Kako stići dojiti na zahtjev i sve ostalo što moraš obavljati??

[bublica2]

Imam malca starog mjesec i pol, jednu predškolku, muža, kuću na selu, psa i sve kućanske i ine obaveze.
Otkad sam stigla iz bolnice, nemam pomoć sem muža koji je na dosadašnjem poslu radio u tri smjene, svetke i petke a od slij.tjedna počinje raditi na novom poslu gdje ga neće biti cijeli tjedan, sem vikendom.

Dojim na zahtjev a to je skoro cijeli dan i triput po noći. Danju je pauza od oko dva sata i to je sve, stalno bi bio na ciki. Skuham ni sama ne znam kako, idem po drva da ložim vatru, operem suđe, jedva se stignem otuširati, ići na wc, pozabaviti se sa starijim djetetom a tek me čeka nešto što mi stvara paniku.......kako ću kad ću slijedeći tjedan je svaki dan dovoziti i odvoziti iz vrtića koji je udaljen 12 km od doma i kako da ja dojim ako ga ćopi glad ili šmek za cickom uslijed vožnje?

Pomoć od svojih i njegovih nemam, frendice mi ne žive kod mene na selu a i svaka naravno ima svoje obaveze i svoj tempo...
Prvo mi je dijete bilo na AD i samim time je sve bilo lakše......

Zanima me kako funkcioniraju i ostale mame koje su u sličnoj situaciji?

[cvijeta73]

Zanima me kako funkcioniraju i ostale mame koje su u sličnoj situaciji?

a nikako
nemam kuću na selu i psa, al isto sam imala predškolarca i bebu na cici 24/7 i minimalnu pomoć sa strane.
tako da nema druge nego posložiti prioritete i pomiriti se s tim da neće sve biti uredno, savršeno.
i da sve to kratko traje, par mjeseci, a onda, istina, malim koracima, al dolazi na svoje mjesto.
meni je bilo bitno da dojim na zahtjev, da se posvetim predškolarcu kad god mogu (i male stvari tu računam, npr. čitanje priče dok je m bila na cici, odigrati partiju karata kad bi zaspala, a spavala je po danu po dvadeset minuta maksimalno), da skuham ručak i da se operem i ako bih to u danu uspjela - to se zvao uspješan dan.
a što se tiče vrtića, to smo često i preskočili, iako mi je bio blizu. dok je m bila jako mala. često mi se nije dalo spremati sve nas da bi njega odvela u vrtić, pa bi kasnili i tako. išao bi u vrtić samo kad je baš inzistirao, ono, dojadilo mu biti doma s nas dvije.
a bilo je super dana, kad je ono gornje nabrojano štimalo, a bilo je i onih manje super koji bi prolazili u nekoj nervozi.
na njih sam do danas posve zaboravila.
eto, dok se ne javi neka mama s friškim iskustvom.

[anabeg]

bublice,meni je bilo slično,s tim što je moja starija imala 3godine kad je stigla seka..muž mi je pomorac i imala sam sreće jer je u vrime poroda bio doma,a i sljedeća 3 miseca..međutim,taman u to vrime kad je on otiša na brod,malecka je postala mala zvjerkica..to tada je ona odspavala preko dana dva puta po minimalno 3sata + još par puta po pola sata i noć je bila dobro..budila bi se 2-3puta,pocikila i zaspala..nakon što je tata otiša na brod i ja ostala sama sa njih dvije,sve se preokrenulo,malena je počela sa konstantnim nacicavanjem,nikad zadovoljna..zaspala bi na ciki,čim bi se ja odmaknula,upalila bi ona svoje senzore i u plač,zaspala bi mi i na rukama,čim bi je spustila na krevet,kao da sam je u najmanju ruku na igle stavila spavati..a žao mi je bilo ove starije,nije bilo dana da nisam plakala od muke da joj ne posvećujem dovoljno vrimena...a zima je bila,pa nismo često ni imali mogućnost u šetnju poći..jooj na dane bi imala osjećaj da ću iz vlastite kože iskočiti...e sad da te savjetujem kako sam si ja posložila stvari da to funkcionira,nemam pojma..svaki dan je bio za sebe..nije bilo posebne metode koja je upalila pa da sam se toga držala...nego, ja sam imala osjećaj da je meni tih par mjeseci dosta brzo prošlo,cili dan u pogonu nisam stigla razmišljati o vremenu...utjeha neka ti bude,da će i to proći,neznam kad ali će proći...
jel imaš neke susjede koji vode svoje dijete u vrtić ili školu pa da i tvoju curicu odvedu? makar neko vrime,objasni situaciju..

