Jedno predstavljanje!

[momtobe]

Pozdrav svima!

Ja sam momtobe, stara forumašica, uglavnom voajer-malo pišem, puno čitam.
Već dugo, dugo vremena se nalazim na rubu da postanem jednoroditeljka, i evo, ovih dana to se i ostvaruje. Odlazimo ja i moja 2-godišnja princeza u neki mirni kutak, još tražimo gdje.
Osjećam potrebu da tu na ovom pdf nađem podršku i razumjevanje, pa evo, obećajem da ću post-ati više. Znam da ni sama ne znam što me sve čeka, ali znam i da tu ima puno hrabrih žena i mama, i nadam se da ću se s vremenom i ja osjećati tako.

Puno pozdravljam Sorciere, dragu mi forumašicu i plemenskog vođu ovoga pdf!

[Iznenadjena]

U isto vrijeme prosle godine i ja sam postala jednoroditeljka...

Ne moram zamisljat, znam tocno kako ti je. Sad, sa odmakom od ravno godinu dana ne znam bih li bas na sve sto mi se izdogadjalo rekla "na zalost"...

A cinilo se da cu svisnut od muke. Cinilo se da necu moc, da ce boljet dovjeka, da se vise nikad necu smijat, da cu dane provodit placuc i naricuc, da mi se svijet srusio, da nista vise nema smisla, da sam se raspala na milijun komada... No, nista od toga nije ostalo trajno.

Sad kuzim da su mi predugo bile "eyes wide shut"..

Da ne duljim... nije strasno bit jednoroditelj. Ni najmanje. Ona tehnicka ogranicenja i prepreke nekako u hodu rjesavas. Nemoj se bojat svakodnevice... Samo se potrudi ne bit sama i usamljena... Sve moze bit super

E, da, i ja pozdravljam Sorcie...

[Iznenadjena]

U isto vrijeme prosle godine i ja sam postala jednoroditeljka...

Ne moram zamisljat, znam tocno kako ti je. Sad, sa odmakom od ravno godinu dana ne znam bih li bas na sve sto mi se izdogadjalo rekla "na zalost"...

A cinilo se da cu svisnut od muke. Cinilo se da necu moc, da ce boljet dovjeka, da se vise nikad necu smijat, da cu dane provodit placuc i naricuc, da mi se svijet srusio, da nista vise nema smisla, da sam se raspala na milijun komada... No, nista od toga nije ostalo trajno.

Sad kuzim da su mi predugo bile "eyes wide shut"..

Da ne duljim... nije strasno bit jednoroditelj. Ni najmanje. Ona tehnicka ogranicenja i prepreke nekako u hodu rjesavas. Nemoj se bojat svakodnevice... Samo se potrudi ne bit sama i usamljena... Sve moze bit super

E, da, i ja pozdravljam Sorcie...

[Kaja]

Momtobe, dobro nam došla i samo hrabro u svijet


Nije sve tako crno

[momtobe]

Momtobe, dobro nam došla i samo hrabro u svijet


Nije sve tako crno

Hvala, cure!

Znam da se s vremenom sve sredi i dođe na svoje. Ovih dana tražim stan, i zapravo me jako plaši ta promjena. Nekako si zamišljam, da mogu ostati živjeti u ovom stanu sama (a ne mogu jer je stan mužev), ne bi mi to bio nikakav bed. Jer ionako već dugo funkcioniram kao samohrana majka, to da je sve na meni nije mi niš novo. Mijenjati lokaciju, novi stan, privikavanje...to me plaši. Kako će to Hana prihvatiti, kako da joj kažem da "doma" više nije doma? Da je ovo novo "doma"?

[newa]

momtobe

[sorciere]

dobro došla ...

strah je ograničavajuće uvjerenje. ako je tebe strah, i hanu će biti strah. promjene se rade dan po dan, ne razmišljajući o 10 godina unaprijed.

kad ti bude teško (a bit će) - razmisli o onom zbog čega odlaziš, jer to ti je bilo još teže.

svojim odlaskom postaješ "glava" kuće. glavni gazda. nemaš na koga prebaciti odgovornost, no zato možeš 100% uživati u dobrim stvarima ... pa ćeš se truditi da taj omjer bude u korist dobroga..


iznenadjena, baš sam ovih dana mislila na tebe .

