Dobar dan!

[LeaB]

Imam pitanje! Zanima me da li se ( namjenjeno svakome pojedinačno) samtrate osvještenim roditeljem? Kad već sa djecom postupamo kao sa ljudima što oni i jesu, da li tako postupate i sa sobom?
Koliko je pozitivnih misli prisutno u vašim glavama, da li se pazite i volite onako kako bi stvarno trebali?


Pitam jer sam nekada bila izuzetno ljuta i ratoborna u odnosima, pa sam nakon poprilično vremena uspješno izgradila ljudski i fer odnos sa samom sobom. Onako iskren, bez ružičastih naočala.


Zanima me...

Pozdrav

[LeaB]

Vidim da čitate... nitko nema komentara?
Možda nisam bila jasna; Radite li na sebi? I koliko ?

Prije tri godine sam dala otkaz u državnoj firmi gdje sam radila 5 godina. Bila sam nezadovoljna. Svime. I kada sam shvatila da je to nezadovoljstvo samo moje i da ga mogu mjenjati, potražila sam nekoga tko o tome više zna.
I čuda našla u knjigama...
Ono što je super je to da sam ostavila cigarete i ostala trudna...
Da ne kažem koliko je majčinstvo lakše kada si budan...

[graskic]

Ah , Lea , bas si me 'ubola' !
Mene je tek Karlo dobro osvijestio , bez obzira na sve napore MM-a , tecajeve reikija , joge , ...
Zbog njega MORAM BITI BOLJA OSOBA , kao sto si i sama rekla , prvo prema sebi , jer jedino tako mogu biti bolja prema drugima . Ma nisam ja neko zlo , ne daj Boze , nego neke ego - brije ...
A najteza borba je borba sa vlastitim egom ! Najteza .

[LeaB]

Ono sto mi je najzanimljivije je to da se u našoj kulturi ego toliko veliča. Sve je samo natjecanje za što bolje rezultate i udaljevanje od one prave istine.
Možemo biti uspješni i bez egoizma. Voljeti sebe ne znači biti egoist već poštivati sebe i druge...

A rezultati su beskrajni...
Petica za one koji se trude. :D

[vilma]

nisam bas cesto na forumu, pa mi je ova tema nekako promakla. a mislim da je fantasticna i kljucna za ono cemu svi tezimo-da budemo dobri roditelji, da imamo zdravu i sretnu djecu. ne bi htjela podcjenjivati vaznost prehrane, platnenih pelena i svega o cemu se puno pise na forumu...sve je to vazno i super, al najvaznija je poruka koju saljemo djeci svojim nacinom zivota, nacinom na koji se nosimo sa problemima, kako pazimo na sebe i na svoje potrebe, kako i da li radimo na sebi, uzimamo li za sebe od zivota ono sto zasluzujemo, radimo li posao koji nas ispunjava, imamo li hrabrosti za promjene. Mislim da su to postupci kojima ustvari "odgajamo" svoje dijete...eto, upravo citam jednu zanimljivu knjigu na tu temu-"Vase kompetentno dijete", autor: Jesper Juul, izdavac: Educa, Zagreb-preporucam!
Ne znam, mozda je bilo tako malo odgovora na temu jel su svi u savrsenom kontaktu sa sobom i skroz su sigurni da sve rade dobro. Ja se cesto oko toga pitam, pa moram priznat i sumnjam.
Eto, tema je ponovo aktivirana, nadam se brojnim komentarima.

[tanjads]

Ja sam pocela s ozbiljnim radom na sebi, vise sa spoznavanjem sebe, prave ja ispod svih zivotnih uloga, kroz gestalt terapiju. Pocela sam jer sam zeljela edukaciju za posao, ali mi je ovaj moj iskustveni dio postao toliko vazan da mi je to sad jedan od najvaznijih aspekata zivota. Ne znam bih li ikad krenula na psihoterapiju da mi to nije bio uvjet za diplomu psihoterapeuta jer nisam osjecala da imam nekih velikih problema, ali sam sad sama sebi zahvalna sto sam izabrala edukaciju koja je to od mene zahtjevala.

Moj osobni rast moze samo pomoci mom sinu i obitelji. Znam da su me bake, tetke i sl. u cudu gledale kako idem na radionice u Rijeku s djetetom od par mjeseci (i MM isao i cuvao) i da im nije bilo jasno kako to ja sad vucem sve njih za nesto sto mi nije obavezno, ali ja bih se tijekom tih par dana toliko relaksirala, izasla na kratko iz mama filma i napunila baterije. Nakon toga opet super mama u akciji i to bez zamora materijala.

Sad bih zeljela upisati yogu-zapostavila sam svoje tijelo zadnjih godinu i pol, jos se premisljam, nezgodni mi termini u Dubravi, ali nadam se da cu uskoro.

[LeaB]

Koliko je vremena prošlo od kad sam postala ovo. Izgleda da je to preteška tema.

Samospoznaja je najjača stvar koju možemo naučiti i prenjeti djeci. Onda cvatu u svim smjerovima u čvrste i spokojne osobe.

