a ja znam jedno koje su stavljali od niti 6 mjeseciRoza prvotno napisa
i sad ima 13 i jos ne hoda i roditeljima nije jasno kako jos uvik nije naucio?!
![]()
a ja znam jedno koje su stavljali od niti 6 mjeseciRoza prvotno napisa
i sad ima 13 i jos ne hoda i roditeljima nije jasno kako jos uvik nije naucio?!
![]()
Provela sam sada tri dana s klincima na selu, družila sam se s mama malih beba s kojima sam ja odrastala, volim te žene, ali znam ja sam njima stvarno čudna. Razumijem ih, njima je sve ono što ja prakticiram jako nepoznato - platnene pelene na štriku u dvorištu!- oči su im ispale, mali u marami!- nemoguće, dojenje-još!, ne kravljem mlijeku, ne krokijima, čipsu, sokovima...
E, sad, pričala sam im sve što znam, stvarno su me slušale otvorenih usta, jako zabezeknute i na kraju sam im rekla ovako:" Imam pristup internetu, zanima me to, znatiželjna sam, volim čitati o djeci i što boljem odnosu prema odgoju, zdravlju, prehrani... pa koja bih im ja maćeha bila da nakon što pročitam i uvjerim se da je nešto za moje dijete bolje da mu to ako mogu i ne priuštim?!"
Na kraju neke su me zamolile da im donesem štogod pisnih materijala da vide o čemu pričam...![]()
Eto, tako se ja nosim s svojim "čudnim" ili "ludim" postupcima![]()
u nekim slučajevima, to jest u većini je to zbog komšiluka... jer, šta će komšinica reći ako dijete nije prohodalo do 12 mjeseci.a najgore je što se osviještene mame moraju boriti protiv vojske glupavih komentara, a da ne kažem da ih ima i koji se uvrijede, što se njihova riječ ne poštuje, navodno. a čovjek ne zna kako da im objasni da upravo tim mišljenjem čini jednu takvu nepravdu koja može ostaviti ozbiljne posljedice, nažalost.
Mogu samo potpisati sve vec receno o hodalicama i inim cudesima.
Nama se cude ko koka grasku jer L puze po parku, ne vodi se za rukice iznad glave, cica, ne jede pastetuu pocetku sam objasnjavala, ali sad samo kazem 'Pustite ju sama ce' ... nevjerovatno je kako sve mame u parku imaju poriv da je nauce hodati kad je vide kako kruzi oko penjalice pridrzavajuci se rukicama.
A selo neka prica![]()
sve ces ih preodgojit, prava proleterkarenci prvotno napisa
![]()
apropos sela, nije nista bolje ni u bijelome svijetu. isla sam pogledat carapice na stranicu od poznate robne kuce igracaka, na kojoj roditelji mogu ocjeniti igracke. i ja malo po malo citajuci dodem do hodalica. iz znatizelje pogledam i sokiram se: ocjene su sve 5, osim onih kojima je bilo prekomplicirano za sastavit je, a pobjednik natjecanja "tko ce prije stavit dijete u hodalicu" je mama koja je stavila bebu od 2 (slovima: dva) mjeseca i malo je podbocila jastucima jer joj je glava padala. da ne kazem da se oni svi taaaako lijepo zabavljaju u njoj i po sat vremena.
Mi svoga nikad nismo stavljali u hodalicu, pa sad u svakom dućanu dječjom opremom fascinirano proučava te naprave, ne odvaja se od njih. Očito smo ga zakinuli već u ranom djetinjstvu
Šalu na stranu, kako objasniti nekome tko ima završenu školu, radi normalan posao, kreće se među ljudima, ima pristup informacijama (internetu i svemu ostalome-dakle ne netko tko je totalno izoliran) da ne voda dijete za rukice iznad glave, dok ono jedva stoji na nogama :? Odgovor je - nikako ako ne žele slušati. Ljudi si zacrtaju da dijete "hoće" hodati i to je to. Sve ostalo oni doživljavaju kao soljenje pameti i rade upravo suprotno.