[Kaja]

Prihvati selidbu kao novi izazov. Znaš ono, nezadovoljna sam sobom, odoh na frizuru 8) . To ti je to (al malo više novca :/ )

[momtobe]

Ma kakav terapeut, meni trebate vi!

Sada sam u fazi da imam faze tog uzbuđenja oko selidbe, kao da idem na ljetovanje...puna sam pozitivnih misli, idem u život.............pa onda ona druga strana medalje, gdje se izgubim u pitanjima "zašto meni, gdje sam pogriješila".jer prošla sam dugi period pravog psihičkog maltretiranja. Kada te netko koga voliš vrijeđa i osuđuje, vjeruješ mu na jedan način iako racionalno zvuči smiješno i znaš da nije istina. Odnosno, možda se to dešava ljudima koje baš ne krasi samopouzdanje, kao što sam ja. A on mi je dotukao samopouzdanje.
Želim samo skinuti ovaj teret s leđa, ovu noćnu moru od braka i osjećati se dobro opet. Imam 27 godina....neke cure mojih godina tulumare i žive punim plućima, a ja sam zaglavila...ne s majčinstvom, da me tko krivo ne shvati, nego s krivim čovjekom koji mi jedno 2 godine govori kako ne valjam, u svim sferama svoje osobnosti.
Trebalo mi je prvo jedno godinu dana da otvorim oči i vidim što se zbiva, a onda još godinu pokušavanja da spasim brak.

Što ste vi radile kako bi si olakšale odvajanje? MEni je npr. uvijek bolje kada sam vani. Malo sam doma jer tako kvalitetnije provodim vrijeme. I sa djetetom, i sama.

[sorciere]

ja se nisam "odvajala"...

no da sam trebala - vjerojatno bih više vremena provodila s osobom od koje se želim odvojiti, kako bih shvatila da je odvajanje najbolje rješenje .

nije poanta u "biti s tom osobom", već kroz to vrijeme gledati tu osobu "drugim očima"... iz disocirane percepcije

[Stea]

.

Što ste vi radile kako bi si olakšale odvajanje? MEni je npr. uvijek bolje kada sam vani. Malo sam doma jer tako kvalitetnije provodim vrijeme. I sa djetetom, i sama.

Kakvo odvajanje? Draga kako ti govoriš, sada ti počinje spajanje sa samom sobom... a i sa cijelim svijetom - iz druge perspektive...

Ja nisam na to gledala kao kraj nečega nego početak nečeg drugog.

Drži se i ne žuri...

[the bee]

I ja imam 28. g. i u istoj sam situaciji. Prošlo je već 6 mj. kako je mm otišao,još ima dana kada se slomim, isplačem se zbog ovoga ili onoga, ali kad vidim osmijeh moje male curice-sve prođe i shvatim da je život takav kakav je. I da eto ne ispadne uvijek kako smo zamišljali da će biti, udat se, imat sretnu obitelj, uživati u životu, tko kaže da to sve tako mora biti? I onda uvijek vidim da ima žena koje pate puuuuuno više od mene, koje nemaju krov nad glavom itd. Ja sam sretna i blagoslovljena, a onaj tko ne želi živjeti i dijeliti naše malo zlato i gledati je kako raste- je gubitnik i nema pojma da propušta one male stvari koje čine život lijepim. Odgovornost na nama kada smo same jest velika jer moramo biti i mama i tata, ali možemo mi to,vidjet ćeš. I inda izađemo iz toga još jače i sigurnije u sebe i svijet nam odjednom počne izgledati drugačije. Eto ja se malo zanijela...tu smo...kad nas zatrebaš...

[ana.m]

momtobe
Samo hrabro i ljubi tu svoju ljepoticu .
A ako mi kojim slučajem doesliš blizu samo se javi.

[momtobe]

Drage moje.......