[Kosjenka]

Iskreno ja mislim da se dojenje na zahtjev malo predoslovno shvaća.
Ako se ne varam treba ti 30-45 minuta da bi malenu odvezla, spakirala u vrtić i vratila se doma, nastoje podojit prije puta i dobro, ako mu i dođe šmek za cicom neće mu za tih pola sata ništa biti.
Odredi si prioritete, za ostalo te baš briga, doći će s vremenom sve na svoje pa i dojenje na zahtjev bi se trebalo prorijediti.
Sretno!

[krojachica]

Gle, teško je, ali imaj na umu da će se uskoro (kroz mesec-dva) stvari ustabiliti:
beba neće stalno biti na cici, doći će ljepše vrijeme pa ti neće trebati 20 minuta da
vas sve obućeš za izlazak.
Cvijeta ti je dobro rekla: zanemari pospremanje, peglanje i dr.
koliko god možeš, a i vrtić nije toliko važan u ovom periodu, dapače, iskoristi ovo vrijeme
kad si doma da i starije dijete bude kod kuće.
lezi na kauč, bebu na ciku, a malena nek se igra kraj tebe, pričaj s njom, mazite se i sl.
ručkovi nek budu minimalni. ima i dobra stvar u odlasku tvog muža a to je da se ne moraš
opterećivati s ručkom, tj. postoje i fini "ženski" ručkovi gotovi za 10 min.
zašto ti i malena nebi jedan dan ručale pečena jaja i zelenu salatu, drugi tjesteninu sa paradajzom (tunom) ili sirom ili makom,
treći kupljene okruglice sa šljivama, ili neko meso s krumpirom i mrkvom koje samo gurneš u rol nek se samo peće i
jedeš to dva dana.
sad je teško ali će ti kasnije biti drago da si ustrajala na dojenju,
bit će puno puno jednostavnije samo dati ciku, gdje god se našla (vrtić, parkić, dućan, uvijek možeš sjesti u auto na parkinu
i podojiti bebu), nego brinuti o bočicama

[Kosjenka]

sad je teško ali će ti kasnije biti drago da si ustrajala na dojenju,
bit će puno puno jednostavnije samo dati ciku, gdje god se našla (vrtić, parkić, dućan, uvijek možeš sjesti u auto na parkinu
i podojiti bebu), nego brinuti o bočicama

X

[Bubilo Bubich]

Dojiti na zahtjev je stvarno, hm, zahtjevno .

I baš kako kaže Cvijeta, "nikako ne funkcioniramo". Tj. pomalo.

Nije mi bilo kao tebi, malac je bio prvi, mali stan od 45 kvadrata i nisam ništa radila po njemu. Uspjeh je bio ako ja pojedem. Kakvo pranje? On je 6 mjeseci po danu sisao svakih sat vremena, po sat vremena, i naše šetnje su bile - podoji, obuci sebe i njega, i šetaj do prve klupe pa doji. Ali po kući nisam ništa radila, mama mi je dolazila s posla oko 4, muž oko 5, i u tih sat vremena je ona kuhala ako ja dojim, ili sam ja kuhala ako tad nije sisao. I nešto usput oko suđa, možda usisavanje i sl. Pranje je bilo ono što ja zovem - "podaperi se malo", svaki iole pokušaj voljenog malo dužeg tuširanja je završavao s mužem na vratima - "on jako plače i liže mi majcu".
A i sjećam se da me prvljavština znala jako živcirati, ali što sad... što mogu...
Meni je bilo puno lakše kad je napunio 3-4 mjeseca, onda mi je bilo lakše nositi ga u marami/nosiljci, pa sam kuhala s njim.