[sikica]

lea, apsolutno se slažem sa tvojim tvrdnjama...i uopće mi nije teška tema.
Posljednih par mjeseci samo o tome i razmišljam.
Previše sam trauma potisnula u životu i sada postala labilna i nesigurna u samu sebe...ai mislim da time najviše "štetim" Svom djetetu.
Išla sam na radionicu za roditelje i par individualnih razgovora, ali mislim da je moj osnovni problem u negativnoj slici same sebe, nedostatku samopoštovanja i samosvijesti...
Spoznajom istog i radom na samoj sebi mislim da mogu samo dodatno osnažiti i ojačati odnose u svojoj obitelji koja mi je najvažnija na svijetu.
I uopće ne mislim da sam lošija od drugih, ali mislim da mogu biti još bolja kad se oslobodim nekih vlastitih unutarnjih sukoba.
Samospoznaja je već prvi korak naprijed...osvještavanje nije stvaranje problem, problem je "žmiranje" i potiskivanje...
Moj trenutni problem je što ne znam kako doći do kvalitetne psihoterapije kad nemaš novaca privatno financirati...a ja iz ČK...pa ni nemaš neki izbor..i tako to...
Nagovaram prijateljicu koja je klinički psiholog da napravi radionicu za podizanje samosvijesti, ali vrlo je teško skupiti skupinu ljudi koji su voljni raditi sami na sebi...prije svega..

[vilma]

i ja sam pred neko vrijeme cula kako da bi netko postao psihoterapeut i sam mora proci psihoterapiju, tj. biti na cisto sam sa sobom kako bi mogao pomagati drugima. pa sam kad sam zatrudnila pomislila da bi i meni to "dobro doslo", s obzirom na odgovornost koju osjecam za svoje dijete. nemam neki velikih problema i kriza, al s vremena na vrijeme zabrijem na neke gluposti, pa bez veze trosim vrijeme, energiju ili novac. iako, u stvari neznam kako izgledaju takve "seanse", radionice ili sto vec. znam da je prilicno skupo, pogotovo ako se radi individualno, iako je to vjerojatno investicija koja se "isplati". ideja nekakvih grupa mi je malo strana, mislim to sam vidla samo u americkim filmovima, pa imam predrasude. a i neznam ima li toga kod nas. ali logicno je da kao sto ljudi idu na razne sportove i rade na svom tijelu, mogu raditi uz strucno vodstvo, i na svojoj osobi. ako netko zna vise, bilo bi mi drago cuti iskustva ili preporuke-moze i preporuka za literaturu, linkove...
sto se tice joge, ja je vjezbam nekoliko godina, i za mene je to idealna tjelovjezba, a pomaze i kod sitnih dnevnih stresova. u svakom slucaju, meni se energija i vrijeme koje trosim na jogu vraca visestruko.

[lucky day]

bas si i mene 'upiknula' ovom temom.
jako me promijenila trudnoca i moj Luka, novi zivot, preseljenje. mislila sam da mozda patim od postporodjajne depresije, no nikako se ne nalazim u pricama zena koje su kroz nju prolazile. vise mi se to cini kao 'normalna' prilagodba. ipak, nekad me po nekoliko dana zna drzati takva bedara da je za poludit. iako uzmem vremena za sebe, mm mi pomaze... nesto mi u meni 'ne stima'.
najgore od svega je sto imam osjecaj da sam s jedne strane postala jaca i odlucnija s druge kao da sam puno strasljivija, puno veci ziheras, sto sam doduse cula od puno majki.
znam Luka je jos mali i prva godina je godina prilagodbe. vec sad osjecam da mi je puno lakse nego na pocetku ali ti trenutci kad zelim iskociti iz vlastite koze su mi grozni. tad imam osjecaj da se nikad necu 'prilagoditi' i pitam se 'zar je to - to? zar je to zivot?zar se nikad necu moci opustiti, onak za pravo - zajedno sa lukom i mm, u svakodnevici?zasto toliko brinem?'
a onda mi luka pokloni smjesak i sve je u redu, na sedmom sam nebu.
no ono sto mi je najgore, cini mi se da sam postala gora osoba, s manje strpljenja i tolerancije za druge (osim luke!, kao da svu svoju dobru energiju dajem njemu a kao da je za druge ima puno manje). stari zivot me malo ili uopce ne zanima,ne znam kako ga ukorporirati u novu situaciju, kako naci ravnotezu. vidim samo rascjep izmedju zivota sad i prije, a zanima me iskljucivo ovaj - samo bi bila sa Lukom, sa mamama (bez obzira sto se bez djece s njima mozda ne bi druzila) i bebama. ne zanima me politika, drustvo ( a svojedobno sam bila aktivistkinja...), kao da mi je to opterecenje...
kako raditi na sebi kad me to ne zanima vise? vec znam i odgovor: moras nastaviti raditi na sebi upravo kako bi bila bolji roditelj'.
ali za sad ne ide.
osjecam se grozna i grozno.

[LeaB]

Lucky day, zar ne misliš da si umorna? Da se trudiš i prilagođavaš što bolje možeš. Briga za dijete i dobro raspoloženje za njega jesu rad na sebi, zar ne? Naravno da ti druge stvari i nisu na pameti odabrala si što je važnije. Kad se oluja stiša, dođe sunce. More se smiri. a ti ćeš imati vremena za razmišljanje.

Nisi grozna. To nemoj ni misliti.

[truba]

tek sam sad skužila ovaj topic i jako me zanima ova tema.
:D

[lucky day]

ah hvala ti za ovo!
cini mi se da samo mame istinski mogu razumjeti o cemu pricam.
a samo mame sa 'stazom' me mogu utjesiti.
mm mi zna reci - a vidi kako su ona ili ona mama cool? kako ona moze a samohrana je? ( a one su mi same rekle da im je svojedobno bilo jako tesko i puno je vremena proslo od kad je postala cool, opustenija i veselija) pa onda: vidi koliko ti pomazem! (kao da ga u namanju ruku moram predloziti za nobelovu nagradu ) ili: a sta ti radis u zivotu osim sto se brines za luku? (to mi je najgore!)
no skuzi kad saspem paljbu pa se isprica. pa ponovi , pa paljba...
a ja bi da zivimo bez te paljbe. i da mogu smireno (kao nekad) objasniti, razluciti, 'posvetiti se problemu'...
no, da, osjecam da ce se more smiriti i da se vec smiruje, polako ali sigurno...
a rad na sebi ce se nastaviti ...

