Tatek, super si ti to napisao, a osim toga, ja volim čitati tuđe i konkretne savjete (ne znači da ih uvijek i slušam ).

Mali pomak nabolje kod sebe primijećujem po tome što razmišljam o stvarima koje sam prije prihvaćala zdravo za gotovo.

A istina je i ovo:

Mislim da su u najgorem mogucem polozaju ljudi koji su se uzivili u poziciju vjecitog patnika i ne znaju (citaj: ne zele) mrdnuti iz nje. Znam neke koji su si tako sredili cijeli zivot (u doslovnom smislu).
Znam ih, na žalost, i ja.

E, da, ja već pol godine ne sjedim doma s bebačem nego radim, i to na poslu koji me sve više frustrira :/ ali to je posebna priča. Zapravo, vrijedi obrnuto: kad mi puca film na poslu, tješim se da doma imam "drugo polje" na kojem se, zasad, bolje držim.