Pokušaj ići dan po dan, i napraviti samo ono što je nužno. Odi po drva, nahrani vas, ali suđe ostavi. Probaj kuhati jela za više dana. I ona koja ne treba nadgledati - mi smo u to vrijeme jeli ili ono što se sve kuha u jednom loncu i povremeno miješa, ili što se stavi u pećnicu i izvadi. Ako ne morate, zbilja nemojte ići u vrtić svaki dan. A pomalo će možda i bebač zaspati u vožnji, pa nećeš imati straha od plača, ili ćete izdržati plač pa ćeš dojiti u vrtiću .

Drži se, samo polako.

[Tiziana]

Evo meni je slicna situacija s time sto kad sam se vratila iz rodilista moje prvo dijete se vratilo s operacije krajnika i adenoida a cim se malo oporavio mene je pokosio mastitis s 39.5 temperature. U tim trenucima ja sam se bas pitala kako uspijevaju mame koje NE doje, to mi se cini strasno tesko. Cica je uvijek cista, spremna, ne steriliziras ju a i dijete se lijepo tako smiri. S drugim djetetom sam morala kupiti izdajalicu kad je s dva mjeseca pocela spavat noc u komadu i ja sam sizila od steriliziranja sve te beskrajne opreme i zahvaljival asebi i odlicnom rodilistu sto sam dosla doma kao vec oformljena dojilja.
Za ostalo preporucam perilicu sudja ako si ju mozes priustiti - evo radje bi investirala u to nego u kolica za bebu ako bi imala limitiran proracun. I nosiljke za bebu ili sling ili mei tai ili sto vec ti se svidja. Ja niti s prvim djetetom nisam htjela pomoc u kuci bas zato da se uskladimo i naucimo funkcionirati sami. I bilo mi je predivno oba puta. Samo dakako nisam peglala posteljinu, tetra pelene, nisam kuhala neka dugacka i komplicirana jela. Mislim da je bitno osluskivati bebin ritam i njemu se prilagoditi. I puno spavati. Ili bar lezati uz bebu.

[*mamica*]

Evo, cure su ti sve rekle - kuhati najjednostavnija, a nutritivno vrijedna jela oko kojih se najmanje trebaš mučiti. Bebača dobro podoji prije vožnje u autu. Muž neka ti za vikend pripremi drva i namirnice za jesti kroz tjedan da ti ne gubiš vrijeme i snagu na to.
Peglanje, kuću i okućnicu zaboravi, sada se posveti samo djeci i sebi, koliko možeš.

[bublica2]

hvala curke na trudu, vrijedi promisliti o svemu što ste napisale

[sasa]

a nikako
nemam kuću na selu i psa, al isto sam imala predškolarca i bebu na cici 24/7 i minimalnu pomoć sa strane.
tako da nema druge nego posložiti prioritete i pomiriti se s tim da neće sve biti uredno, savršeno.
i da sve to kratko traje, par mjeseci, a onda, istina, malim koracima, al dolazi na svoje mjesto.
meni je bilo bitno da dojim na zahtjev, da se posvetim predškolarcu kad god mogu (i male stvari tu računam, npr. čitanje priče dok je m bila na cici, odigrati partiju karata kad bi zaspala, a spavala je po danu po dvadeset minuta maksimalno), da skuham ručak i da se operem i ako bih to u danu uspjela - to se zvao uspješan dan.
a što se tiče vrtića, to smo često i preskočili, iako mi je bio blizu. dok je m bila jako mala. često mi se nije dalo spremati sve nas da bi njega odvela u vrtić, pa bi kasnili i tako. išao bi u vrtić samo kad je baš inzistirao, ono, dojadilo mu biti doma s nas dvije.
a bilo je super dana, kad je ono gornje nabrojano štimalo, a bilo je i onih manje super koji bi prolazili u nekoj nervozi.
na njih sam do danas posve zaboravila.
eto, dok se ne javi neka mama s friškim iskustvom.