[vilma]

lucky day, tvoj je luka jos jako mali i sve to o cem pricas mi je poznato, a mislim da je i skroz normalno, jer kad dobijes dijete zivot ti se skroz promijeni i treba ti vremena za prilagodbu. ma, meni se ustvari cini da ta prilagodba traje cijeli zivot, jer nam djeca stalno ulaze u neke nove faze, a mi eto pokusavamo pohvatat konce. problem je u tome sto mame o tome rijetko pricaju, jer ih je sram i misle da to znaci da nisu dobri roditelji. moja e.sad ima 18 mjeseci i puuuno mi je lakse nego prije godinu dana, mislim, ona je sad cura s kojom se ja mogu razgovarat i dogovarat, ima puno vise stvari koje mozemo radit zajedno-ali stvarno radit zajedno. fizicki je mozda i napornije, jer ona intenzivno iskazuje svoju volju, pa se ne zeli presvlacit, ne zeli jesti, bjezi od mene kad se pokaka jer ne voli kad joj mijenjam pelenu.....ali psihicki je neusporedivo lakse jer se nas dvije sve vise i vise povezujemo. i meni je cudan taj raskorak izmedu zivota prije djeteta i zivota sada. nekad mi fali sloboda koju sam imala dok sam bila sama, nekako sam bolje znala sto zelim i sto mi treba( tu mislim na tvari koje nemaju veze sa djetetom). da se razumijemo, ne bi nikad mijenjala ovo sto imam sada i 90% stvari iz "proslog zivota" me sad uopce ne zanima(ne mogu si zamislit da sjedim 2 sata na kavi sa frendicama ili da sam na tulumu sa polupoznatom pripitom ekipom)...
a sto se tice svada sa mm, uf toga je isto bilo dosta dok je e. bila skroz mala, a sad se smirilo. i brige su se smanjile, nisu prosle, al su se smanjile. misli na to da buducnost i onako ne mozes kontrolirati, pa ti jedino preostaje da zivis u ovom trenutku i u njemu uzivas. ljudi cesto misle da ako brinu, onda se lose stvari nece desiti, da ih tako imaju pod kontrolom, a to naprosto nije istina. uzivaj!

[Jasna]

Slažem se s Vilmom.
Meni se sad čini da je ta prva godina bila više odgajanje mene nego klinca.. Nakon godinu sve je lakše i lakše.
I ja si sad ne mogu više zamisliti život bez djece, nije mi jasno u čemu sam uživala, a najviše mi nije jasno na što sam trošila silno vrijeme koje sam imala.
Sada mi fale samo neke stvari... ponekad se zavaliti i dugo buljiti u tv, ponekad se naspavati bar do 9.. ali za razliku od one prve godine kad sam bila totalno neispavana, umorna, kad nisam imala ni minutu za sebe i jedva jedva uz kranje napore sam stizala sve obaviti.. kad sam imala osjećaj da se potpuno moram odreći sebe.. sada već vidim male rupe u vremenu koje se otvaraju.. Bilo dok se malac igra, ili kad zaspe u 9, ili vikendom kad odere 2-3h popodne....
U svakom slučaju znam da sam se ja jako promijenila (naučila da se mogu odreći sebe zbog nekog kog neizmjerno volim, da mogu uživati u tome, da mogu biti strpljiva, da se mogu nasmijati i kad sam jako jako umorna...).. i znam da je ta promjena na bolje iako je bila i bolna (trebalo je umlatiti onoliki ego).. i nadam se nastaviti u istom smjeru.

[tanjads]

pa onda: vidi koliko ti pomazem! (kao da ga u namanju ruku moram predloziti za nobelovu nagradu ) ili: a sta ti radis u zivotu osim sto se brines za luku? (to mi je najgore!)

I mene ovi komentari totalno naljute. Meni je vazno da svako toliko imam vremena za pogledat neki film, otici na kavu bez Filipa, naspavat se ujutro i sl. Onda zahtjevam pomoc, pa je i dobijem, nerijetko uz gundjanje (vidi citat) ali ne obracam paznju na to. Ja znam koliko je zahtjevno biti mama 24 sata na dan i znam da mi treba odmora. Ako on to ne kuzi sasvim, njegov problem.
Upravo (present time)-MM meni: "Sto ti radis?" Ja: "Evo cackam po Rodama, a ti?" MM (mrzovoljno, jer gleda tekmu): "Cuvam Filipa." Ja: "Pa cuvaj."

Ja ni sebi, ni Filipu, ni MMu nisam od koristi iscrpljena i razdrazljiva od umora. Dok mi je bilo ok biti samo mama i nis drugo-to sam i radila, sada osjecam da mi trebaju i frendice i posao i odmor i uzmem si. Kad ne moze uskociti MM, zovem svoje roditelje ili njegove da ga pricuvaju sat-dva. Rado si zovnem i frendice navece doma tako da se fino ispricamo dok F. spava, a MM jedva doceka da izadje van s deckima.