Nema me par dana na forumu jer sam bila odlučila ne javiti se, nestati. Sada se malo sve smirilo, pa sam shvatila da se želim javiti, iako sam svjesna da- ili radim glupost, ili će mnoge od vas misliti da griješim, bojala sam se osude, sve u svemu.
Otvorila sam ovu temu PRIJE nego što sam se odselila. Slijedeći dan sam našla stan, rekla MM-u, sve je već bilo dogovoreno, i............onda sam odlučila dati ovome braku još jednu šansu. Eto, napisala sam (smajlić koji briše znoj s čela)
Nisam pisala detalje svoje priče, niti mislim da je potrebno. Ono što je meni važno je da želim biti mirna sa svojom odlukom, koja god bila. A nisam bila. Vječito sam se pitala: "zašto se mi rastajemo?" i niti jedan razlog nije bio dovoljno dobar. Zdrmao me i Sorcierin post:

(ne znam quaote-ati)
"no da sam trebala - vjerojatno bih više vremena provodila s osobom od koje se želim odvojiti, kako bih shvatila da je odvajanje najbolje rješenje Grin ."

Mi bježimo jedan od drugog užasno dugo, svatko u svojoj uvređenosti i povrijeđenosti. Iako sam puno, puno pokušavala čitavo vrijeme, u jednom trenutku (kad sam doživjela to prosvjetljenje ) mi se učinilo da to nije bilo niti dovoljno, niti na pravi način. On nije pokušavao uopće, to je nešto što me tjera u očaj zadnje 2 godine, ali shvatila sam- on to ne može. Ne može prvi, to je protiv njegove prirode i gotovo. Možda stoji se po redu, da mi takav muškarac ne treba itd, itd- ali ja sam odlučila dati sve od sebe, upotrijebiti svo svoje poznavanje njega, svu taktičnost i mudrost, iz jednog jednostavnog razloga- jer ga volim.
Ako sve bude uzalud, ok, ali biti ću mirna. I nikada se neću osvrnuti unazad i žaliti.

Neće me valjda sad zbanati sa jednotroditeljskih zato što "varam"

[laky]

draga uvijek mozeš otici...drago mi je da si dala još jednu sansu vama

[sorciere]

no comment.
ti znaš zašto.

[may]

ne znam cijelu priču, ali neki tvoji dijelovi (ono kako ti je govorio da ne valjaš... ne sjećaš se točno, umorna sam..) mi ne zvuče uopće optimistično tj da ima ''prostora'' za još jednu šansu...
ne znam,ništa, tako da je svaki komentar suvišan... ti i tako znaš najbolje i sama snosiš, kao i svi mi, posljedice svojih odluka..
, što god da si odlučila...

[momtobe]

Evo me..........

Ni sama na znam što napisati osim da trebam još jedno vrijeme. Teško mi je pisati detalje sada, ali sigurna sam da ću ispričati priču jednom kad bude završena. Nije još, a ja se osjećam svakako, samo ne dobro. Oprostite sve na ovom promašenom topicu....

[maria71]

afrička kraljice (uvijek krivo čitam tvoj nick momotombe )

[lucky day]

momtobe, ja ti samo saljem vibre srece...


nadam se da uistinu djelujes iz ljubavi (kao sto poslijednji post tvrdi) a ne straha (od koje si neke navela u prijasnjim postovima)...

i opet stavljam jednu moju najdrazu:
'pobrini se za sekunde i minute
pa ce se sati pobrinuti sami za sebe'.

[tweety]

Ja te onda brišem sa liste, da ne trčimo pred rudo, a ako ipak bude bilo potrebno, lako ćemo.
SRETNO!

[may]

Evo me..........

Ni sama na znam što napisati osim da trebam još jedno vrijeme. Teško mi je pisati detalje sada, ali sigurna sam da ću ispričati priču jednom kad bude završena. Nije još, a ja se osjećam svakako, samo ne dobro. Oprostite sve na ovom promašenom topicu....

[momtobe]

Hvala, cure!

Javim se.

[jassi]

draga citam..nisam znala da je sve se ovo ovako odvijalo jer sam malo leteca po forumu-no kako god-ti ces sama odluciti i vidjeti sto je za tebe i dijete najbolje.....biti samohrana mama nije nauka...sve je to za ljude...draga drzi se, da ti je lako nije-znam od prije.....tu smo za pomoc-moja kuhinjica jos uvijek ima finu kaficu

[samamama]

uvijek se covjek moze rastati, to nije problem.. i ja sam sa svojim bm bila spremna pokusati opet, opet i opet, a onda nakon ntog puta kao da sam se osvjestila i rekla. ma sta ti mene j....??! i to je bilo to.. Imas pravo , osjecam se dobro jer sam bez obzira na sve pokusala bas sve.. i na ljepo i na ruzno, znam da nije islo i sada sam nekako mirnija..

