Kako sam danas u 3 minute ostarila 3 godine

[aleksandra70vanja]

Bila sam danas kod ujaka na selu, i tamo je u susjedstvo došla cura koja živi u Australiji i nisam je vidjela preko 20 godina.
I odem s V pozdraviti je.
Došla je sa sinom, mali ima 4.5 godine.
Ona sretna da se mali ima s kim igrati, zadržava nas, kao mali je tu sam, pa da ima društvo, i kao usput mi kaže da je mali jako zločest.
Ja kažem da nije zločest, nego da je dijete živo, nemirno.
I kao mi ćemo sjesti, nek se oni igraju, ali to baš nije išlo, mali je gurao V, otimao joj je sve što je htjela uzeti, tjerao je sa stolice...
Nisam to zamjerila, ali sam se odlučila maknuti, da ne bi bilo suza.
Ona nas zadržava, ali ja sam rekla da moramo ići, i kao oni će nas otpratiti.
Dođemo do lese, ona zaključana, mali na nju, skoro da se popeo preko nje, mama ga skine, i onako usput komentira da zašto je to njen stric uopće ključao, i krene u kuću po ključ.
Mene V žica da je prebacim preko, ja je prebacim.
I hoće mali, ja vidim da cura dolazi s ključem, i ja prebacim maloga.
V stoji kraj ograde, a mali počeo trčati.
Dođe cura ide otključati ogradu, ne ide, a mali trči niz put prema cesti.
Kuća im je udaljena kojih cca 100 m od prometne ceste.
Ova počela vrištati za malim, ne može otključati lesu.
I ja, nije mi jasno kako, jer sam oličenje nespretnosti, preskočim ogradu i počnem trčati za malim.
Zovem ga da stane, da ću mu dati aparat (htio je da mu dam digitalku da fotka), mali stane, cura uspjela otključati i trči za nama i viče
Gogo, p.. ti materina, ubit ću te kad te uhvatim
I mali u trk, ja za njim, vičem da ću mu dati fotku, čokoladu, spominjem macu, psa
Ova trči za nama i vrišti
Možda 10 m pred cestom mali je skrenuo na livadu i ja sam ga uhvatila
To sve skupa nije trajalo duže od par minuta, ali meni je prisjela i nedjelja i izlet i druženje i sve
Ko psu mi je krivo da sam ga prebacivala preko ograde, ali stvarno nisam očekivala da bi mali tako sjurio, pogotovo što, oni ne ključaju redovito tu lesu.
Cura skočila, psuje mu sve po spisku, trese se, počne vikati na njega, ali ga ne drži, i mali opet počne trčati.
Ja sam se zaletila, zgrabila ga za ruku, rekla joj da ga drži i ne pušta

Još sam pod dojmom, tresem se kad se sjetim
Da se što dogodilo, ma ne smijem na to ni pomisliti, ja bi bila kriva
Ali taj mali se skoro sam bio prebacio preko, ako ga ne bude imala svaku sekundu pred očima, to će i napraviti, i stvarno nisam očekivala da će dijete od 4.5 godine trčati na cestu
Mislim da mi je mali oduzeo 3 godine života
Hvala dragom Bogu da nas je danas čuvao

[Sanja]

Joj, koji doživljaj. :/ Vjerujem da se još uvijek treseš kad se sjetiš.

Glavno da je sve dobro završilo.

[aleksandra70vanja]

ja ne znam pisati, pa ne znam dočarati dramatičnost
ali meni je bilo strašno
kad se šetam s V i njenim prijateljima, djeca idu ispred roditelja, pričaju neke svoje priče, kad stignemo do ceste stanu i gotovo, ne držimo ih za ruke, osim kad dođemo do ceste
to je bila kuća na brijegu, 100 m od ceste, livade okolo, dijete 4.5 godine...
na kraj pameti mi nije padao takav scenarij, da će mali krenut ravno prema cesti
i da će apsolutno ignorirati mater (mada ne vjerujem ni da bi ja stala da mi netko viče da će me prebiti kad me uhvati)
ma ne želim se toga više ni sjetiti
od danas tuđu djecu gledam samo na slikama

[triplemama]

Hvala bogu pa je sve dobro prošlo

[Ancica]

Tocno si mogu zamislit tvoju smrzotinu. Dobro je da je dobro proslo.

