eto, javljam da smo bili u savjetovalistu...
ne bi ulazila u detalje ali osnovno sto nam je savjetnik rekao je bilo da za sad ne idemo u dubinu problema i da pokusamo rijesiti ono 'konkretno' sto na povrsinu izlazi kao najveci problem... dakle, saniranje rane u neku ruku...
znaci, svadje: odluciti ne povisivati ton... kad nas emocije jako obuzmu (opasnost od povisavanja tona) radije zasutiti i kasnije, kad se emocije smire iznijeti problem...

dnevni zadaci: 1.napraviti listu svakodnevnih zadataka i onih koje treba povremeno napraviti te ih dogovrono podijeliti
2.svaki dan par minuta u miru sjesti i razgovarati o stvarima koje treba napraviti slijedeci dan

za mene: povremeno izaci iz uloge mame. tada napraviti nesto van kuce, bez mm i luke kroz par sati sto ce me sigurno ciniti veselom. nesto nakon cegacu se nasmijana vratiti doma.
za mm: doslijednost i neprigovaranje odlucenoj raspodjeli kucnih zadataka.

mogu reci da smo svi troje (nakon dugo vremena) proveli potpuno divan dan!!
savjetnik nam nije rekao nista sto vec i sami nismo znali (cak smo prije savjetovanja napravili listu dnevnih i tjednih zadataka te zajedno citali o nenasilnoj komunikaciji-ali se i oko te teme posvadjali ) ipak, kao da nam je sam cin odlaska tamo i njegovo nedozvoljavanje (za sad) ulaska u nase dublje probleme dalo neko novo svjetlo nade. ritualiziralo nasu odluku da nesto stvarno ucinimo da nam bude bolje.
e,sad,mozda je pre rano ovako optimisticno pisati. ali meni je ovaj dan toliko puno znacio i dao mi snage da sam ga morala podijeliti s vama...