Radije probaj jos jednom, pa kada odes neces imati pitanje tipa, a sta da sam probala jos nesto..?

[anki]

uvijek se covjek moze rastati, to nije problem.. i ja sam sa svojim bm bila spremna pokusati opet, opet i opet, a onda nakon ntog puta kao da sam se osvjestila i rekla. ma sta ti mene j....??! i to je bilo to.. Imas pravo , osjecam se dobro jer sam bez obzira na sve pokusala bas sve.. i na ljepo i na ruzno, znam da nije islo i sada sam nekako mirnija..

Radije probaj jos jednom, pa kada odes neces imati pitanje tipa, a sta da sam probala jos nesto..?

ja bi ovo potpisala. dok god se pitaš i dok god si nemirna znači da još nije sve sjelo na svoje mjesto. kad ćeš biti sama sa sobom na čisto da je to to, da je vrijeme da odeš - znat ćeš; osjetiti ćeš mir.

[Amelie32]

Momtobe tek sad vidim temu, nisam često na ovom podforumu jer jako teško proživljavam priče koje tu pročitam.

Ma što ti odlučila, želim tebi i tvojoj ljepotici puno sreće.

[bertha]

Momtombe, nadam se da cete uspjeti rijesiti probleme. i radi vas, a posebno radi vaseg malog sunca.
i sama sam u nekom meduprostoru (pretpostavljam da si citala), ali odluka o rastanku nije lagana, ako nisi siguran da si sve napravija, pa ipak ne ide, pa j... ga!
polazim od sebe uvik, ja sam imala prekrasno djetinjstvo, doduse vise sam bila s ocem nego s mamom jer je ona previse radila. i to zelim ne samo svojoj maleckoj nego svim manjim i vecim bebama. naravno, ako se radi o ekstremnim slucajevima, put pod noge pozdravljam. ali ako se radi o stekanju u komunikaciji, onda triba rijesavat probleme. najlakse je ici linijom slabijeg otpora i reci "ja to ne mogu, idem". to uvik mozes napraviti.
ja ti necu govoriti sta da napravis, to najbolje znas sama jer najbolje ti imas uvid u svoju situaciju. ipak, u bilo kom slucaju, moju podrsku imas! cuvaj se i ljubi svog andela!

[momtobe]

evo me, pišem iz svoje nove kućice, svoje slobodice. Otišla sam.
S jedne strane, ovo je kraj, a s druge početak nekih novih problema, jer ništa neće biti lako kao što sam htjela misliti. Čeka me sva ta procedura, czss, razvod.....
Ali mislim da će sve biti ok, jer se osjećam- preporođeno.

i ja opet puno pozdravljam sorcie i šaljem

tako da, sad me definitivno možete staviti na listu jednoroditeljskih.

[lucky day]

draga momtobe,

[vissnja]

dobro je da si sa sobom u miru
sve drugo će se vremenom složiti

[tweety]

momtobe, nema problema!
meni nije problem pisati, a još manji mi je brisati.
želim ti uspjeh na ovom putu kojim si krenula.

[momtobe]

Evo jednog mog problema koji mi ne da spavati. Pomozite savjetom.

MM koji još nije bivši, znači, želi ići 2 tjedna sa malenom na more. Ona će tada imati 2g. i 4 mjeseca, i do sada nije jednoga dana bila razdvojena od mene. Mi još nismo pokrenuli razvod, niti se javili u czss, ali koliko sam shvatila iz telefonskih razgovora, to je njegovo pravo. Ja imam grč u želucu kad pomislim da smo razdvojene toliko dugo, a s druge strane, znam da bi bila sa osobama koje su joj najbliže-tata, baka, dida i prabaka. Ima dobar odnos sa svima i voli biti s njima. Stvar je u tome da ja smatram da je ona premala za tako dugo razdvajanje, a mm-ovi, čija je to ideja, smatraju potpuno suprotno. Još jedna okolnost je to da ja trebam na operaciju noge u to vrijeme dok bi oni bili na moru-trebam biti jedno tjedan dana u bolnici, i još oko tjedna oporavka dok ne stanem na noge skroz. Ne znam da li je za moju curu manja trauma da je negdje na moru, čak i tako dugo, nego da me gleda u bolnici svaki dan i na štakama poslije. Zaista ni sama nisam sigurna što je pametnije, iako mi srce govori NE NE NE dva tjedna bez mene.
što vi mislite, cure?