[sorciere]

Nisi grozna. To nemoj ni misliti.

pa lucky NIJE REKLA da je grozna . ona je rekla da se OSJEĆA grozno i grozna - što je velika razlika.

postoji nešto što se zove DILTSOVA PIRAMIDA. ona predstavlja sustavno uređeni model percipiranja čovjekove realnosti. robert dilts je taj model utemeljio kao pomoć za bolje i sustavnije razumijevanje učenja, mijenjanja i osobnog razvoja. povezuje zamisli o uvjetima, odnosima i razinama učenja, te svjesnim položajima percepcijskih položaja.

da pojasnim percepcijske položaje:

prvi je "doživljeno-asocirano" - kad situaciju promatramo svojim očima, i svjesni smo svojih misli i osjećaja.

drugi je "uživljavanje u druge - empatija" - kad se ućivljavamo u drugu osobu, "obuvamo njene cipele".

treći je "promatrač-disocirano" - kad "izdaleka" promatrate sebe i sugovornika. to je položaj kad nismo osjećajno upleteni u događanje, već smo u poziciji objektivnog promatrača.

u svakodnevnom životu ti položaji se mijenjaju. nije dobro zaglaviti ni u jednom .

ako ste zaglavili u prvom - znači da je vaš osobni doživljaj vrlo intenzivan. u drugom - znači da smo pod utjecajem drugih (tuđe mišljenje važnije od vlastitog). u trećem - hladni smo i racionalni, i to nam oduzima životne radosti.

npr. (pojednostavljeno)
1. dijete padne i plače - a vi razmišljate kako vam srce puca od njegovog plača.
2. dijete padne i plače - a vi suosjećate s njim, ne misleći na sebe
3. dijete padne i plače - a vi gledate "sa strane" da PRVO sanirate ranu i vidite da li treba nešto poduzeti

koji je ispravan put?
disocirano (sanirate ranu), empatija (tješite dijete), asocirano - kad je sve gotovo - vi se opustite...

i da se vratim na piramidu!

ona izgleda (od vrha prema dolje) ovako:


identitet (ja)
uvjerenja i vrijednosti
spretnosti i sposobnosti
ponašanje
okolina


ono što svi (u nedostatku samopouzdanja) radimo - je da težište stavljamo na JA.
ja sam grozna
ja sam loša majka
ja sam loša osoba...

umjesto na niže razine piramide.

npr. lucky je napisala da se "osjeća grozno" - i to je u piramidi vrlo nisko (ponašanje). znači - nije napala SEBE, već je tu lošu situaciju prebacila niže.

ili

dijete koje loše napiše test reći će:

nisam dovoljno učio, pa sam dobio 1 (ponašanje)
nisam dobar iz xy predmeta (JA) - /nedostatak samopouzdanja/

uf... ovo valjda niko neće čitati (čini mi se da previše pišem )

[sirena]

joj, baš ste me ubole s temom! sjedim s vama, bebica spava a mm u drugoj sobi leži. ukratko posvađali smo se pred dva dana. situacija: bebica ne može spavat jer ga muči kakanje i nakon par neprospavanih noći, prekjučer ujutro u 6 vidim hvata me nervoza, držim ga u rukama i živčanim, odlučim probudit mm-a jer sam mu večer prije rekla da ću ga dići ako više ne budem mogla. i složio se. dakle, budim ga. . gleda me, kaže: spusti ga sad ću se dignut. . . i nastavi spavat! luuuudaa. dakle da ne opisujem svađu jer žene su sa venere a muškarci s marsa iliti ja u koppe a on u spade to traje dva dana. zašto ja to sve tu pišem ? jer smo se dva put svađali pred djetetom i to ruužno. urlala sam iz petnih žila i svašta mu izgovorila. a dijete me gledalo! i tako me sram. i tako sam tužna. ne znam protiv sebe. prekinula bih tu glupost a opet je to jače od mene. ego!! ja želim da se on meni ispriča. hej ljudi, ja želim da se on meni ispriča po cijenu takvog odgajanja djeteta. muka mi je. a opet ne prestajem. voljela bih biti bolja osoba , netko u koga će se ugledat dijete moje i biti ću ponosna na njega i na sebe ali eto, sve ostaje samo na pukoj retorici, kad treba pregrist ponos i biti nježan, strpljiv i tolerantan ja postajem rošpija!

[lucky day]

i ja isto! :/
i mislim dabi se on U NAJMANJU RUKU trebao ispricati, ako ne rijecju onda (cak i bolje) djelom.
no, podijelit cu s vama sto mi je najbolja prijateljica,napisala o prvoj godini i njenoj vaznosti za nas i nase bebe.

..."On se toga neće sjećati kao ti, no svaki dan, svaki trenutak, svaki osmjeh zahvalnosti, ostavit će impresiju u njemu na to kako je i što bilo. To ti je kao da vezeš finu čipku, gotovo nevidljivim koncem, s puno malih detalja. Tvoje dijete će se do kraja života oslanjati na tu čipku, kao kap rose u paukovoj mreži, a ponekad će se morati i uhvatiti za nju, da ne padne. Neka tvoja čipka bude fina, kao što je i tvoja duša, sestro, i neka se sastoji od lijepih trenutaka, a one ružne nemoj uvrstiti u nju! "...

puse svima

[tanjads]

Sirena, nemoj biti prestroga prema sebi,pukao ti je film i sto sad. Naravno da svi mi zelimo biti sto bolji pred djetetom, ali ne mozes ga izolirati od zivota, tu i tamo ce morati vidjeti vasu svadju, pa i urlanje. Nemoj si prebacivati.

Vidi sto ti je diglo zivac i kako bi to mogla sljedeci put preduhitriti.
Pretpostavljam da si cekala predugo, bila premorena i da ti je M nesuradnja bila kap koja je prelila casu. Trazi pomoc ranije-prije nego pocnes pucati, pripremi se da nece htjeti i da ces ga (sto smirenije) morati tjerati. Ovo je totalno iz iskustva-meni je nedavno MM prilikom jednog takvog budjenja rekao da me mrzi-ja se okrenula na drugu stranu i zaspala. Naravno da je on bio sasvim druge volje kad se razbudio (legao pred zoru i nije mu bilo lako, ali sto cu mu ja). Ja jesam navecer insistirala da mi se isprica-jer je to fakat bilo odurno i neprimjereno- ali sam odlucila da te rasprave prebacim nakon F. uspavljivanja. Znali smo ostati i do pol dva dok ne rascistimo i ne pomirimo se, ali bolje i to, nego pred F. Naravno da ne ide uvijek, kad se posvadjamo pred F., posvadjamo se, ljudi smo. Ja za drugi put pokusam vidjeti sto je moj dio price i sto ja mogu drugacije, pa probam tako.

