Citiraj tanja_b prvotno napisa
Evo, mene npr zanima ovo što je sikica prije mene lijepo napisala:

Citiraj sikica prvotno napisa
mislim da je moj osnovni problem u negativnoj slici same sebe, nedostatku samopoštovanja i samosvijesti...
Dok nisam imala dijete, to mi nije bilo osobito važno (naravno!), ali sad su stvari drukčije. Ne bih htjela da od mene indirektno pokupi takve "loše navike" (a ja sam, opet, takav način razmišljanja "naučila" u roditeljskom domu, iako mojim starcima to nije bilo ni u peti).
Pod "lošim navikama" mislim na zanemarivanje svojeg mišljenja, stalno popuštanje pred jačim (što zna biti izrazito frustrirajuće!), zapostavljanje vlastitog zdravlja (na sreću, dosad bez posljedica!), i tako još ponešto...
Nedavno sam u nekoj knjizi (zaboravih točno kojoj) naišla na pojam "asertivnost" - otprilike, sposobnost da se čovjek izbori za sebe (bez agresije, mirno, ali uz poštovanje svojih granica). I zaključila da mi baš to fali u životu. Nadam se da to neće biti slučaj i s Andrejem (ali kako to postići?)
Djeca se ugledaju na roditelje. Dakle, kad ti postignes to da ces biti zadovoljna sama sa sobom tad si na najboljem putu da i Andrej to postigne ... samo, ne treba zaboraviti da djeca osim nas roditelja (koji smo ipak tu br. 1) imaju uzore i u bakama/djedovima, tetama u vrticu, prijateljima u vrticu, onome sto vise na TV-u, cuju ... i iz tog cuspajza se gradi njihova osobnost.
No, ako su roditelji OK, tad su dobri izgledi da i dijete bude OK.

A kaj se tice tog roditeljskog "ja sam OK", to je isto stvar o kojoj bi se dali pisati romani. Moze covjek biti na sto polja super, no dosta je da ti se jedan od stupova pocne urusavati (djecji problemi, razmirice s partnerom, dalja obitelj, posao ... you name it) i odmah ti se cini da je oko tebe totalni bed. Mislim da ste vi mame sa malom djecom koje silom prilika samo sjedite doma sa bebacem pogotovo tu u losem polozaju, jer se ne mozete ispuhati na nekom drugom polju (oni koji rade ipak imaju i mogucnost da se druze sa ljudima, pokazu se i na drugom polju).

Mislim da su na tu temu napisane vec knjige i knjige tako da mi je bez veze sad tu netsto filozofirati, jer to dosta ovisi i do svakog pojedinca. Ali, evo sto meni pomaze kad sam u bedu radi neceg (poredak je potpuno proizvoljan):
- razmislim da li je to zaista tako vazno kao sto se meni cini
- popricam sa nekim o tome sto me muci (MZ, frendovi ... tu racunam i ovaj Forum ), lakse je kad vidis da i drugi iamju takve i slicne probleme
- napravis bilo sto u cilju rjesavanja problema, pokret iz pasive u aktivu cini nekad cuda
- napravis plan kako rijesiti problem
- razmislis o svojim jakim stranama i o tome kako si vec rjesila slicne probleme i kako su ti i oni na pocetku izgledali strasni, a poslije si ih rijesila
- prisjetis se lijepih i ugodnih trenutaka (meni nekad pomogne najgluplje prisjecanje tipa setnje po IKEA ducanima koje vrlo volim i u kojima se ugodno osjecam)
- posaljes sve k vragu i priustis si nesto sto volis (klopa, shopping, TV, muzika)
- izvices se ili isplaces

Sigurno moze bilo koja od vas ovo nadopuniti sa x slicnih savjeta.

Meni se ipak cini da je najvaznije krenuti u akciju. Dok si u pasivi, tad si u bedu. Kad krenes u akciju, odmah se popravlja raspolozenje.

Mislim da su u najgorem mogucem polozaju ljudi koji su se uzivili u poziciju vjecitog patnika i ne znaju (citaj: ne zele) mrdnuti iz nje. Znam neke koji su si tako sredili cijeli zivot (u doslovnom smislu).