u školu sada ili druge jeseni?

[buby]

drage moje, trebala bih vaš savjet, mišljenja, iskustva
znam da je vrlo individualno i da moramo sami donijeti odluku
čak mislim da je odluka već tu, ali voljela bih čuti i vaša mišljenja

lucija je rođena 13.03.2002. - znači pred kraj "obveznika"

ne znam od kuda da krenem, probati ću biti sustavna. nabrajanje nije išlo po redu važnosti, nego kako je išao razvoj situacije

1. testiranje u školi: ok, malo šteka analiza/sinteza i grafomotorika
2. testiranje u vrtiću: ista priča, psihologica prvo lagano daje do znanja da predlaže odgodu, a nakon mojih pitanja i podpitanja slijedi gradacija do izjave da je bez dvojbe odlučila sa l treba pričekati godinu dana
3. lucina pedijatrica kaže kako je ona plaha i da je hrpa takve djece (nismo još bili na pregledu kod lječničke komisije)
4. otvoreno smo razgovarali sa lucijom, što je tko rekao i pitali nju što želi - ona želi u školu! i spremna je vježbati, kaže
5. mm i ja smatramo da je odluka tu

e sada, zašto ovo sve pišem? jer mi je psihologica u vrtiću digla tlak jer mi uopće nije dala kvalitetne odgovore na moja pitanja, npr:
- za koga je bolje da l ne ide u školu (za nju ili nas? nije spremna jer nije spremna ili ćemo mi biti "opterećeni" doma sa vježbanjem?)
- kako se osjećaju djeca koja ne idu u školu (tu nije uopće ništa znala)
- pokazala mi je testove: kod grafomotorike je stavila nule kod onog što je luciji, a i meni bilo sasvim jasno što piše, nije bilo od crte do crte
- rekla je da je l bistra curica
- za rezime sam ju pitala da mi ponovi zbog čega je donijela odluku kontra škole: grafomotorika i koncentracija (ona odluta, morala ju je podsjetiti da završi zadatak što je luce napravila bez pogovora, čak je komentirala kako je to sasvim mirno prihvatila)

sada su moji došli, više nemam koncentracije

znači, imam bistro dijete, koje je plaho, nekada odluta u svoj svijet, kod logopeda ne moramo ići (dovoljno je doma malo poraditi), grafomotorika nije sjajna, većinu slova zna i piše

lucija je počela sama voditi "igru" sa koje je prvo slovo, što znači l-o-p-t-a, jednako tako i rastaviti po slovima

do sada ju nije pretjerano zanimalo
sada joj je to postalo zanimljivo i želi surađivati
do jeseni je još dosta
prvo polugodište je još kao igra, znači imamo vremena 8)

da, zasmetalo me što se psihologica iz vrtića jako začudila što smo već bili u školi i što su tamo rekli da je ok
nije znala ništa o djeci koja ne idu u vrtić, ali je rekla da je ona dijete i da ne može nositi teret te odluke

ja želim slušati dijete i donijeti odluku koja je u njenom interesu

malo mi je ovo postalo zbrčkano, no nadam se da ste dobile sliku

mm čak spominje kvotu koju valjda moraju "odbiti", zvuči koma - pa zar to postoji?

[Arwen]

pa zar ne idu u školu svi koji do 01.04 napune 6g :?

po svemu šta si nabrojala meni se ona čini spremna za školu i moje dijete ide na jesen u školu a pola toga nezna šta zna tvoja a o koncetraciji neću već me strah kako će to sve skupa izgledati
jer nemože sjediti 5min na mjestu
ali opet ni otac mu nemože biti na jednom mjestu duže od 5min a ima gooodina

[flower]

ne poznajem tvoju curu, tako da mogu govoriti samo opcenito

da je ona dijete i da ne može nositi teret te odluke

s ovim se potpuno slazem

mm čak spominje kvotu koju valjda moraju "odbiti", zvuči koma -

ovo sam sigurna da nije istina, dapace djece vec generacijama fali pa je cak jedno vrijeme bio trend prihvacanja ranijih upisa nekriticno kako bi se popunili razredi.

a sad opcenito - emocionalna zrelost je izuzetno bitna, ne znam sto tocno znaci plaha?, psihologica vjerojatno ocjenjuje potpuni zadatak - nije isti zadatak nesto napisati i napisati unutar crta (vjerujem da je ovo drugo bio zadatak), na tvoje pitanje da li ce biti tesko za nju ili vas - ako dijete nije spremno onda ce biti tesko za oboje, biti spreman za skolu je kompleksna jednadzba...puno toga donosi i vrijeme pa dijete danas nije ono koje ce biti u 9mj. moguce je da ce sve ici super, ali je moguca i druga opcija.

ne znam zasto odluku ne prepustite komisiji, to je njihov posao. misljenje rod. se uvazava, no bitno je biti objektivan. jedino je to u interesu djeteta, sigurno ne biste htjeli izloziti je nepotrebnom neuspjehu.