[tanjads]

Sirena, nemoj biti prestroga prema sebi,pukao ti je film i sto sad. Naravno da svi mi zelimo biti sto bolji pred djetetom, ali ne mozes ga izolirati od zivota, tu i tamo ce morati vidjeti vasu svadju, pa i urlanje. Nemoj si prebacivati.

Vidi sto ti je diglo zivac i kako bi to mogla sljedeci put preduhitriti.
Pretpostavljam da si cekala predugo, bila premorena i da ti je M nesuradnja bila kap koja je prelila casu. Trazi pomoc ranije-prije nego pocnes pucati, pripremi se da nece htjeti i da ces ga (sto smirenije) morati tjerati. Ovo je totalno iz iskustva-meni je nedavno MM prilikom jednog takvog budjenja rekao da me mrzi-ja se okrenula na drugu stranu i zaspala. Naravno da je on bio sasvim druge volje kad se razbudio (legao pred zoru i nije mu bilo lako, ali sto cu mu ja). Ja jesam navecer insistirala da mi se isprica-jer je to fakat bilo odurno i neprimjereno- ali sam odlucila da te rasprave prebacim nakon F. uspavljivanja. Znali smo ostati i do pol dva dok ne rascistimo i ne pomirimo se, ali bolje i to, nego pred F. Naravno da ne ide uvijek, kad se posvadjamo pred F., posvadjamo se, ljudi smo. Ja za drugi put pokusam vidjeti sto je moj dio price i sto ja mogu drugacije, pa probam tako.

[truba]

sorciere, super ti je post!

[sorciere]

sorciere, super ti je post!

ja sam trenutno u tom filmu .

ajmo radit na samopouzdanju !

sirena, ti si "puknula" na sam vrh piramide: "bolja OSOBA" !?

zašto misliš da bi trebala biti bolja? ovo što ti radiš (vikanje, svađa..) - to spada u PONAŠANJE. pucanje filma ne znači da si loša osoba. to samo znači da nisi uspostavila dobar odnos (rapport).

svi mi možemo u govoru koristiti iste riječi, ali to ne znači da se razumijemo. zemljopisna karta NIJE krajolik koji prikazuje (da li ste na karti mogli umočiti ruku u vodu, opipati travu, list...???). naše slike svijeta se razlikuju.

ako ja postavim pitanje: možete li zamisliti mačku na tepihu??? - svi ćete odgovoriti da možete. to je bar jednostavno!

da, jednostavno je...

a sad mi recite - kakvu mačku ste vidjeli??? veliku, malu, debelu, mršavu, staru, mladu, mužjaka, ženku, sivu, crnu, bijelu, tigrastu, ....

a kakav je bio tepih??? velik, mali, šareni, crveni, bijeli, plavi, vuneni, debeli, tanki...

vidjet ćete da je svatko od nas zamislio drukčiju mačku, i drukčiji tepih...

NAŠE SLIKE SVIJETA SE RAZLIKUJU!

ako govorimo iste riječi - ne znači da se razumijemo. ja kažem "mačka", drugi kaže "mačka"... ali moja je mala tigrasta - a kakva je njegova???

a evo i jedne priče:

jedna cijela obitelj došla je na terapiju. majka je imala problem s debelim bijelim tepihom, po kojem su se uvijek vidjele stope nekog od njene obitelji. to ju je izluđivalo. ali njeno ponašanje izluđivalo je cijelu obitelj...

terapeut joj je sugerirao da zamisli svoj tepih BEZ stopa, kako je čist, uredan i netaknut...

žena je bila presretna!!!

nakon toga - terapeut joj je rekao: znate li što znači tepih bez stopa??? žena je začuđeno odgovorila: ne!
to znači, da VAŠI NAJMILIJI VIŠE NISU UZ VAS!

[truba]

genijalno!

[tanja_b]

Sorciere, imaš li kakve literaturne preporuke ? Ovo što pišeš mi je turbo interesantno...

[kukica]

i ja se javljam. preporuke preporuke

[sorciere]

ovo o čemu pišem - zove se neurolingvističko programiranje. popularna literatura - to je ona knjiga koju sam na "kamo s ovim" preporučila:

nlp za opušteno učenje (čini mi se ).

ja pohađam seminar za nlp, i puno mi pomaže.

[tatek]

Ja bih dodao da kod takvih stvari puno pomaze i Autogeni trening (preporucam tecaj kod dr. Jadranke Skarice na Tresnjevci). Ima o tome i nekih knjiga koje su OK kao prva informacija, ali i ih ne bih preporucio kao osnovu za ozbiljan rad na sebi samom.

Stoga, trk na tecaj!
(moja osobna iskustva s njim su vrlo dobra)

[sorciere]

unutar nlp-a se radi i autohipnoza koja je dosta slična autogenom treningu .

ja sam još davnih dana čitala knjigu "autogeni trening" (hannes lindeman ako se dobro sjećam). uspjela sam se istrenirati da zaspim (moram ponovo krenuti s tom metodom ).