[alanovamama]

Dobro da je sve dobro prošlo

[aleksandra70vanja]

zašto sam to tu stavila?
osim da se izjadam i dobijem kojeg grlećeg smajlija

ovako:
ja sam kriva što sam to napravila
ali zanima me koliko bi vas to napravilo, 100 m od ceste, 4.5 godišnje dijete, njima fora da ih se kao vreću prebaci....
da li sam napravila baš tako veliku grešku?
koliko vas bi očekivalo da će dijete, koje će druge godine u školu, ić trčat na cestu?
da neće ni malo reagirati na pozive?

stavila sam zato i jer mi je roditeljsvo te cure totalno :/
nije mi cilj ogovarati, svatko se brine za svoje dijete najbolje što zna, ali da te dijete apsolutno ignorira, mada nije ni čudo ako ga psuješ i prijetiš mu da neće stati

u 10 min. što smo bili kod njih, ta cura je samo pričala kako je malog dugo čekala, kako nije mogla imati djece, kako ga je sad razmazila?
i meni se čini da sam ja prepopustljiva prema V jer sam je dugo čekala, jer sam stariji roditelj, jer je jedinica...
da li su roditelji, koji teško dođu do djeteta, skloniji pogreškama u odgoju?

sad sam svega nadrobila, ne znam pisati, shvatite to kao roman rijeka
a i još sam u strahu

mene je sad strah, frendica iz kvarta i ja znamo nekad popaziti jedna drugoj dijete u parku
park je od ceste udaljen 50m
ja ne znam da ću pristati opet da počuvam tu drugu curicu

ma ne znam spetljala sam se, ali stvarno me zanima vaše mišljenje o svemu
a možete me i tješiti

[Asimon]

Ajme, meni je grop u želucu samo što sam pročitala, mogu misliti kako je tebi bilo.
šaljem samo jedan za smirenje

[zhabica]

mogu mislit kako ti je bilo.

moj odgovor na sva ova tvoja pitanja je - ovisi o djetetu, jednom sam srela jedno dijete takvo kakvo opisujes, inace brzo uspostavim kontakt sa djecom a ovo dijete je bilo stvarno koma, tuklo se stalno, vristalo, skakalo bas idis da mu fali paznje i ljubavi, za takvo dijete ne bi nikakvu odgovornost preuzela, i makla bi se. za ostalu ovisi o tome kako bi se ponasla.

ja ne bi bas rekla da je stos u tome sta je ta mama dugo cekala dijete pa je zato neodgojen i da ces i ti zbog toga grijesit, zasto ne bi razmisljala u suprotnom - da ces dat maksimum od sebe i ulozit puno ljubavi, po meni je to neodgoj jer djetetu ocito fali ljubavi i odgoja. o ovome smo nedavno pricali. koliko god neki ljudi zejeli djecu nisu ih u stanju pravilno odgajat.

mislim da sam malo puta srela takvu djecu koja uopce ne sljive odrasle kad im kazu. i na tvom mjestu se ne bi zabrinjavala oko te curuce od prijateljice koju povremeno pricuvas, pretpostavljam da je to skroz drugacije dijete koje uostalom i puno vise poznajes i vjerujem da bi te odmah poslusala da je upozoris da ne ide na cestu.

a ova mama mi je :/

ajme mogu mislit kako ti je bilo.

