Još ne pripadamo ovom pdf-u, nismo školski obveznici, barem ne ove šk. god., ali čitam i razmatram o svemu što pišete.

Zdenka2, maria71, victory i ostali koji radite u školi, posebno čitam vaše postove, ali i postove dr. roditelja, čija iskustva također cijenim!

Sve mi je to od velike pomoći i koristi, iako bi neki rekli da ne trebam nigdje žuriti, budući da je K. rođena krajem listopada, 2003.

Ipak, dijete ne prestaje pričati o školi.
Ok, prihvaćam da je vjerojatno pod utjecajem predškolaca od proše i od ove godine.
Ona već dosta piše, crta i vježba s njima i zanima ju sve što oni rade.
Ponekad mi se čini da joj je dosadno u vrtiću, pa imam još dosta za odraditi s njom kod kuće.
I za to moram napisati poseban plan i program.

Zanimaju je teme poput erupcije vulkana, zastave i glavni gradovi država, poimanje kako i zašto govorimo različitim jezicima (pa i doma, kad se radi o dijalektima - razlikovanje u odnosu na standard, i jasno, korigiranje u standard, budući da njega rabimo u komunikaciji), kako se izrađuje animirani film, kako nastaje kazališna predstava, povijest (koja god tema), kako obolimo od zaraznih bolesti (što je to malarija i sl.) itd.

Ok, možda sam fulala pdf, nema veze, jer želim istaknuti da ima dobru koncentraciju, piše slova, zbraja, oduzima, povezuje pojmove, ima bogat rječnik, mirna je i sve za pet, ali ne mislim da bih ju zbog navedenoga trebala upisati u školu prije navršenih 7 god., jer javlja se pitanje zasićenja i umora, koji se jave kod darovite djece nakon početnog poleta i entuzijazma, ako smo ih upisali u školu koju godinu ranije.

Stoga mi je jasno o čemu ovdje pišete (tj. problemi su se javili kasnije i vjerujem, trebalo je duže vremena da se detektiraju i da se djetetu pomogne da riješi svoje muke!).

Nije tim malim pametnim glavicama lako, treba im vremena da prihvate mnoge obveze koje donosi škola, zato se slažem i potpisujem roditelje koji žele da dijete sazrije i bude sasvim spremno da prihvati nove izazove.

Polazak u prvi razred je zaista važan za svako dijete!

Sjetimo se i sami svojih prvih dana u školskim klupama.
Bilo je djece koja su plakala, a bilo je i onih koja su bila ozbiljna i mirna.
Razlikujemo se i ne trebamo, dakle, tek popuštati svojim roditeljskim instinktima. Valja dobro odvagnuti pro et contra.

I sad se sjetim jedne djevojke s faksa, koju su isticali kao vunderkind, krenula je u školu dvije godine ranije i kasnije sam doznala da je nekoliko puta pokušala samoubojstvo, da se osjećala neshvaćeno, neprihvaćeno, da je osjećala teret i sl.
Grozno!