[buby]

mislim da ih predznanje stavlja u bolju preddispoziciju
do sada je učenje išlo kroz igru, ne u stilu moraš znati
naravno da dijete nemože biti odgovorno za takvu odluku
pitanje je hoće li komisija biti objektivna, koliko će dobro procjeniti dijete
nisam stručnjak, pokušavam ne subjektivno analizirati situaciju
plaha je izraz naše doktorice; l je emotivna ribica - u igri sa djecom funkcionira najnormalnije, u vrtću sve ok, od adaptacije (sa skoro 2 godine) do sada
njena teta u vrtiću mi kaže da se nemam zbog čega brinuti, da je dijete u punom smislu riječi i da je sve 5

[sorciere]

kikica je rođena u travnju. tražila je da ide u školu. ja sam se rukovodila onim što ona želi. puno smo o tome razgovarale. ne smatram da sam "teret" odluke prebacila na nju.

kod doktorice - nije se dala cijepiti. rekla sam joj da NE TREBA u školu. ona je pružila ruku za pikicu :shock:

prvih par dana škole je bila uzbuđena i prestrašena ... strah od novog, nepoznatog... rekla sam joj da se može predomisliti ako želi, i ići sljedeće godine. da to i neka druga djeca naprave, i da je to u redu.

dala sam joj mogućnost izbora. a to je u ovakvim situacijama presudno.

[buby]

koliko grešaka imam u postu, blam, tek sam sada skužila

pa kaj se može naknadno odustati? meni je psihologica rekla da moramo brzo odlučiti i da povratka nema (kada krene u školu)

lucija ide već drugu godinu na engleski - znači ima osjećaj obveze, zadaće i sl.
taj podatak ju npr. uopće nije zanimao

moram biti uvjerena u to što ću prezentirati djetetu jer do sada smo uvijek o svemu bili vrlo iskreni i otvoreni

do sada me baš nije uvjerila u to da trebam objašnjavati kako je bolje da čekamo još jednu godinu
svi njeni prijatelji idu, želi i ona (ne ide samo jedno dijete koje je specifičnog razvoja, ne znam detalje)
rekla je da nisu nikako za usporedbu, to mi je jasno
ne znam da li još netko

ne znam kako će to proći u dječjoj glavi - svi govore ti si već velika, ići ćeš u školu, lucija se hvali svojoj teacher-ici iz engleskog kako ima već radni stol...
mislim da bi to moglo imati utjecaja na njeno samopouzdanje

hm, flower, ne znam u kojem trendu je sada naša škola/vrtić (vjerujem da nije svugdje ista situacija)
što se tiče nepotrebnog neuspjeha - naravno da ne želim gurati dijete u školu sam zbog svog ega ili zato što idu svi
ali želim biti sigurna koji je dobar izbor
tko daje garanciju da su x njih koji su upisani u školu fakat i sposobni, zreli ili kako god već da to nazovemo
sve je to vrlo relativno

[maria71]

ima ih puno za koje se u višim razredima pokaže da nisu spremni

doduše kod nekih bi trebalo čekati i do 9 godina

samo organizirano školovanje i individualizacija ne idu skupa

[buby]

da, treba biti u nekim okvirima
tako funkcioniraju sustavi :/

[sorciere]

pa kaj se može naknadno odustati? meni je psihologica rekla da moramo brzo odlučiti i da povratka nema (kada krene u školu)

u našem razredu je bio dječak koji se nije mogao uklopiti. probali su par dana - nije išlo. čak je mama bila s njim na nastavi - ali ni to nije pomoglo. ispisali su ga.

[mamazika]

Moj Luka je rođen 1. 3. - tete u vrtiću ga hvale da je uredan i temeljit, ali spoooor... ja bi ga bila možda i pokušala odgoditi, ali cijela grupa ide u školu, on već godinu dana samo o tome priča, mislim da bi ga uništilo da ga ostavim još godinu dana u vrtiću.

[flower]

rekla sam joj da se može predomisliti ako želi, i ići sljedeće godine. da to i neka druga djeca naprave, i da je to u redu.

ovo je skoro pa nemoguce - jednom kad udjes u sustav onda se ide time da ti se pronadje adekvatan oblik skolovanja, nema povratka u vrtic.