Potpisujem skroznaskroz!

[mikka]

ja bi za prvo vrijeme odustala od vrtica, osim ako dijete bas zeli ici

nabavila sling i obavljala stvari s bebom u slingu (pranje, kuhanje, ciscenje, zivotinje i ostalo)

[trampolina]

jooooj kad se sjetim!

Skupila nas se ekipa od 5.5, 3.5 i 15 dana. Mm na brodu, mama pod upalom pluća, ja sama doma s njih troje 20ak dana usred ljeta.
Najgore je bilo kad me ćopila viroza, tad je stvarno bilo teško.

Stan mi je bio kao da je bomba pala, beba je bila u slingu ili marami vječno na sisi, dva puta dnevno išli smo na plažu (bingo-bar nisam trebala imat visinske pripreme oko tuširanja), posjeti logopedu, psihologu (20km udaljeni), dva noćenja u bolnici...Ja ne vjerujem da sam se tako dobro uspjela organizirati tada!

U stvari mi je najteže bilo bacati smeće

Vrlo često smo jeli tjesteninu, meso na naglo i kobasice, ali prošlo je.
Ja se na tvom mjestu uopće ne bi uzrujavala radi kuće a bome ni psa, a i dojenje na zahtjev bi probala barem nekako staviti u okvir. Kvaka je da to meni nije uspjelo ni s jednim djetetom.

[Lucija Ellen]

Meni je dojenje na zahtjev najmanji problem tj. nije mi uopce bilo problem: meni je teze sd kad je dohrana u djiru. Dojenje mi je olaksavalo stvar jer je uvijek na dohvat. A i moja beba nije zahtjevna. Najtezi mi je dio posvetiti se objema istodobno kad objema treba. Sling je dobar izum. Kuhanje kad svi zaspu.

[marijanada]

Muž bi ti trebao donijeti dovoljno drva u kuću da imaš koliko treba dok njega nema, a ne da ti još moraš tegliti drva.

Maternici nakon poroda treba 6 mjeseci da se smanji na veličinu i težinu prije trudnoće, a ako u tom vremenu dižeš teške terete i napinješ se, ona se polako spušta i nikad se ne vrati nazad u svoj položaj, osim operacijom. Onda slijede tegobe poput bježanja mokraće bez kontrole, grlić maternice se spusti skroz nisko, pa ugodni seksualni odnosi postaju prošlost...

Ja nakon poroda nisam niti jedne minute imala ničiju pomoć, iz bolnice sam se vratila u stan kakav sam i ostavila, muž nije prstom mrdnuo da nešto pospremi, a ja se naivno nadala kako će me doćekati neki lijepi buket cvijeća na stolu... moš mislit: on je cijelo vrijeme bio kod mame, nije uopće bio u stanu dok mene i dijete nije dovezao iz bolnice. Radi muževe bolesti sam morala sama ići u dućan par dana nakon poroda i tegliti stvari po hladnoći, kuhati, pospremati i zato sad imam sve ove opisane tegobe. A nisam kao ti morala donositi drva u kuću.

Muževima (većini) treba ovo sve lijepo nacrtati, jer im sporo dolazi do glave. Oni nam mogu pomoći sačuvati zdravlje u ključnim vremenima ako žele kasnije imati ženu koja će normalno "funkcionirati".
Nemoj dozvoliti da prođeš kao ja, jer kasnije ode sve u...

