Posustala sam i zao mi je...
29.03.2005. rodila sam najsladju bebicu na svijetu (carski rez) i silno ga zeljela dojiti. U prvih tri dana nakon poroda vidjela sam svoju bebicu cetiri puta, svaki put je spavao i nikako se nije dao razbuditi, a meni se mlijeko slijevalo na krevet. Kada su me premjestili iz shok sobe poceo je normalno dojiti i to je bio najljepsi osjecaj na svijetu, joj kako bih htjela opet...Bradavice su strasno krvarile, dali su mi sesiric, ali sam bila toliko presretna sto dojim da nije bilo vazno sto boli. Onda su opet poceli zabusavati oko dovodjenja, hranili su ga pri svakom kupanju i dobila sam upalu. Sestra mi je masirala grudi i "izmuzla" mlijeko i onda odjednom-zastoj! Dosli smo kuci, nisam nista jela, jer sam stalno povracala pri pomisli na hranu, grudi su mi bile totalno prazne, pokusavala sam pumpicom navuci mlijeko, ali sam uspjevala u 2 sata ispumpavanja navuci najvise 20 ml, bebu sam stalno drzala na prsima i on je vristao i plakao. Pocela sam davati adaptirano, nakon dva sata dojenja i to je sve postalo uzasno prenaporno, jer sam sama, mm radi tri posla (po 18-19 sati dnevno), sveki ne dolazi (kaze da zeli svoj mir), mama je uz tatu na postelji...tako da je ostalo samo adaptirano. Nekada krene neka kap mlijeka, pa se ponadam da ce krenuti, stavim ga na ciku, ali ju ne zeli vise nikako. grize me savjest, iako djeluje kao sretna beba, uredno dobija na tezini, ali ipak, moze li se od kapi mlijeka stvoriti nada za ponovno dojenje, pomozite molim vas