Ja se sad osjećam najgorom mamom na svijetu jer uopće ne osjećam krivnju kad ne fermam svoju djecu 5 posto

.Meni je normalno da se oni sami zabave i mene ostave malo na miru.
Ali imam grižnju savjesti zbog domaćih radova koji su mi skratili jedno 10 godina života.Kad se sjetim da ga čeka nekoliko listića iz matematike i odgovoriti na 5 pitanja iz hrvatskog,muka mi je u želucu i najradije bih pobjegla dok to piše.A kad puknem (a pucam tokom domaćih radova redovito) onda svašta ružnog znam reći,kasnije mi bude krivo ali svejedno se ne mogu kontrolirati.