Zapravo sam zbog svog živčanitisa krenula s radom na sebi. Više me koštalo biti živčan i bahat nego promjenjen. Pa sam jedno rijeme stala sa time, kad sam rodila. Sad mi se čini da sam se snalazila u majčinstvu; pritom mislim na nespavanje i ono što nas čini umorne. A onda opet kroz knjige izgradila sam nova uvjerenja i to me drži jer se odlično osjećam kad skužim da ostajem razumna, hladna i smirena na ono što bi me prije smetalo, a još zadovoljnija kda vidim kako su se ljudi oko mene izmjenili ; što znači nestali oni s kojima sam prije funkcionirala (ili ne) a došli tolerantni, strpljivi, pozitivni. Potvrdu za svoje promjene vidim svaki dan oko sebe. U svom zdravlju, ishrani, razmišljnju.

Ponese me onaj osjeća sreće u želudcu koji imamo rako rijetko, trudim se da bude češći. Ne mislim da je život samo kuhanje, pranje, rad i odgajanje djece, već put ka dobrom, ljubavi, sigurnosti i ono što je najvažnije počinje u NAMA.

Eto sad sam totalno happy!