[tatek]

unutar nlp-a se radi i autohipnoza koja je dosta slična autogenom treningu .

ja sam još davnih dana čitala knjigu "autogeni trening" (hannes lindeman ako se dobro sjećam). uspjela sam se istrenirati da zaspim (moram ponovo krenuti s tom metodom ).

Mislim da znalci preporucuju bas tu knjigu (ja je nisam citao).

Ono "ne bih preporucio" iz mog prethodnog posta se odnosi na literaturu o AT-u na hrvatskom.

Meni je AT pomogao da smirenije prozivljavam zivot i (sto mi je osobito vazno, a i vezano je uz ovaj forum) da bolje suradjujem sa svojim klincima (Vedran me je jedno duze vrijeme konstantno izludjivao). A to je rezultiralo i nestankom probavnih tegoba koje su me gnjavile skoro 3 godine.

[truba]

još nam pričajte :D

[tatek]

još nam pričajte :D

Truba, daj malo konkretnijih pitanja, jer je ovako "na suho" tesko pricati a da se ne zaglibi u filozofiranje (za koje na zalost nemam vremena, inace me je lako povuc za jezik ...).

Sto te zanima?
Kakvi su problemi?
Ako imas ti kakvih iskustava, podijeli ih sa nama.

[truba]

ja sam samo pokazala zanimanje za temu. sve me zanima. zanima me kako pokušavate riješiti probleme na koje naiđete.

i zanima me kako je sirena. lucky day...

[tanja_b]

Evo, mene npr zanima ovo što je sikica prije mene lijepo napisala:

mislim da je moj osnovni problem u negativnoj slici same sebe, nedostatku samopoštovanja i samosvijesti...

Dok nisam imala dijete, to mi nije bilo osobito važno (naravno!), ali sad su stvari drukčije. Ne bih htjela da od mene indirektno pokupi takve "loše navike" (a ja sam, opet, takav način razmišljanja "naučila" u roditeljskom domu, iako mojim starcima to nije bilo ni u peti).
Pod "lošim navikama" mislim na zanemarivanje svojeg mišljenja, stalno popuštanje pred jačim (što zna biti izrazito frustrirajuće!), zapostavljanje vlastitog zdravlja (na sreću, dosad bez posljedica!), i tako još ponešto...
Nedavno sam u nekoj knjizi (zaboravih točno kojoj) naišla na pojam "asertivnost" - otprilike, sposobnost da se čovjek izbori za sebe (bez agresije, mirno, ali uz poštovanje svojih granica). I zaključila da mi baš to fali u životu. Nadam se da to neće biti slučaj i s Andrejem (ali kako to postići?)

[LeaB]

A to je rezultiralo i nestankom probavnih tegoba koje su me gnjavile skoro 3 godine.

Ono što ja postižem radom na sebi je da sam u stanju zaustaviti bol, prehladu, herpes, kad se pojavi, osvješćivanjem njene točke nastanka...

Koliko je lakše doživljavati sebe kao cjelovito biće od tijela, uma i duše, život je puno opušteniji.

[LeaB]

Nedavno sam u nekoj knjizi (zaboravih točno kojoj) naišla na pojam "asertivnost" - otprilike, sposobnost da se čovjek izbori za sebe (bez agresije, mirno, ali uz poštovanje svojih granica). I zaključila da mi baš to fali u životu. Nadam se da to neće biti slučaj i s Andrejem (ali kako to postići?)

Promjenom stava u sebi. Razgovaraj sa sobom o tome što želiš, koji su prioriteti i budi odlučna. Jasno daj ljudima do znanja što misliš, osjećaš i objasni da je to tako. Kako to oni prihvaćaju, nije tvoja stvar. Odmakni se od toga.

Primjer mi je sestra kojo kad kažem da nešto ne želim, da nešto ne čini, naruga se mojoj ljubaznosti. Što dokazuje da ona ne prihvaća, a ja sam jasna.

[LeaB]

Nedavno sam u nekoj knjizi (zaboravih točno kojoj) naišla na pojam "asertivnost" - otprilike, sposobnost da se čovjek izbori za sebe (bez agresije, mirno, ali uz poštovanje svojih granica). I zaključila da mi baš to fali u životu. Nadam se da to neće biti slučaj i s Andrejem (ali kako to postići?)

Promjenom stava u sebi. Razgovaraj sa sobom o tome što želiš, koji su prioriteti i budi odlučna. Jasno daj ljudima do znanja što misliš, osjećaš i objasni da je to tako. Kako to oni prihvaćaju, nije tvoja stvar. Odmakni se od toga.

Primjer mi je sestra kojo kad kažem da nešto ne želim, da nešto ne čini, naruga se mojoj ljubaznosti. Što dokazuje da ona ne prihvaća, a ja sam jasna.

[tatek]

Evo, mene npr zanima ovo što je sikica prije mene lijepo napisala:

mislim da je moj osnovni problem u negativnoj slici same sebe, nedostatku samopoštovanja i samosvijesti...

Dok nisam imala dijete, to mi nije bilo osobito važno (naravno!), ali sad su stvari drukčije. Ne bih htjela da od mene indirektno pokupi takve "loše navike" (a ja sam, opet, takav način razmišljanja "naučila" u roditeljskom domu, iako mojim starcima to nije bilo ni u peti).
Pod "lošim navikama" mislim na zanemarivanje svojeg mišljenja, stalno popuštanje pred jačim (što zna biti izrazito frustrirajuće!), zapostavljanje vlastitog zdravlja (na sreću, dosad bez posljedica!), i tako još ponešto...
Nedavno sam u nekoj knjizi (zaboravih točno kojoj) naišla na pojam "asertivnost" - otprilike, sposobnost da se čovjek izbori za sebe (bez agresije, mirno, ali uz poštovanje svojih granica). I zaključila da mi baš to fali u životu. Nadam se da to neće biti slučaj i s Andrejem (ali kako to postići?)