[anamix]

jednostavno ne stigneš sve. i onda prođe neko vrijeme i opet ćeš stići. odredi prioritete i ne grizi se zbog prašine, neskuhanog ručka, loše frizure...sve će to proći, a i dijete će s vremenom dojiti manje ili uopće neće.

[bublica2]

ovo za vrtić ne ide jer je malička jako zagrijanja za njega, ipak ima skoro 6,5 godina i svoje sadržaje, radosti i naravno aktivnosti u njemu (i malu školu svaki dan) a sling imam ali iskreno, nije mi praktično da ga stalno nosim u tome.....

[bublica2]

Samo da javim prijavak; sve funkcionira, malička ide u vrtić, uspješno dojim, doma skuhano, pospremljeno i tak. Zapravo je sve bila jedna velika panika.
Pusa.

[Kosjenka]

baš mi je drago.

[Ana5577zd]

Ja sam pocela s tim dojenjem na zahtjev, bilo je cica uru dvi pa pola sata spavanja i tako cili dan, osim nocu tu bi odspavao po tri cetiri ure u komadu. Pa sam skuzila da ga nesto muci, pitala patronaznu ona mi rekla da se prejede posto je na cici cijeli dan i da mu ne dajem toliko nego minimalno nek produ dvi ure izmedu hranjenja. Ne bi mi podrignuo niti bi bljucnuo taj visak sto pojede pa ga je valjda to mucilo. Sad radim kako mi je rekla i moram priznat da je puno lakse. Ja imam vise vremena a i on bolje spava. Dojenje na zahtjev je ok al mislim da ipak treba imat neku pauzu izmedu hranjenja.

[maca papucarica]

Pa, koliko ja znam, dojenje na zahtjev nije drzanje djeteta na cici 18 h dnevno, vec nenametanje ritma hranjenja i hranjenje kada dijete placem i drugim znakovima salje signale da je gladno.
Ili sam ja nesto krivo razumjela!?

[mamitzi]

dojenje na zahtjev je ovisno o zahtjevima bebe. neke nahraniš i tu je kraj zahtjevima a neke vole drijemati na cici.
većina dojilja upada u faze kad ništa ne stiže, važno je to prihvatiti kao nešto prolazno (lako mi je mudrovati kad ne dojim nikoga).

[Ana5577zd]

a moj je non stop htio cicu......zaspao bi na njoj i čim bi se ja odmakla u roku od minut bi se probudio i počeo zijevati.......ma dala bi ja njemu 24 sata cicu al što ću moram i ja nešto pojest...a da ne spominjem da me bradavice ubijaju od toliko cicanja......

[Tiziana]

Meni kad su djeca zivjela danju na cici uglavnom su spavali noc u komadu i to od rane dobi oboje. Ako bi koji dan jurcala svojim poslom a manje cicom obavezno bi se tad probudili po noci i nadoknadili dnevni cica manjak.

[artep]

evo iza nas napornih 3 mjeseca,sad smo napokon ušle u rutinu i u neki ritam,ali evo kao kod Tiziane
jučer je malo više spavala prek dana (puno se vozila što u kolicima što u autu) i noćas se probudila a inače nema običaj od mjesec dana spava noć

[4palacinke]

Evo i moje iskustvo: ja sam sada doma sama s njih troje (5 god, 22 mjeseca i 2 mjeseca), svo troje su dojeni na zahtjev.
Pokušavam što više toga napraviti navečer kada oni legnu, ručak kuham dan ranije, ili najčešće za vikend kad je muž doma i zaledim, pa tijekom tjedna vadim iz ledenice.
A ima i dana kada je za ručak pura i jogurt.