[štrigica]

ajme kako poznato...
iv je krenuo u školu sa 6 i 9 mjeseci... dijagnoza još iz vrtića je bila slaba koncentracija i vjeruj mi -da on nije tako jako želio u školu ja bih bila odustala... sinteza i analiza je palila do neka 4 slova - više ne... grafomotorika mu je bila ok...
prvi razred je pri kraju i sve što ti mogu reći je da uz puno našeg truda i savršenu učiteljicu sve je proštimalo ali tek u trenutku kada je on sazrio za to... (moram stavit post i na svoj topic o čitanju ) dijete mi je evo tek sada savladalo stvari koje su neka djeca već znala kad su došla u školu... ja ga nisam forsirala ničim prije škole i ovu godinu smo se namučili da to nadoknadimo ali tek u zadnjih mjesec dana više nisam stalno potrebna dok piše zadaću, više se trudi i ozbiljniji je... jedna prijateljica mi je rekla da je to kod njene kćerke trajalo sve do 2polugodišta 2 razreda i da je tek sada shvatila da je škola odgovornost i obveza a krenula je u školu sa punih sedam...
koje su opcije?
možda ju ispišeš, možda ne prođe s pet (vidi čuda i iv će valjda proći s 4) a možda uz volju i zalaganje bude najbolja u razredu... par mjeseci puno znači u razvoju djeteta a ona ima cijeli život pred sobom i za jedno 10 godina zaista neće biti važno jesi li je upisala pa ispisala iz prvog razreda...
puno pričajte, objasni joj kako škola funkcionira i radi na njenom samopouzdanju (valjda je na to mislila ova gđa. kad je rekla plaha)...
p.s. čak i plahi ljudi moraju u školu prije ili poslije iako ostanu plahi cijeli život... i to ne umanjuje njihovo stvarno znanje

[mim]

Svojedobno sam razgovarala s jednom psihologicom koja mi je rekla da djeca ne mogu prekasno krenuti u školu. Može samo biti prerano. Btw, njena kćer je krenula u 1. razred sa 7 god. i 3 mjeseca.
Meni nije jasno zašto se roditelji žure s upisom u 1. razred. Ako postoji i najmanja sumnja da je dijete nezrelo za školu treba mu ostaviti još jednu godinu da sazrije.
Kod moje M. se to pokazalo savršeno. Dijete koje je sa 6 godina znalo gradivo drugog razreda, sama je čitala od 4. godine, učila engleski, svirala.... Ipak je bila emocionalno nezrela i ostala je u vrtiću do punih 7. Sad je odlikašica koja s veseljem ide u školu čak i one dane kad pišu kontrolne, sve savladava s lakoćom i uživa u školi.
Zašto se žuriti??? :/

[štrigica]

njena teta u vrtiću mi kaže da se nemam zbog čega brinuti, da je dijete u punom smislu riječi i da je sve 5

tete u vrtiću se u većini slučajeva dugo s njima druže + prošle su nekakvu obuku za procjenu djece (zvuči ružno ova procjena jel' da) pa će meni osobno pri upisu mlađeg u školu ona biti zvijezda vodilja... osim nas doma mislim da ipak ona najbolje pozna moje dijete (ipak s njim provodi dobar dio dana)

[Bubica]

mim, s ovim se slazemu potpunosti.

mislim da ih predznanje stavlja u bolju preddispoziciju

nije vazno predznanje nego bas sposobnosti. Znanje se nauci i nadoknadi bez problema ali ako postoji velika razlika u sposobnostima onda je to teze nadoknaditi i djeca su toga svjesna.

Mislim da psihologica u vrticu, u odnosu na sve ostale komisije, ima najvise informacija na osnovu kojih moze procijeniti treba li odgoda ili ne. Meni se svidja sto je nasa nekakva prva testiranja napravila jos na jesen pa su roditelji imali vremena pripremiti se na moguće poteskoće.

Mozda bi bilo dobro da zatrazis detaljnu obradu nekog drugog psihologa (kao drugo misljenje). mozda cure znaju koga ti mogu preporuciti, Tanja sever je prebukirana ali ima psihologa po domovima zdravlja, mozda koji od njih...

[mim]

Mislim da psihologica u vrticu, u odnosu na sve ostale komisije, ima najvise informacija na osnovu kojih moze procijeniti treba li odgoda ili ne.

Nije baš uvijek tako. Nama su apsolutno sve osobe koje su razgovarale, testirale M. ili provodile vrijeme s njom rekle da je spremna za školu i to s 5 godina, htjeli su da pišemo zahtjeve za testiranjem i da je damo i prije 6 godina u školu. No, ona je zaista pred svima bila jedno zrelo, pamento dijete s velikim znanjem, a samo i isključivo kod kuće je pokazivala svoju emocionalno nezrelost.