Moje će prije susjedinog![]()
ja danas gledam susjedu u parku sa malo nesto starijom od moje i ona se zali kako njna ne hoda a moja tako lijepo koraca iako svakih desetak korako ljosne![]()
![]()
staces grbavo
da bi ona minutu poslje uzela malu za rukice i pocela vodat parkom a mala jedva i prstima dodiruje tlo :shock: :shock:
i sto joj sad reci jer ona vec ima jedno starije djete
a isto tako prije koji tjedan mi se cudila kako pusti svoju da puze po parku
ispravak netocnog navoda: ja nisam bila u hodalici.zhabica prvotno napisa
sad sam s mamom pricala i rekla mi je da me nisu stavljali u hodalicu, mladjeg brata jesu ali nije htio pa je samo par puta bio u njoj i mami je bilo drago da je tako, prohodao je sa 14 mjeseci, ja sam prohodala sa 9. stavljala nas je samo u ogradicu/vrtic. mladjeg brat i sestru isto nije stavljala u hodalicu nego samo u ogradicu.
ja san nekako bila uvjerena da je jer se sjecam slika iz djetinjstva na kojima je bila hodalica al sad kad san pogledala vidim da je u njoj moj rodjak a ne ja, ja puzim. zabucala san pa san se tila ispravit.
eto onda i ja potvrdujem dobrobiti ne - hodalica. i bas mi je drago.![]()
Ja ne mogu virovat da ljudi misle da ce in dite prije prohodat ako ga stavljaju u hodalicu...sta to dite uci u hodalici da bi mu moglo pomoc pri kasnijem hodu?zhabica prvotno napisa
Mislim da i dalje vecina ljudi koristi hodalicu iz nekih drugih (mozda sebicnih razloga). Tako je i moja Lucia od sedmog do desetog miseca zivota bila i hodalici otprilike dva puta po po ure (samostalno se posjedala i sidila od 6 miseci). Sa deset miseci je pokazala prve znakove puzanja, te se pocela uz namjestaj dizat na nogice pa smo hodalicu umirovili. Dok je dosla do jedanaestog miseca vec je uz kauc hodala ko velika a prije dva dana je u zelji da prije mene dodje do daljinskog upravljaca napravila prvih samostalnih pet koraka. Za rukicu su je baka i dida malo vodali ali uz puno muke (jer je mala jednostavno gustala kad bi joj se dale ruke i kad ih je tribalo pustit plakala bi ko kisna godina, i posli cim bi joj neko da prst da ga uhvati namistala se u pozu za hodanje i plac ako to odbijes) smo im uspili objasnit da to nit je zdravo niti ce prije prohodat radi toga.
Ne znam mene je tih uru vrimena u hodalici dnevno spasilo jer su postojale opcije ili nosenja ili hodalice posto dok nije ppocela puzat nije tila ni u ogradicu, ni na pod, u tom razdoblju smo bili sretni ako bi posli hranjenja zaspala 15 minuta i nista joj nije bilo zanimljivo osin nosenja i hodalice. Sad lipo gusta puzeci (puze full pravilno bas ko beba), uz namjestaj hoda sa punom nogom ne na prstice tako da sve ono sta mnoge bebe preskoce radi koristenja hodalice, ili pocnu radit nepravilno ona radi i radi poprilicno pravilno.
Mozda smo mi imali srece a mozda samo u svemu mora postojat neka mjera.