Što se stvari po kući tiče, kuća je daleko od onoga kako je izgledala kada nisam imala djecu, ali navečer kad svih legnem, malo pospremim, operem robu, jedino ne usisavam da ih ne probudim.
Tijekom dana najstarija ne spava, ali srednji odspava svaki dan sat i pol vremena i to mi je dovoljno da pripremim ručak i napravim što još treba po kući.
Bebu dojim kad treba, po danu traži sisu ponekad i svaka dva sata, ali sam već naučila raditi gotovo bilo šta s njom na rukama dok doji.
Ako izlazim vani s njih troje, bebu podojim prije izlaska, i planiram sve tako da sam u roku dva sata doma, ali ponekad moram dojiti i vani.

Moj savjet svim mamama koje imaju pune ruke posla je da se organiziraju tako da tijekom dana imaju što manje stvari za obaviti, recimo ja sada ne stignem više ići u dućan obavljati kupovinu već naručujem špeceraj online.
Meni puuuno olakšava stvari to što su mi do 8 ipol-9 sva djeca u krevetu, a ja još mogu skupiti ona malo snage za pospremiti kuću, oprati suđe pa i pomaziti se s mužem kada je doma.

Kada mi dođe teško sjetim se da će sve to brzo proći, da ću jednoga dana sjediti doma za televizorom u 2 sata ujutro brinuti, čekajući da se tri tinejđera vrate iz diska i žaliti za vremenima kada su bili bebe

[trampolina]

Vidiš kako smo različiti, ja svima savjetujem da obave što više preko dana s djecom, da navečer dok klinci spavaju mama divani

[4palacinke]

Priznajem da ima i to svojih prednosti

Najvažnije od svega je dobra organizacija i onda se sve stigne. Nekako.

[Peterlin]

Vidiš kako smo različiti, ja svima savjetujem da obave što više preko dana s djecom, da navečer dok klinci spavaju mama divani

Debeli potpis!

Baš sam na onom topicu o grčevima i plaču napisala što je mene spašavalo - viper koji se po potrebi mogao ljuljati. Par minuta drži - taman dosta da očistiš mrkvu ili opereš kadu, pa onda sve iznova, he he he... ali navečer je bilo baš ovako - mir!

[martinaP]

Priznajem da ima i to svojih prednosti

Najvažnije od svega je dobra organizacija i onda se sve stigne. Nekako.

+ smanjenje očekivanja. Kuća/stan ne mogu izgledati kao prije djece, i ne mora baš sve biti stalno u savršenom redu.

[duma]

Čitam Vas i pripremamam se za drugu bebušicu i dojenje na zahtjev T je bio / kad sad pogledam unazad/ super beba. Imali smo "malo" frke u početku,ali - prošlo je.
Vidim ovdje nitko ne spominje~ babinje (dolazak ljudi da vide i daruju bebu). Mene je to izluđivalo Sve sam mogla stići,MM tada bio na godišnjem i puno pomogao ali kad su krenule babinje...SVAKI vikend subota i nedjelja meni je netko bio u mom stančiću od 40kvadrata.Mrzim taj glupi običaj,a opet ne možeš ljude mjenjati.
Da čujem, na koji način ste se Vi toga riješavali ...

[casa]

Pa jednotsavno, naručivali koga i kad mi paše, a ostalima lijepo rekla pozvat ću vas... Nerješivi problem su mi ostali oni padobranci što sami odluče kai će navratit pa me zateknu na izlasku iz stana ili pak dok perem wc...

[Smajlich]

Mene su već nakon tjedan dana počeli ispitivati, kad primam posjete, a nakon tri tjedna (još nije ni puni mj da sam rodila) već nestrpljivo propitkuju i čude se kad kažem da mi je rano za posjete...

[Peterlin]

Mene su već nakon tjedan dana počeli ispitivati, kad primam posjete, a nakon tri tjedna (još nije ni puni mj da sam rodila) već nestrpljivo propitkuju i čude se kad kažem da mi je rano za posjete...