[petraa]

Jadna ti.Potpuno te razumijem. Ja u takvim situacijama dijete primim za ruku i ne puštam,bila sam jednom u situaciji da me mama takvog djeteta zamolila da ga pričuvam ispred dućana,cesta ni 10m, i on podivljao,otimao se ,bacao,ja ga nisam puštala, ,epilogn čitav ,ja zelena,žalio se da mu nisam pustila ruku bolje da se žali nego da ja budem kriva za neznam što

[anchi]

Pa kaj si očekivala? Da ćemo te izvrijeđat i nazvat neodgovornom? Neočekivane situacije se događaju. Niti meni ne bi palo na pamet da bi dijete tako reagiralo... Na kraju je sve dobro prošlo... I to je najvažnije. Zato si dobila smajliće. Evo jedan od mene da ti bude lakše:
Ubuduće ćeš sigurno drugačije postupiti i to je to!

[Foška]

zašto sam to tu stavila? osim da se izjadam i dobijem kojeg grlećeg smajlija

evo ti još jedan .

ovako: ja sam kriva što sam to napravila
ali zanima me koliko bi vas to napravilo, 100 m od ceste, 4.5 godišnje dijete, njima fora da ih se kao vreću prebaci.... da li sam napravila baš tako veliku grešku?

jesi, pogriješila si, ali i sve nas upozorila da pazimo.
s djecom koju ne dobro poznam sam uvijek opreznija (ah, kad nisam guru u pedagogiji) jer ne znam kako razmišljaju i koliko će surađivati, hoće li me poslušati ako je nešto zbilja važno.
da ne kažem da se neku dječicu i ne usudim čuvati (uz svoje) na otvorenim prostorima, baš zato da mi ne zgibaju :/

[Sanja]

ovako:
ja sam kriva što sam to napravila
ali zanima me koliko bi vas to napravilo, 100 m od ceste, 4.5 godišnje dijete, njima fora da ih se kao vreću prebaci....
da li sam napravila baš tako veliku grešku?
koliko vas bi očekivalo da će dijete, koje će druge godine u školu, ić trčat na cestu?
da neće ni malo reagirati na pozive?

Pa gle, pogriješila jesi, ali sad si nemoj predbacivati. Svatko od nas procjenjuje drugu djecu prvenstveno na osnovi svoje vlastite, a budući da je tvoja V. pametna i razumna curica, nije neobično što si jednaku količinu pameti i razuma očekivala i od nekog njezinog vršnjaka. Dakle, po tom pitanju nisi pogriješila što si djetetu ukazala svoje povjerenje.

Po mom mišljenju, tvoja greška je bila prvenstveno u tome što nisi iz prethodnog ponašanja tog klinca (i sama kažeš da je divljao) pretpostavila da bi mogao biti neposlušan. Na tvom mjestu ne bih odustala od odvođenja Vanjine frendice s vama u park, jer se ta curica očigledno pokazala jednako razumnom i poslušnom kao tvoja Vanja i ne mislim da ti jedno neposlušno dijete mora zauvijek utjerati strah u kosti - nisu baš sva djeca takva.

I, konačno, što bih ja napravila. Kao prvo, lako je biti general nakon bitke , no recimo ovako: budući da sam osobno izuzetno oprezna u prometu, ne bih prebacila ni svoju djecu, a kamoli tuđu, samu preko ograde, iako bih za Fionu mogla s velikom sigurnošću reći da ne bi trčala; no, dijete je dijete i nikad ne znaš. Što se tiče hendlanja tuđe djece, po tom sam pitanju totalni ziheraš i sve takve stvari najprije provjerim s roditeljima - od toga da ih pitam smijem li klincu dati čokoladu do svega drugog (većeg i važnijeg).

Budući da osobno znam nekoliko totalno divlje djece u mnogo ozbiljnijim godinama od ovog "tvog" malog, godine mi u procjeni uopće ne igraju ulogu. Postoje djeca koju ne bih pristala pričuvati ni na pet minuta, a s druge strane Fiona ima par klinaca koje bih, da je potrebno, uzela i na nekoliko dana, tak da je to sve relativno i ovisi o konkretnom slučaju.

Ti se nemoj gristi , što je bilo, bilo je. Iz ovog si izašla mudrija i s možda kojom sijedom više.