bravo!renci prvotno napisa
mislim da je bit u pristupu. ako ti nekom dođeš "s visoka" i prepotentno se preseravaš da tvoje dijete ne smije piti kravlje mlijeko, jer je to samo za telad, onda će se (manje više) kod svakoga tko čini suprotno od tebe probudit bunt. nitko baš (pa ni mi sami) ne volimo kad nam netko docira i ispravlja nam greške (koliko god bile svjesne da smo u krivu). zato i ja često nastojim ukazati na neke stvari polazeći od sebe (posebice kad me nitko i nije pitao za mišljenje, nego samoinicijativno vidim da nešto nije ok i osjetim potrebu to reći). recimo upravo ova hodalica. i ja sam 2 tjedna dijete stavljala u hodalicu (imala je tad 9 mjeseci i bila je jako stabilna, odavno puzala itd) i ona je uzivala u njoj. koja sloboda vozikanja po cijelom stanu, da ste to vidjeli. meni bilo drago vidjeti dijete sretno. i tada nisam znala za štetnost te "mašinice". al kad mi je pedijatar rekao da to ne činim i logički objasnio zašto, prestali smo isti tren. i stvarno je više nikad nismo stavili u hodalicu. zato kad drugima pričam o tome, uvijek navedem da sam i ja sama bila u zabludi, al da su mi pedijatar i brojni članci na netu objasnili da radim pogrešno. i da biti u krivu i ispraviti grešku je za ljude, tj. roditelje. i da se nitko ne rodi pametan... koliko god neke od nas vole reći: ja sam joj majka ja znam najbolje
i još nešto... i ako dajemo savjete (bilo koje vrste), uvijek moramo znati da svatko ima pravo taj savjet i odbiti, koliko god bio razuman. davati savjete ne znači obavezu onoga koji sluša da ga mora prihvatiti. to se često zaboravi, pa nastanu nepotrebne frustracije. svatko ima pravo izbora, pa čak i pravo izbora biti u krivu.
Nedavno mi je poznanica pričala da se njeno dijete strmoglavilo po stepenicama u hodalici. Na sreću, stvar se prevrnula tek kad je došla do kraja. Kaže, bio bi mu kraj da se prevrnula negdje na pola puta. :sad: Mali je prošao sa čvorugom, hvala bogu.
Nekoć (90-ih) sestra mi je bila u hodalici i strmoglavila se niz stepenice, okrenila par puta u letu, uffff....nije joj srećom ništa bilo, a najgore što sam je ja bila čuvala ali bila je brža od mene u toj spravetini - samo bi se odgurnula i eto je na drugom kraju balkona :shock:
Neki dan sam vidila kod pedice u čekaoni malu bebu koju je mama vodala za rukice - beba ima cca 7mj, ne zna hodati naravno, noge su joj bile iskrivljene kao široko slovo A, raširene, ono što ona radi nisu uopće koraci nego ljuljanje, užas..a ni adekvatne cipele joj mamica nije nabavila za taj "pothvat" - imala je neke tanke platnene tenisice s istim takvim đonom![]()
pa po meni cipelice uopće nisu sporne.ivana b prvotno napisa
cipelice su potpuno ok za prve korake bebe koja samostalno hoda. margita je prohodala (i još uvije hoda) upravo u takvim tenisicama i sličnim mekanim cipelama tankog savitljivog đona.
Ja sam od dobila hodalicu među prvim poklonima, imali smo mali stan pa nije bilo smisla ni stavljati dijete u hodalicu, a ni on nije htio.Honey prvotno napisa
Tek sad s 3 god. on prvi put vidi :shock: hodalicu i svaki dan u njoj po bar sat-dva i kroz mjesec dana svu je razderao![]()
Nisu sporne (to spominejm tek uzgred) ali beba se klizala u njima po pločicama čekaonice tako da takve sigurno ne mogu biti dobre za prve korakemama courage prvotno napisa
![]()
Ja sam čula da bi trebale biti anatomske..e sad, što kaže struka..
boso stopalo ili čarape
u cipelicama ne može prirodno savijati čitavo stopalo kad se diže iz puzanja na noge
ali kad je negdje vani a ne doma a želi hodati?MGrubi prvotno napisa
valjda neke cipelice, nisam stručnjak
to je ionako kratko vrijeme a ne cijeli dan
anatomske - to su one sa uloškom za oblikovanje svoda stopala?
njih ne
jer djeca do 3 god imaju na tom djelu masne jastučiće (tako nekako)
pa eto, rekla sam gore, margita je bila u platnenim tenisicama (nisu se sklizale, najobičnije platnene tenisice)ivana b prvotno napisa
hodalica veliko ne, hopsalica još veće ne.
nama bi sigurno bilo lakše kad bi dijete stavili u takvo "pomagalo" jer je ono time ajmo reći samostalno al mu šteti.
jakov tek ima 4 mjeseca al mi ne planiramo nikakva pomagala, neka sve ide prirodno. malo više posla za nas al neka to su divni trenuci druženja i maženja.