[momtobe]

Evo jednog mog problema koji mi ne da spavati. Pomozite savjetom.

MM koji još nije bivši, znači, želi ići 2 tjedna sa malenom na more. Ona će tada imati 2g. i 4 mjeseca, i do sada nije jednoga dana bila razdvojena od mene. Mi još nismo pokrenuli razvod, niti se javili u czss, ali koliko sam shvatila iz telefonskih razgovora, to je njegovo pravo. Ja imam grč u želucu kad pomislim da smo razdvojene toliko dugo, a s druge strane, znam da bi bila sa osobama koje su joj najbliže-tata, baka, dida i prabaka. Ima dobar odnos sa svima i voli biti s njima. Stvar je u tome da ja smatram da je ona premala za tako dugo razdvajanje, a mm-ovi, čija je to ideja, smatraju potpuno suprotno. Još jedna okolnost je to da ja trebam na operaciju noge u to vrijeme dok bi oni bili na moru-trebam biti jedno tjedan dana u bolnici, i još oko tjedna oporavka dok ne stanem na noge skroz. Ne znam da li je za moju curu manja trauma da je negdje na moru, čak i tako dugo, nego da me gleda u bolnici svaki dan i na štakama poslije. Zaista ni sama nisam sigurna što je pametnije, iako mi srce govori NE NE NE dva tjedna bez mene.
što vi mislite, cure?

[Dijana]

Da, mogu zamisliti koliko je teško odvojiti se od malene na dva i pol tjedna.
Ali ako pristaneš na to,vjerojatno će tebi biti teže nego njoj, jer kao što pišeš, bit će s ljudima koje voli. A tvoj bivši će ionako imati pravo na ljetne praznike od dva tjedna (mislim da je tako, ispravite me ako griješim) s djetetom.
Realno gledajući, zapravo bi ti to u tvojoj situaciji (operacija i oporavak) dobro i došlo. Ne znam, moja kći je negdje s tri godine ostala kod bake na dva tjedna, prvi tjedan mi je bio ok, ali drugi, uh. Nikad proći.
Mislim da si svjesna da razvod povlači i da dijete provodi vrijeme s tatom, dakle, odvojeno od tebe, a to je, po meni, najteži dio svega toga.
Eto, ja bih je pustila, ali znam da je to lakše reći nego napraviti. U svakom slučaju, drži se, i držim fige da op dobro prođe.

[Anita-AZ]

Draga Momtobe,
upravo sam pročitala cijeli topic od početka. Nevjerojatno je da proljeće donosi takve promjene svake godine. Mnoga razrješenja. Poput neke kulminacije nakon koje mora doći do razrješenja. Jednostavno ne mogu ne spomenuti 2 braka i 4 veze mojih prijatelja koje su se ovog proljeća raspale. Zajedničko im je to što su oba partnera manje/više svjesna o tome kako treba ići dalje, na nešto veće, bolje, zdravije, zrelije, punije.

Drago mi je što si sve odlučila i napravila iz srca.

Ne znam za razdvajanje, meni je to uvijek bolna točka i najradije se nikad ne bih odvajala. No, sad paket bolnica (kad ionako nisi s njom) plus nešto što ćeš ionako (vrlo vjerojatno) morati dopustiti možda ustvari ima smisla. Ne znam.

Uglavnom, htjela sam ti reći da ti čestitam na hrabrosti i stabilnosti koju imaš.

[tweety]

Momtobe, a jel bi mogla razgovarati sa uskoro bivšim mužem o tome da njihovo zajedničko ljetovanje ostavite za sljedeću godinu?
Objasniš mu kako ti teško pada da to bude prije njene treće godine (pišem treće godine, jer je kod frana bio nevjerojatan pomak, baš po pitanju vezanosti uz mene, baš kad je napunio tri).

kažeš da bi ti puno značilo kad bi ta njihova dva tjedna ove godine proveli u tvojoj blizini, a posebno zato jer ćeš biti na operaciji i oporavku, pa je to još jedan dodatni stres pored svega.

