Drage mame, treba mi pomoć!
Rodila sam 20.1. dječaka od 4.460 grama. Prirodan porođaj, epiziotomija.
Inače, to mi je druga beba. Prvog dječaka sam dojila 3,5 mjeseca, ali sam ga posljednjih mjesec dana dohranjivala jer mlijeka nije bilo dovoljno. Uz to sve se nisam na početku baš najbolje snašla u toj ulozi, stresovi i sve ostalo i... da ne dužim... nemamo baš najsjajniju dojenačku karijeru.
Elem, sad mi je zaista stalo da pokušam sve, da ne prestajem. Međutim, ne ide nam baš lako. Još uvijek ja imam problema sa ranom, šavovi su se razišli, pa smo morali sve ispočetka liječiti. Jako me boljelo, pa sam bila prinuđena da uz dojenje dajem i adaptirano, jer bukvalno nisam imala snage da se pomjerim. Sad mi je malo bolje i želim da dojim, ali...
Mislim da je kod mene problematičan refleks otpuštanja mlijeka, a i beba je prilično nezasita i može da pojedeeeeeeeee
Na momente sam smirena, ali me onda uhvati i tuga, nezadovoljstvo, osjećaj da nisam sposobna, a tako to želim...
Naime, postoje obroci koji su mu sasvim dovoljni i poslije kojih zaspi, a to je većinom noću i ujutru. Tad i sama osjetim da ima mlijeka, pidžama mi bude vlažna na drugoj dojci čim uhvati da sisa.
Međutim, sljedeći obroci su sa vrlo malo mlijeka, i sama to osjetim i onda smo bili prinuđeni da dajemo adaptirano. Bojim se da smo sad počeli da se vrtimo ukrug. Pijem mnogo tečnosti i sve one fazone za pojačavanje mlijeka (čajevi za dojilje i ostale napitke), jedem dovoljno, ali ne ide.
Čitajući na forumima i na netu shvatih da mnoge žene imaju problem sa refleksom otpuštanja mlijeka, pa mi se učinilo logičnim da je to kod mene, jer mi nije jasno kako nekad može da ima, a nekad ne!?
Treba mi savjet. I zanima me - mogu li da postignem da samo dojim, bez dohrane, jer to stvarno želim!
Inače, dohranjujem ga na bočicu sa jednom rupicom.
Pomažite, please.
P.S. Vjerovatno sam zbrda-zdola nabacala, ali se nadam da ćete mi pomoći da uspostavimo dojenje, jer ono zapravo još nije ni počelo kako treba. Hvalaaaaaaa