[Vishnja]

Uh, situacija da se smrzneš, zaista...
Srećom da se sve dobro završilo.
da se što pre smiriš. Neočekivane situacije se događaju, stvarno si munjevito reagovala i verovatno sprečila moguću nesreću...

[rokobj]

ja bi u tvojoj situaciji reagirala isto, posebno kad se uzme u obzir mama koja ga namjerava pustit van
a to da ga je razmazila mi je malo mada ljudi često brkaju, pažnju i kupovanje ljubavi poklonima
kad smo krenuli Roko i ja pješice u park, svi su mi rekli, nema šanse da ga naučim da stane kod ceste bez batina i straha
ja sam mu svaki put pričala da je ceta opasna, da ide bibi koji ga moze ozljedit i dizala ga na ruke, sada s 20mj sam staje i daje ruku da ga vodim
nemoj se gristi, sve je dobro prošlo,

[rokobj]

kad bih vidjela djetetovu mamu u namjeri da mu otvori vrata na ulicu, pretpostavila bi kako ona u dijete ima povjerenja i da dijete zna kako se tamo mora ponašati da mu se nešto ne dogodi, na tvom mjestu, tada bi napravila isto

[melange]

i da će apsolutno ignorirati mater (mada ne vjerujem ni da bi ja stala da mi netko viče da će me prebiti kad me uhvati)

evo upravo zbog ovog u zagradi ju je i ignorirao.
a i sama si rekla je ona odmah upozorila kako je mali zločest.
pitanje je sad jel prvo bila kokoš ili jaje tj jel on prvo bio nestašan i nemiran, a ona mu je stalno vikala da je zločest, pa je i postao zločest ili nešto drugo, ali jako me podsjeća na lekciju iz metodike.
kad djetetu 10 puta kažeš da je glupo, ono će se 11i put zamisliti nad tom činjenicom.
ako mu je mama stalno govorila da je zločest tj stalno ukazivala na ono što loše radi, kako je on znao koji su dobri potezi?
već sam ionako zločest i ona se ionako drekači da će me prebit,
pa idem se barem istrčati po livadi.

[malena beba]

joj, vjerujem da ti je bilo grozno...
cesto iman priliku biti sa djecom koja nisu moja i naucila sam da im ne dopustam sve sto bi tili jer nikad ne znas kako ce necije tudje dijete reagirati (ali sam to naucila na vlastitim pogreskama jer sam se u pocetku vodila s tim kako bi moje dijete reagiralo sto je bilo pogresno)

[Maslačkica]

Joj, stvarno kako se može bezvezna situacija preći u ozbiljnu.
Sve razmišljam da napišem i imam sve u glavi, a sve mi glupo kada razmislim.... nisi znala, nisi mogla ni pretpostaviti, ali mislim da sada ne bi trebala se zatvarati za drugu djecu i nedozvoljavati im neke radnje poučena ovom pričom.

Nažalost...i sa našom djecom, a i kada čuvamo tuđu može se svašta desiti, počevši od guranja prsta u utičnicu (jer je to njima fora), bezazlenog pada, njihovih ispada itd....ali to je tako...i nažalost, ne možemo spriječiti...

da se oporaviš od šoka...

[@n@]

Ja ga, kao ni svoje dijete, sigurno ne bih prebacila dok se ograda ne otključa. Ali to je moj karakter i oprez, često nerealan.

Ti nisi imala apsolutno nikakvu lošu namjeru, a meni je strašno tužno vidjeti kako se ti sad grizeš. Majka tog djeteta očito ne radi ništa s njime, dijete je vidljivo zapostavljeno. To je najtužniji dio priče.
Šteta.

Nemoj se puno mučiti pitanjima i promišljanjima. Bogatija si za jedno nelijepo iskustvo i vjerujem da si naučila da nisu sva djeca 'dobra i mirna'. Odnosno da ne odgajaju svi roditelji svu djecu.