Mislim da je roditelj jedini kompetentan da odluči kad će dijete u školu. Već same dvojbe oko toga-upisati ili ne- govore u prilog odgodi. Jedna godina u vrtiću više nije ništa u usporedbi s preranim kretanjem u školu, susretanjem s mogućim neuspjehom, frustracijama..... A nazad se ne može. Posljedice se ne pokazuju samo u prvom razredu nego i kasnije.

[maria71]

ja znam da ja po hodniku imam par "mušterija" prvašića koje me love i gledaju gdje sam i maltene mi se uvaljuju u krilo...

a neću im predavati do sedmog, a sprijateljili smo se kad su se izgubili do wca, kad im je trebalo obrisati nos, kad su zalutali u krivu smjenu ( došli u boravak umjesto u razred ) itd....

mislim da je najbitnija ta emocionalna zrelost

[marta]

Potpisujem i mariu i mim.
A je krenuo u skolu s 6 godina i 11 mjeseci, jer su procijenili da je spreman, a i ja sam si mislila tako. Evo ga, sad ima 8 i pol, i sad je spreman.

S ostalima sigurno necu napraviti istu pogresku.

[Bubica]

mim, ja sam mislila na stručne osobe koje dolaze u kontakt s djetetom, a vezano uz upise u školu. Ja bi volila vjerovati da su roditelji ti koji su najkompetentniji, ali ne vjerujem, jer sam se, na žalost, susrela sa svakakvim roditeljima u životu. Zato je jako važno da strucna osoba ozbiljno shvati želju ili neželju roditelja za odgodom, da ju ozbiljno razmotri i vidi koliko je ta želja utemeljena i realna.

[BusyBee]

ne znam zasto odluku ne prepustite komisiji, to je njihov posao. misljenje rod. se uvazava, no bitno je biti objektivan.

Ja, na temelju svog iskustva, ne bih vise nikada drugome prepustila odluku, na temelju strucnosti i objektivnosti. Odlucila bih ja kao roditelj i osoba koja najbolje poznaje svoje dijete.
MM i ja smo jedini bili sigurni da E nije emotivno zrela za skolu i bili smo u pravu.
Ona je jako napredovala zadnjih mjeseci (i sad bih rekla da je zrela za prvi razred), ali mogla je komotno odraditi jos godinu dana vrtica i otici u skolu i emocionalno spremna, umjesto da je sazrijevala u skoli zadnjih 8 mjeseci, vrlo mucnih, frustrirajucih i teskih za nju i nas.

[sorciere]

ja znam da ja po hodniku imam par "mušterija" prvašića koje me love i gledaju gdje sam i maltene mi se uvaljuju u krilo...

dokaz da su djeca pametna !

[tanjads]

Svojedobno sam razgovarala s jednom psihologicom koja mi je rekla da djeca ne mogu prekasno krenuti u školu. Može samo biti prerano. Btw, njena kćer je krenula u 1. razred sa 7 god. i 3 mjeseca.
Meni nije jasno zašto se roditelji žure s upisom u 1. razred. Ako postoji i najmanja sumnja da je dijete nezrelo za školu treba mu ostaviti još jednu godinu da sazrije.
Zašto se žuriti??? :/

Potpisujem nepoznatu kolegicu. Filip je rođen 19.4. tako da ga (već sad) planiram dati u školu s 7,5 godina. Što se tiče pameti i znanja, vjerujem da će biti spreman i prije, ali čemu-neka se zabavlja još godinu, a godinu dana više emocionalnog sazrijevanja čuda čine.

[Mukica]

bubi, ja bi ostavila dijete doma i pricekala jos jednu godinu

i slazem se s time da ona ne moze donjeti odluku da ide u skolu
to morate vi, roditelji
nema ona pojma sto je skola uz sve satove engleskog na svijetu (koji btw. traju 1 ili 2 puta po 45 min. 2-3 puta na tjedan, i ides doma) sto je posve razlicito do 4, a nekad i 5 skolskih sati SVAKI SVAKCATI DAN, od sad pa sljedecih 12-15-17-XY godina

mukica editirala vlastiti post jer je misla da odgovara Arwen, a odgovarala je u stvari bubi

[Mukica]

npr. moja melita vec SAD bolje cita od oskara koji je je skoro pred zavrsetkom prvog razreda (a u kojeg je krenuo sa 7 godina i 9 mjeseci) i brze i jednostavnije dolazi do rjesenja gotovo svih njegovih zadataka... skroz je drugacija, al nema sanse da je da bi je upisala sa 6,5 godina u skolu (iako jedva trpim pritisak okoline tipa baka, deda, neki frendovi i sl.), bas da i je obveznik (sto nije jer je rodjenja 25.04.)
radije nek ide sa 7,5
nis joj nece falit jos godinu dana u vrticu... bice joj amantaman

