Iz navike i odgoja pokušavam svoju djecu naučiti na više ili manje fiksne obroke tijekom dana: doručak, (voće,) ručak, (užina,) večera, s tim da su ovi u zagradi opcionalni i ovise o tome kada se i koliko jede za "glavne" obroke.
Ali danas me su napali da što je meni kad pokušavam "uobročiti" malo dijete i da djeca trebaju jesti kad, koliko i što hoće. A onda će s vremenom jesti prave obroke. Teoretski, to mi ima smisla, nisam za prisiljavanje klinaca da jedu. S druge strane, bojim se da to znači (posebno za starije, iznad 2 godine) da će većinu dana samo grickati, umjesto da pojedu nešto konkretno, kuhano i hranjivo. Znam da, kad bi se Zvjezdicu pitalo, ona ne bi jela ništa osim kruha, jogurta i keksa. I bijele riže, ako se sjeti.
Kakva su vaša iskustva? Koliko slobode o odlučivanju dati klincima kad su obroci u pitanju? Je li to usputno grickanje stvarno psihološki (i fiziološki) gledano bolje za njih? Kada popuštate, a kada ne?