Djeca se ugledaju na roditelje. Dakle, kad ti postignes to da ces biti zadovoljna sama sa sobom tad si na najboljem putu da i Andrej to postigne ... samo, ne treba zaboraviti da djeca osim nas roditelja (koji smo ipak tu br. 1) imaju uzore i u bakama/djedovima, tetama u vrticu, prijateljima u vrticu, onome sto vise na TV-u, cuju ... i iz tog cuspajza se gradi njihova osobnost.
No, ako su roditelji OK, tad su dobri izgledi da i dijete bude OK.

A kaj se tice tog roditeljskog "ja sam OK", to je isto stvar o kojoj bi se dali pisati romani. Moze covjek biti na sto polja super, no dosta je da ti se jedan od stupova pocne urusavati (djecji problemi, razmirice s partnerom, dalja obitelj, posao ... you name it) i odmah ti se cini da je oko tebe totalni bed. Mislim da ste vi mame sa malom djecom koje silom prilika samo sjedite doma sa bebacem pogotovo tu u losem polozaju, jer se ne mozete ispuhati na nekom drugom polju (oni koji rade ipak imaju i mogucnost da se druze sa ljudima, pokazu se i na drugom polju).

Mislim da su na tu temu napisane vec knjige i knjige tako da mi je bez veze sad tu netsto filozofirati, jer to dosta ovisi i do svakog pojedinca. Ali, evo sto meni pomaze kad sam u bedu radi neceg (poredak je potpuno proizvoljan):
- razmislim da li je to zaista tako vazno kao sto se meni cini
- popricam sa nekim o tome sto me muci (MZ, frendovi ... tu racunam i ovaj Forum ), lakse je kad vidis da i drugi iamju takve i slicne probleme
- napravis bilo sto u cilju rjesavanja problema, pokret iz pasive u aktivu cini nekad cuda
- napravis plan kako rijesiti problem
- razmislis o svojim jakim stranama i o tome kako si vec rjesila slicne probleme i kako su ti i oni na pocetku izgledali strasni, a poslije si ih rijesila
- prisjetis se lijepih i ugodnih trenutaka (meni nekad pomogne najgluplje prisjecanje tipa setnje po IKEA ducanima koje vrlo volim i u kojima se ugodno osjecam)
- posaljes sve k vragu i priustis si nesto sto volis (klopa, shopping, TV, muzika)
- izvices se ili isplaces

Sigurno moze bilo koja od vas ovo nadopuniti sa x slicnih savjeta.

Meni se ipak cini da je najvaznije krenuti u akciju. Dok si u pasivi, tad si u bedu. Kad krenes u akciju, odmah se popravlja raspolozenje.

Mislim da su u najgorem mogucem polozaju ljudi koji su se uzivili u poziciju vjecitog patnika i ne znaju (citaj: ne zele) mrdnuti iz nje. Znam neke koji su si tako sredili cijeli zivot (u doslovnom smislu).

[tatek]

Bas kad sam poslao prethodni post sjetio sam se jednog od osnovnih pravila o kojima pisu knjige o zenama i za njih: "zene kad traze savjete u stvari zele biti saslusane, traze razumijevanje, a ne zele konkretne savjete"
A ja sam sad lijepo nadrobio hrpu vrlo konkretnih savjeta.
Ah, ipak sam samo konkretno i prakticno musko ...
Ali, razumijem ja ipak te probleme i dileme ...

[tanja_b]

Tatek, super si ti to napisao, a osim toga, ja volim čitati tuđe i konkretne savjete (ne znači da ih uvijek i slušam ).

Mali pomak nabolje kod sebe primijećujem po tome što razmišljam o stvarima koje sam prije prihvaćala zdravo za gotovo.

A istina je i ovo:

Mislim da su u najgorem mogucem polozaju ljudi koji su se uzivili u poziciju vjecitog patnika i ne znaju (citaj: ne zele) mrdnuti iz nje. Znam neke koji su si tako sredili cijeli zivot (u doslovnom smislu).

Znam ih, na žalost, i ja.

E, da, ja već pol godine ne sjedim doma s bebačem nego radim, i to na poslu koji me sve više frustrira :/ ali to je posebna priča. Zapravo, vrijedi obrnuto: kad mi puca film na poslu, tješim se da doma imam "drugo polje" na kojem se, zasad, bolje držim.

[tanjads]

Kad su se vec trazile preporuke, evo knjiga koje su meni bile drage i korisne kad sam ih citala:
- "Koju igru igras" i "Ja sam OK, ti si OK" (o ulogama koje igramo u zivotu, stvarnoj i ispod nje prikrivenoj komunikaciji i ciljevima iste, osnove Transakcijske analize-vrsta psihoterapije)
- "7 navika uspjesnih ljudi" (zvuci jako americki, ali knjiga uopce nije povrsna; o proaktivnosti u zivotu, boljoj organizaciji vremena, prepoznavanju svojih zelja, planiranju, pravim ciljevima...)
- "Tko je maknuo moj sir" (simpaticna knjizica koja kroz pricicu o misevima vodi kroz proces odlucivanja)

Trenutno su mi najdraze knjige Alexandra Lowena, osnivaca biodinamike, psihoterapije koja ide preko rada na tijelu: "Spiritualnost tela", "Radost" i "Ljubav, sex i vase srce" (prevedene u Srbiji-mogu se naci na sajmovima). Opisane su i bioenergetske vjezbe koje povecavaju svjenost.