100% sam sigurna u to

[Mukica]

...mislim da bi ga uništilo da ga ostavim još godinu dana u vrtiću.

ma daj... ne bu ga nis unistilo
oskar je npr. prezivio... i nema nikakve traume
on nejde cak ni u skolu u koju idu svi njegovi kompici iz vrtica

super mu je jer je nasao nove frenodove
i ni malo ne pati za vrtickom ekipom

[Mukica]

bas idem naci topic od predprosle godine gdje sam pisala sto je bilo s nasim testiranjima i kako sam na kraju odlucili da ipak ne bude isao u skolu bez obzira na to sto 95% djece iz njegove generacije ide

[Mukica]

evo ga: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...hlight=#559143

[larmama]

Ja osobno nemam iskustva, ali naše kumče je rođeno u 3. mjesecu i roditelji su odlucili zbog raznih okolnosti da krene u prvi razred bez obzira što je psiholog rekao da bi zbog emocionalne inteligencije bilo bolje da odgodi školu. I zaista problemi s prihvaćanjem škole su krenuli u drugoj polovici prvog razreda i kulminirali u drugom razredu.

[larmama]

Ja osobno nemam iskustva, ali naše kumče je rođeno u 3. mjesecu i roditelji su odlucili zbog raznih okolnosti da krene u prvi razred bez obzira što je psiholog rekao da bi zbog emocionalne inteligencije bilo bolje da odgodi školu. I zaista problemi s prihvaćanjem škole su krenuli u drugoj polovici prvog razreda i kulminirali u drugom razredu.

[Zdenka2]

Svojedobno sam razgovarala s jednom psihologicom koja mi je rekla da djeca ne mogu prekasno krenuti u školu. Može samo biti prerano. Btw, njena kćer je krenula u 1. razred sa 7 god. i 3 mjeseca.
Meni nije jasno zašto se roditelji žure s upisom u 1. razred. Ako postoji i najmanja sumnja da je dijete nezrelo za školu treba mu ostaviti još jednu godinu da sazrije.
Zašto se žuriti??? :/

Potpisujem nepoznatu kolegicu. Filip je rođen 19.4. tako da ga (već sad) planiram dati u školu s 7,5 godina. Što se tiče pameti i znanja, vjerujem da će biti spreman i prije, ali čemu-neka se zabavlja još godinu, a godinu dana više emocionalnog sazrijevanja čuda čine.

I ja se pridružujem ovom mišljenju. M. je znao čitati i pisati sa 6 godina; računao je do 100... nismo niti pomišljali da ga damo u školu tada. Išao je sa 7, odličan je učenik, snašao se u školi, a mislim da bi se još bolje snašao da je i malo stariji, ne mlađi. Većina djece u razredu je krenula sa 7 godina i vidi se razlika u zrelosti u odnosu na one koji su imali manje od 7. B. će imati 7 i 3 mjeseca kad krene.

Slažem se da roditelji mogu ocijeniti spremnost svog djeteta, ali i mogu i promašiti, ako se usredotoče samo na djetetovo znanje ili na njegove socijalne vještine u obitelji ili nekom drugom poznatom i zaštićenom okruženju. Škola od djeteta u socijalnom i emocionalnom smislu traži mnogo, mnogo više. Taj dio posla koji dijete čeka u prvom razredu je daleko zahtjevniji od onog akademskog - zbog toga je prvi razred težak, nije to nikakva igra. Netko je napisao da dijete ne zna što ga čeka u prvom razredu i to je točno, zato nikako ne bih stavljala na prvo mjesto djetetovu želju da ide u školu i činjenicu da ide većina generacije.

Mislim da je krivo zazirati od mišljenja stručnjaka - stručno znanje i iskustvo s velikim brojem djece nešto znači. Ukoliko se radi o lošem ispitivanju i stručnjaku u kojeg iz nekog razloga ne bih imala povjerenja, tražila bih drugo mišljenje, ali nikada ne bih ignorirala mišljenje stručnjaka i pouzdala se isključivo u svoje roditeljske instinkte. I nije točno da na testiranju "moraju odbiti jedan dio djece". Upravo suprotno - nije lako dobiti odgodu, a kad se to sugerira za to postoji i razlog.

