskreno (ali ne umanjuje roditeljsku odgovornost).