[lucky day]

Ne znam da li je za moju curu manja trauma da je negdje na moru, čak i tako dugo, nego da me gleda u bolnici svaki dan i na štakama poslije. Zaista ni sama nisam sigurna što je pametnije, iako mi srce govori NE NE NE dva tjedna bez mene.
što vi mislite, cure?

jel ima neke sanse da si pokusas iskopati i pobrojati po par dobrih aspekata obje opcije za tvoju curu i tebe...
pa njih izvagati?

kad biras izmedju dva zla, dvije traume - puno je teze naci mir i dobru cvrstu i razumnu odluku...

i teze ces djetetu iskomunicirati svoj odabir - verbalno i/ili neverbalno...

a i buducem bivsem (probaj naci i pokoju ideju zasto bi za njega bila i jedna i druga opcija dobra )...

eto, samo ideja...

u svakom slucaju -

[Trina]

Momtobe,ja mislim da za tvoju curu tvoja operacija nebi bila trauma ali i da bi tebi,u takvim okolnostima,dobro došlo da si sama.Možda bi ti dobro došlo i da središ svoje misli,osjećaje i prošle događaje dok je ona na sigurnom.Ako si sigurna da će se oni za nju dobro brinuti i da joj neće ništa faliti.Ali recimo,ja bi prije tog puta dobro popričala s tatom(ako ste ostali u ok odnosima),da nebi bilo nekakvog punjenja glave maleckoj

[momtobe]

Hvala na pametnim savjetima...
Lucky day, dobra ideja, probat ću staviti sve na papir.
Trina, nismo u dobrim odnosima, sve je jako napeto i uvijek na rubu eksplozije. Ništa se ne možemo dogovoriti, MM uvijek sve hoće baš suprotno od mene, iz inata i iz nemoći. Ali ja sam puno sabranija, i već sada mogu reći da mogu razlučiti taj njegov odnos prema meni od njega kao roditelja...on je dobar tata i voli svoju kćer. Prirodno ima neku AP roditeljsku crtu. Sve u svemu, nadam se da ćemo kroz vrijeme izgraditi bolji odnos, jer život bi nam oboma bio jednostavniji kada bi normalno komunicirali.

Anita AZ, za ovaj potez definitivno je trebalo hrabrosti, ja sam ju dugo skupljala, i slagala si stvari u glavi jer moram biti stabilna sada kada sam sama sa djetetom. Tu nema prostora za nepromišljenost. Ja sam sama u ovom gradu, moji žive daleko, i time je sve i teže. Htjedoh reći, i ja se ponosim sobom što sam to konačno napravila, što sam otišla i pokazala da neću trpiti više. Ali ne ponosim se time što mi se dogodilo, u kakvom "braku" sam se našla. Kako sam dopustila da me netko tako gazi. Ali to je bila škola, najveća do sada.

Sutra idem na razgovor sa jednom sjajnom ženom, dječjim psihologom, da mi pomogne posložiti sve ove stvari. Javim vam se.

[Zeko1]

zamisli da ste u skladnom braku, a sve ostale okolnosti su iste. znači, on je otac upravo ovakav kakav je, ti moraš na operaciju on predlaže da s djetetom ide na more. bi li se složila?
ako bi ti dolazila u bolnicu u posjetu, kako bi joj padali svakodnevni rastanci? s kim bi bila u to vrijeme?

[momtobe]

Ok, ovo sam raščistila sa sobom. Ide s tatom na more jer su okolnosti takve, a ja sebi prioritet- MORAM na operaciju. I čim sam to prihvatila, odmah je lakše, Hana će se snaći i prilagoditi, a ja posvetiti sebi.
Ovaj razgovor sa psihologicom je bio iscjeljujući za mene, danas kao da sam lakša za sve brige...morat ću si to češće priuštiti!

[lucky day]

(zekin savjet mi se svidja - pogotovo citajuci s kakvim se stvarima susrecu ljudi u brakovima... svaka cast (pod uvjetom da su svi sretni vecinu vremena)...
a tako nekako i ja komuniciram s bivsim... na rastavu i fizicku razdvojenost gledam kao prostor izmedju nas koji mi/nam dozvoljava da necistoce u nasem komunikacijskom kanalu lakse cistim/o... i to sto se roditeljstva tice a neke stvari velikim dijelom ili kompletno skinemo s menija... pokazuje se kao odlicno rjesenje za sve kojih se nas odnos direktno tice...)

[paws]

Draga momtobe

[may]

draga,