[Forka]

Škola od djeteta u socijalnom i emocionalnom smislu traži mnogo, mnogo više. Taj dio posla koji dijete čeka u prvom razredu je daleko zahtjevniji od onog akademskog - zbog toga je prvi razred težak, nije to nikakva igra. Netko je napisao da dijete ne zna što ga čeka u prvom razredu i to je točno, zato nikako ne bih stavljala na prvo mjesto djetetovu želju da ide u školu i činjenicu da ide većina generacije.

Potpuno se slažem.

Stoga, nježno i oprezno!

[Forka]

Škola od djeteta u socijalnom i emocionalnom smislu traži mnogo, mnogo više. Taj dio posla koji dijete čeka u prvom razredu je daleko zahtjevniji od onog akademskog - zbog toga je prvi razred težak, nije to nikakva igra. Netko je napisao da dijete ne zna što ga čeka u prvom razredu i to je točno, zato nikako ne bih stavljala na prvo mjesto djetetovu želju da ide u školu i činjenicu da ide većina generacije.

Potpuno se slažem.

Stoga, nježno i oprezno!

[Elly]

Svojedobno sam razgovarala s jednom psihologicom koja mi je rekla da djeca ne mogu prekasno krenuti u školu. Može samo biti prerano. Btw, njena kćer je krenula u 1. razred sa 7 god. i 3 mjeseca.
Meni nije jasno zašto se roditelji žure s upisom u 1. razred. Ako postoji i najmanja sumnja da je dijete nezrelo za školu treba mu ostaviti još jednu godinu da sazrije.
Zašto se žuriti??? :/

Potpisujem nepoznatu kolegicu. Filip je rođen 19.4. tako da ga (već sad) planiram dati u školu s 7,5 godina. Što se tiče pameti i znanja, vjerujem da će biti spreman i prije, ali čemu-neka se zabavlja još godinu, a godinu dana više emocionalnog sazrijevanja čuda čine.

Sa zanimanjem citam ovaj topik - iako ce se mene ticati tek za godinu dana, no vec sad pomalo strepim...
Naime, baratam sa dva podatka (jer dva ureda za edukaciju govore razlicito); prema jednom bi E trebala krenuti u skolu slijedece jeseni obvezno, a prema drugom podatku, to kretanje u skolu - koje bi kod nje bilo sa 5g11mj :/ , moze biti fakultativno, odnosno prema tom drugom podatku moze krenuti u skolu sa 6g11mj.

Ako ikako bude moglo biti moguce, krenut ce sa 6g11mj. Misljenja sam da im je ta dodatna godina 'slobode' jako bitna.

[flower]

potpis na Zdenku.

elly to govoris o situaciji u Italiji. kod nas nema sive zone (dodajem - nazalost)[/quote]

[Elly]

elly to govoris o situaciji u Italiji. kod nas nema sive zone (dodajem - nazalost)

[/quote]

Da, o Italiji. Tu ide u vrtic, tu ce ici i u skolu.

Toplo se nadam da je ovo drugo pravilo tocno i da siva zona ipak postoji.
Slati dijete sa 5g11mj u skolu mi je ipak prerano.

[sunca]

kod nas nitko nije postavljao pitanja za djecu rođenu do 31.03. hoće li ići ili ne (osim ako je postojao ooogroman problem), dok su se djeca od 01.04. na dalje detaljno analizirala (ja baš ne vidim neku razliku između ta dva dana.

stribi je imao katastrofalnu grafomotoriku i koncentraciju, dok mu je opće znanje i logika zaključivanja nadprosječna.

ja nisam ni u jednom momentu dvojila oko upisa u školu iz jednog razloga - u vrtiću je on bio neuspješna, frustrirana osoba, čije sposobnosti nikako nisu mogle doći do izražaja, dok je u školi puno zadovoljniji, aktivnosti koje se tamo provode za njega imaju smisla i ima osjećaj da radi nešto korisno. u početku je bilo problema - plakao je dva tjedna, histerizirao ako ne bi nešto mogao nacrtati, ali uz rad kod kuće savladao je probleme i sve je ok.

ne bi dozvolila da stručnjci presude mom djetetu. oni vide djete u određenoj situaciji u određenom momentu, ne vide njega svakodnevno. mogu ocjenit određene sposobnosti i uočit neke osobine koje mi kao roditelji ne možemo, ali kompletnu sliku može imat samo roditelj.

nekoliko mi je majki djece rođene u 4.mjesecu reklo da imaju osjećaj da bi kaznile svoje djete ako ga ne bi dale u školu i kasnije se pokazalo da su bile u pravu.

za mene je škola jedna velika igraonica i to tako nastojim prezentirati i svom djetetu uz obavezno inzistiranje na domaćoj zadaći kao njegovoj obavezi.

