na zalost nije ocevima dopusteno prisutvovanje porodu jer nema odvojenih radjaona (da mogu cekati pred radjaonom i da mogu nam drzati ruku dok nas voze na odjel ..ali to je sve)

osim zohara (a oni su nama domace zivotinje) koji plaze po cijeloj bolnici,pa tako i ginekologiji,jedino bi hrana mogla biti malo pojacana....

ja sam lezala u sobi sa jos tri rodilje i jedino zbog cega smo uzdisale je bilo nedostajanje grijanja (pokvareni radijatori,a veljaca),no dobili smo dodatne dekice

zbog uzasno teskog poroda (treci,tko bi rekao) bila sam odvojena od bebaca,ali sam imala mogucnost odlaziti i dojiti ga svaka tri sata (i nocu po potrebi su sestre zvale,ako je plakao i budio se ) unatoc tome sto je bio na foto terapiji...nakon sto mu je kljucna kost malo stabilizirana i krvna slika se popravila pusteni smo 12ti dan doma....

napominjem iako stanujem kraj bolnice nitko mi nije sugerirao odlazak...dapace....zbog kvalitetnog nastavljanja dojenja premjestena sam sa rodiljnog na ginekoloski kako bih bila uz svoju bebu....

od doktora Ivanisina i babica na porodu (cijim trudom je moj sin ostao ziv),pedijatrice na odjelu,pa do sestara i cijelog pomocnog osoblja nemam niti jednu jedinu primjedbu....profesionalno,odmjereno i kvalitetno...

znaci :jedina zamjerka...dopustiti ocevima dozivjeti radost (sad necemo o epiz.,klistiru i brijanju,sto je jos uvijek standardni postupak)