pištolja i puški u našem vrtiću nema. i čak mi je logično da je to zabranjeno. iako ne mislim da to direktno djeluje na poticanje nasilja, opet mi je to jako ružno i ja patriku nikad nisam i brijem da niti neću ništa takvo slično ni kupiti niti dati mu za igru, ali bez obzira na to on je to X puta vidio što kod druge djece, što na televiziji, što svugdje i koristi ama baš svaku priliku da bilo koju stvar na svijetu "pretvori" u pištolj.
Uopće se na to ne obazirem, jer naravno da je zanimljivo nešto što nema u arsenalu igračaka, a ne 258. autić ili traktor po redu :/

Da, puno ovisi o tetama. Ali na neke stvari tete ne mogu utjecati. Jedva da mogu roditelji. i mi u grupi imamo djece čije je ponašanje preeeeeeeegrozno, ali uopće se ne bih usudila reći tko je za to kriv - karakter koji nije usmjeren na nešto drugo, roditelji, odgoj, sredina, društvo..............ne znam. Ono što se ja trudim je patriku za svaku reakciju, ponašanje, bilo njegovo bilo tuđe dati neke svoje smjernice o npr. mogućim posljedicama, nekakvo svoje viđenje - sviđa li mi se ili ne, nekakvo "općeprihvaćeno društveno stajalište"..............i promatrati koliko će nešto od toga prihvatiti, a koliko ne. Uglavnom prihvaća! I za sve jako dobro zna što je u redu, a što nije, ponašao se tako ili ne.