[Bubica]

ja se slažem da dijete to moze shvatiti kao kaznu ili osobni neuspjeh jer se stvarno cijela ta zavrsna godina vrtica vrti oko skole, sto u vrticu sto kod kuce. Nije bilo dana da B netko nije upitao: ti ces sada u skolu, zar ne? Onda, ako ide cijela grupa (to mi je jos jedan plus za mijesane grupe) s djetetetom sigurno treba dobro raditi da ga se pripremi na odgodu.

[buby]

napisah post i onda mi ode, no dobro
čitamo, razmišljamo, razgovaramo
hvala na svakom odgovoru
stručno mišljenje uvažavam i želim ga čuti (ali mi nije dovoljan odgovor "koncentracija i grafomotorika" - da je rekla neki drugi razlog...)
lucija prije nije bila zainteresirana za vježbanje (u vrtiću, njihva bilježnica)
sada doma svaki dan želi nešto raditi
mislim da može kroz sve to proći ok, uz našu asistenciju
ne vidim sebe kako joj pišem lektire jednog dana, ali kako joj pomažem oko savladavanja gradiva i sl. - to da
razmišljam kako bi to utjecalo na njeno samopouzdanje da ju ostavimo (a da sami nismo sigurni u to - kako nešto prezentirati djetetu ako sam ne vjeruješ u to :/ )
imate preporuku za nekog? da tražimo dodatnu provjeru?
s druge strane, ako idem razmišljati o tome da joj uzimamo "godinu igranja", onda to zvuči grubo (kao da ju guramo da odraste)
nisam niti jednog forsirala niti za sjedenje, hodanje itd. - sve je išlo nekako prirodno, ja sam bila tu uz njih, za njih - želim i sada tako

[flower]

"koncentracija i grafomotorika"

oboje je vrlo, vrlo vazno i najvaznije je da je pod direktnim utjecajem sazrijevanja, to je nesto na sto je tesko utjecati - moze se vjezbati, ali tek kad se slozi klik u glavi krene, slicno je i s hodanjem - mozes kao mama pomagati i voditi i svastanesto, ali tek kad je organizam spreman on krene.
nemoj misliti da te nagovaram da ostane u vrticu, stvarno ne poznajem tvoju djevojcicu, ovo samo diskutiramo


i da, tko bi joj bio uciteljica (meni je legitimno da izmedju dvije generacije izabirete onu bolju za svoje dijete), koliko je veliki razred i jos tisucu takvih malih pitanja slaze odluku ici ili ne.

[ronin]

bubi po svemu što si napisala ja bih pričekala godinu dana

Moj će Josip imati gotovo sedam sljedeće godine no on još uvijek plače kad nije njegova teta u vrtiću,čita pomalo i računa,sve super,ali emotivna zrelost je tu vrlo bitna

daj joj još godinu dana

[mim]

Bubica, meni se čini da ste vi već odlučili da dijete ide u školu.

ali mi nije dovoljan odgovor "koncentracija i grafomotorika"

Ovo je zaista jako, jako važno. Ako u isto vrijeme "šepa" i jedno i drugo tvoj trud oko savladavanja gradiva neće značiti puno jer će djetetu biti frustrirajuće sjediti u školi, grafomotoričke vježbe će joj biti teške (a neće se na njih moći dovoljno dugo koncentrirati). Zašto ne razmislite u još jednoj vrtićkoj godini u kombinaciji s nekim jezikom, sportom.... nekom obavezom koja će joj biti prijelazna faza?

[triplemama]

Odgoda! Imam dvije kćerke i 100% sam za odgodu ako ima i mrvica nesigurnosti u vama.

[sandra14]

ovo je skoro pa nemoguce - jednom kad udjes u sustav onda se ide time da ti se pronadje adekvatan oblik skolovanja, nema povratka u vrtic.

Nije istina, postoji mogućnost ispisa i povratka u vrtić, imala sam dva takva primjera tijekom svog rada u školi.
A za Luce, prema pačićima koje sam upisivala ona je još super.
Pusti liječničkoj komisiji da da svoj sud.
A kao mama izuzetno plahe, tihe, pomalo anksiozne djevojčice mogu ti samo reći da se sve može i da je pokazala sada u 5. razredu bolji uspjeh od onih koji su startali u prvom razredu s "enciklopedijom ispod ruke." :D

[Poli]

triplemama, je li i kod vas u tuzli devetogodisnja osnovna kao i u SA? Sa koliko godina ce tvoji u skolu?

[mim]

Nije istina, postoji mogućnost ispisa i povratka u vrtić, imala sam dva takva primjera tijekom svog rada u školi.

Nisu li ta djeca imala nakon svega osjećaj da nisu uspjela, da su vraćena u vrtić zato jer "nisu dovoljno dobra"? Ja ovo nikad ne bih napravila. Vrlo loše je za samopouzdanje.