[Maya&Leon]

aleksandra70vanja - evo još jednog:

[jadranka605]

ja ne znam pisati, pa ne znam dočarati dramatičnost

mislim da si ovo sasvim dobro napisala

A šta se tiće greške, odgoja, zločestog diteta...
Prvo mislim da nisi kriva. I ja bi isto tako postupila. Naročito jer je još jedno dite s druge strane, pa će se možda igrati, a i očigledno se može popeti preko. Pa on tu živi, a 4,5 godina i nije neka mala beba.
Možda je klinac stvarno preživ (tako se meni čini), a ona ne zna šta bi s njim, pa se dere i prijeti. A da ga je mislila tući ne virujen da bi birala ni misto ni vrime.
Ti znaš da takav odgoj nije u redu, a njoj nije tko imao reći.
Hvala nebesima da se sve sretno završilo, pa nećemo razmišljati o tome šta-bi-bilo-da-je-bilo...

[aleksandra70vanja]

hvala svima na , to mi je trebalo

to toliko prepričavam da mi je MM već rekao da sam dosadila i Bogu i narodu, a jučer je jedna forumašica nastradala, jadna je htjela uživati na popodnevnoj kavi, ali je morala slušati moje štorije

danas sam zvala i sestričnu u USA, ali sam složila u glavi da je razlika 5 sati, a zapravo je 7, pa sam je probudila u 5 8)

zašto nju, jer je ona odrasla s tom curom, i najprije me je ispravila, da je njihova kuća od ceste dobrih 150m, na bregu
ispričala mi je kako se ta cura stalno dere na maloga, kako ga istuče, pa ga poslije ljubi....
žalosno, ali ne pokušavam u tome naći opravdanje

i ne mogu prestati misliti na to

i znam sad da sam krivo postupila, radi toga što se dogodilo

i boli me zapravo jer sam ja turbo oprezna, pogotovo sa prometom, ja se tako bojim preko ceste, bojim se kad V ide preko ceste s mojom mamom, kad su išle tramvajem u grad ja sam dobila 5 sijedih

i tu nije stvar o neoprezu, barem ja to tako gledam, nego o tome da mi stvarno nije ta cesta uopće bila ni u primisli
jednako ga je mogao i grom pogoditi
kuća navrh brijega, toliko udaljena od ceste, ta mi se situacija činila toliko bezopasna, kao rijetko koja

zato pišem, jer još ne mogu shvatiti kako se iz takve gluposti mogla dogoditi tragedija, mada se često tragedije i događaju iz gluposti

i kako smo krhki, i trebamo cijenti ono što imamo, jer lako možemo ostati bez toga

još jedno hvala, ovaj je forum zlata vrijedan

[ana.m]

Joj, potpuno kužim tvoj strah jer se i ja ućžasno bojim auta i svega vezanog uz promet.

[enigma]

jooooooj znam kako ti je bilo :shock: je sam ja dozivjela nesto slicnu situaciju. ked sam rodila moju Mimi moj starij tad imao 2,5 g. i nije bilo ljubomore nego sam za njega postala neka teta, a ne mama. mi smo uvjek jako puno setali, volimo setnju, i kad MM jedne nedelje otisao sa drustvom na nogomet ja sam stavila malu u klokanicu, a malog za ruku i lijepo krenuli smo u setnju. moram reci da mi bas nemamo nogostupa jer je to naselje i auta nesmiju ic brzo. kad sam ugledala auto lijepo smo stali sa strane i odjednom mi mali iscupa rukicu i ravno pod auto :shock: :shock: jer bio ugledao svog prijatelja i mislio pretrcati do njega. sva sreca sto susjed vozio taj auto, ugledao me sa djecom davni dana i mislio stati da me upita kako smo, tako da moj mali samo se prestrasio auta. ali ja sam tad ostarila 10 godina i nikad vise nisam sama vodila oboje u setnju nego prvo jedno pa onda drugo. sad on ima 5 godina jako pazi na auta a i mala isto i ja opet pocela s oboje setati ali onaj :shock: necu zaboraviti dok sam ziva