[tanjads]

Svjenost=svjesnost

[sorciere]

Bas kad sam poslao prethodni post sjetio sam se jednog od osnovnih pravila o kojima pisu knjige o zenama i za njih: "zene kad traze savjete u stvari zele biti saslusane, traze razumijevanje, a ne zele konkretne savjete"A ja sam sad lijepo nadrobio hrpu vrlo konkretnih savjeta.
Ah, ipak sam samo konkretno i prakticno musko ...
Ali, razumijem ja ipak te probleme i dileme ...

hm, po ovom tvom tumačenju ispada da sam i ja muško!

[sorciere]

mislim da je moj osnovni problem u negativnoj slici same sebe, nedostatku samopoštovanja i samosvijesti...

baš dobar primjer .

a sad mi odgovori na ova pitanja:

na temelju čega MISLIŠ da je to tvoj problem???
kakve još probleme imaš osim OSNOVNOG? točno ih specificiraj.




što su to OGRANIČAVAJUĆA uvjerenja??? sigurno su vam poznate rečenice:

- to nije moguće
- to je moguće, ali ne za mene
- ja to ne zaslužujem

to su KLJUČNA ograničavajuća uvjerenja.

za ograničavajuća uvjerenja je karakteristično da nam onemogućavaju usmjeravanje pažnje i energije na područja na koja se odnose. iza svih ograničavajućih uvjerenja se u pozadini skrivaju ključna ograničavajuća uvjerenja koja su uzrok, izvor naših poteškoća. isto tako se iza poticajnih uvjerenja skrivaju poticajna ključna uvjerenja.

uvjerenja su stvar izbora, a pozitivna nam omogućavaju osobni razvoj i napredak. važno je prepoznati naša ograničavajuća uvjerenja i promijeniti ih u pozitivan - i na taj način omogućiti razvoj naših sposobnosti.

[vilma]

sorcier, daj malo vise o tom seminaru. takve stvari me jako zanimaju. super je o tom citati, al mislim da je iskustvo u zivo uvijek puno jace. jesu li ti seminari samo za one kojima je to struka ili ih svatko moze pohadjat, kolko to kosta, gdje, kako....?

leaB, kad kazes da si pocela radit na sebi, zanima me...mislim i ja sam 100 puta odlucila, pa nis...mislim, jesi li imala neki konkretni vanjski poticaj, otkud ti disciplina...? eto malo o tvom iskustvu pliz

[LeaB]

Zapravo sam zbog svog živčanitisa krenula s radom na sebi. Više me koštalo biti živčan i bahat nego promjenjen. Pa sam jedno rijeme stala sa time, kad sam rodila. Sad mi se čini da sam se snalazila u majčinstvu; pritom mislim na nespavanje i ono što nas čini umorne. A onda opet kroz knjige izgradila sam nova uvjerenja i to me drži jer se odlično osjećam kad skužim da ostajem razumna, hladna i smirena na ono što bi me prije smetalo, a još zadovoljnija kda vidim kako su se ljudi oko mene izmjenili ; što znači nestali oni s kojima sam prije funkcionirala (ili ne) a došli tolerantni, strpljivi, pozitivni. Potvrdu za svoje promjene vidim svaki dan oko sebe. U svom zdravlju, ishrani, razmišljnju.

Ponese me onaj osjeća sreće u želudcu koji imamo rako rijetko, trudim se da bude češći. Ne mislim da je život samo kuhanje, pranje, rad i odgajanje djece, već put ka dobrom, ljubavi, sigurnosti i ono što je najvažnije počinje u NAMA.

Eto sad sam totalno happy!

[sorciere]

vilma, to je međunarodno certificirani trening. traje 9 mjeseci (kroz devet dvodnevnih modula). svakih nekoliko mjeseci (bar je tako bilo do sada) održava se besplatno uvodno predavanje, kako bi ljudi mogli dobiti uvid u ono što mogu naučiti. nlp mogu pohađati svi koji imaju volje, želje, strpljenja, i ... oko 1900 eura ... :/

mogu ti poslati kontakt na pp.

[truba]

je l netko od vas čuo za enneagram?

[sirena]

e leaB upravo tvoje bi riječi ja htjela izgovoriti ali nikako da se maknem sa razumijevanja. fali mi stepenica da sve to što mislim da razumijem integriram u ponašanje, u svoj život.
ispričao mi se, kad sam legla u krevet. i sad smo ok. ali, nekako mi se čini da svaki put umre jedan dio mene. nisam mislila da ćemo se svađati tako, da ćemo izabrati taj patetični obrazac bračnih parova a opet mi se eto čini da upravo to izabirem. htjela bih biti sretna, eto, to je valjda bliže onome što mislim nego "bolja osoba". uvijek sam govorila da sam apsolužtno svjesna odgovornosti koju nosi roditeljstvo a nemate pojma u koliko se situacija prepoznam kako kopiram mamu ili tatu. u situacijam koje su me ubijale kad sam bila dijete. sad ih ponavljam. i svjesna sam ih ( ne svih, vjerujem) a opet ulogu uredno odradim do kraja. nevjerovatno mi je to. fali mi neki kliker.

[tanjads]

je l netko od vas čuo za enneagram?

Bas citam (Emotions and the Eneagramm). Ima i na netu dosta toga, ukljucujuci test koji si tip prema eneagramu (na www.testcafe.com). To je vrsta tipologije licnosti, dosta je zgodna i primjenjiva, osobito podjela na tri temeljne emocije na osnovu kojih se stvaraju tipovi licnosti (kao nacin obrane od te emocije). Emocije su-depresija, strah i ljutnja, a za svaku postoje 3 tipa obrane i prema tome tri tipa licnosti. U pravilu da bi covjek izasao iz ogranicenja svog tipa i razvijao se nuzan je susret s bazicnom emocijom i nosenje s njom.