A kako je bilo s tvojom kćeri do 5. razreda?

Po mom skromnom sudu uspjeh i ocjene nisu mjerilo toga je li dijete u školi sretno. S mojom M. ide u razred curica koja je mlađa od svih. Dijete je plakalo u školi u prirodi, teško se snalazi u društvu ostalih cura jer su sve u pubertetu, a ona još gleda Fifi, ne zanima je puno toga o čemu cure pričaju... Uz to je super-odlikašica, ali mama s njom ima velikih problema jer dijete u školi nije sretno.

[sandra14]

Već sam davno opisala naš put, bilo je uspona i padova, ali ide nam sasvim ok. (pronađi stare postove)

Što se tiče djece koja su vraćena u vrtić, iskreno djeca su to vrlo brzo zaboravila. Sljedeću godinu su me pozdravljali vedro na hodniku i grlili kao jedinu poznatu osobu.
Oboje su sada srednjoškolci i danas kad ih sretnem imam osjećaj kao da ne pamte niti detalj zašto nisu mogli krenuti sa mnom u prvi razred.
(djevojčica je imala užasno lošu grafomotoriku i otkrili smo da je prisutan strabizam, pa su krenuli na vježbe u toj odgodi, išla je u školu do 11.mj; dječak je imao emocionalnih problema, nije se mogao odvojiti od mame, pa je mama sjedila svaki dan s nama na nastavi, on je plakao, cuclao prst i u 10. mjesecu je mama rekla - sad je dosta. Odvela ga je na obradu, sve se sredilo i sljedeće godine je kao veliki krenuo ponovo, i bio je odličan učenik, mislim da je još i sad )

[ponosna mama]

uči se cijeli život a važni su prvi počeci.
ti kao mama sigurno vidiš da li je ona spremna ili ne.
i ako imaš velike sumnje,možda je bolje pričekati.
to čekanje ne znači da ona nije dovoljno pametna, "dovoljno dobra" za školu,već da joj taj prelazak u obveze bude što manje traumatičan i sa što manje muke za nju, ne za vas.

a što se tiče okoline, znam da se ti sa pritiskom možeš nositi


moj brat je od svoje generacije učenika stariji skoro godinu dana.
uopće nije imao problema sa školom.


odluka je stvarno na tebi i mužu.

s jedne strane, ti si ta koja je s njom svaki dan, koja ju pozna i zna njene sposobnosti.

s druge strane, tu je stručnjak ( u kojeg-mi se čini-ti sumnjaš), stručnjak koji ima iskustva u radu s djecom i po kojem ona još nije spremna.

čini mi se da se ti najviše bojiš kako će odgoda djelovati na luciju, da joj ne sroza samopouzdanje. no iz ovih postova dosad meni se čini da djeca brzo prebole to što nisu krenuli u školu s ostalima, a da je ipak gore ako krenu prerano.

ne znam kako bih ja odlučila, teška odluka.

[buby]

za 2 tjedna imamo pregled kod doktora
luce svaki dan želi nešto učiti, strpljiva je i trudi se - savladava dosta brzo
njoj koncentracija uopće ne fali, kada radi ono što ju zanima

mišljenje stručnjaka :/ - stvar je u tome što školska psihologica nije preporučila odgodu, a ona ipak gleda te male pačiće

probati ću dobiti još info o učiteljici, ali mislim da je to opet tako relativno

[buby]

da se javim:
bili smo doktorice - sve OK
u školi kod defektologice (jer su nas zvali na testiranje; vrtićka psihologica je očito posredovala) - sve OK (čak se čudila što smo uopće došli, a kada je čula priču )

eto, luce kreće u školu, veseli se
mi smo uz nju

hvala na savjetima i što ste podijelile svoja iskustva i mišljenja

[mama njanja]

bok svima!

trebam mali sajet. moj P rođen je 08.01. i obvezan je ići slijedeću godinu u školi. Međutim koliko je on bistro i napredno dijete (to kažu tetei svi koji ga poznaju), toliko je prilično zaigran,živ i po meni nedovoljno zainteresiran općenito za školu, tj. pisanje slova , brojke itd. slova je naučo još kao dijete od 2 godine , no otada nije ga zanimalo pisanje ,osim ako smo tražili to od njega kao npr. potpiši se na razglednicu, čestitku i sl. dok je s brojkama više baratao .
nisam sigurna treba li ga poslati u školu sa 6, 9 ili godinu kasnije. iako mi se čini da će tada biti prestar za 1 razred.
šta kažete vi ostali sa sličnim iskustvom?
:? :? :?