Ja sam imala trik odgovor za napasnike: "Ma samo vi dođite, ako vas ne smeta da mi malo pomognete jer sama ne stignem - pospremite, prostrete veš, odete u dućan, operete suđe, odnesete smeće itd..."

DakleM, jedine koje su to prihvatile bila je ženska ekipa s mog starog posla. Stvarno sam se osjećala kao u raju kad su njih 4 došle, same se poslužile, sve pospremile što su vidjele da treba i tako...

[duma]

Dobro..je..meni su dolazili svi najavljeni.Prvih mjesec dana sam rekla još prije poroda-nema posjeta! Al onda kad se zaredalo...doslovno sam 3,5 mjeseca svaki vikend petak,subota (nekad i nedjelja) imala gužvu u stanu. A kad se samo sjetim koliko sam novaca potrošila na nareske,klopu,kolače...poludim. Razmišljala sam ČAK da ovaj puta napravim pametnije Svu tu ekipu pozovem na krštenje,u neki prihvatljivi restoran i jednim udarcem ubijem sve muhe
Samo ne znam koliko bi me TO izašlo...

[duma]

Pa jednotsavno, naručivali koga i kad mi paše, a ostalima lijepo rekla pozvat ću vas... Nerješivi problem su mi ostali oni padobranci što sami odluče kai će navratit pa me zateknu na izlasku iz stana ili pak dok perem wc...

Ovo ti je super ideja,ali nema šanse da to u mojoj maloj,primitivnoj zajednici :D prođe. Pola ljudi mi više nikad ne bi pokucalo na vrata

[4palacinke]

Ja sam upravo to napravila, kada bi me nazvali neki susjedi i dalji rođaci da bi došli "naručila" bi ih više u isto vrijeme, malo bude gužva, ali tako brže odu svojim kućama.
U tri ture su se svi izredali, nije bilo tako strašno.

[Peterlin]

Ja sam upravo to napravila, kada bi me nazvali neki susjedi i dalji rođaci da bi došli "naručila" bi ih više u isto vrijeme, malo bude gužva, ali tako brže odu svojim kućama.
U tri ture su se svi izredali, nije bilo tako strašno.

Ovo uopće nije loša ideja - pozvati ljude u čoporu (nešto kao darivanje djeteta) s tim da se ja ne bih previše opterećivala time da ih dvorim. Jelovnik - keksi ili kupovni kolači bez kreme (pogotovo za ovo doba godine) i piće. Nek zabavljaju jedni druge, manje će zavirivati djetetu pod dekicu, he he he...

[Charlie]

Malo off topic. Uvijek kad citam probleme s brojnim i cestim posjetama za vrijeme babinja osjecam se totalno nedrustvenim bicem Meni su prvih dana dosli samo roditelji, svekri, sestra i sogor s obiteljima, i najbolja prijateljica (sve znaci domaci koje se ne treba dvoriti ni posebno castiti); tek nakon mjesec dana dosli su nam prijatelji, u dvije ture, i oni su bili podvoreni... S ostalima smo se vidjali u setnjama i na kavama. Nikakva posebna cascenja niti darivanja nismo imali niti s jednom bebom, a priznajem da mi je tako i odgovaralo. Inace nismo nedrustveni, fakat

[Bubilo Bubich]

Jedna moja frendica je znala reći da se osjećala ko majmun u kavezu, ona zatvorena u kući s bebom i svi ih dolaze gledati ko da su u zoološkom...
Mislim da to više ovisi o tome kakvu rodbinu imaš, nego o prijateljstvima i društvenosti. Meni je za prvo dijete u babinje došlo 80 ljudi (slovima: osamdeset). Znam, jer sam ih sve popisala u onu knjigicu, kako se ono zove..., ma onaj spomenar za bebe. Isto fore s narescima, pa su bile tu i neke pite, valjaj, peci i sl. Ali moram reći da je većini toga kumovala moja mama koja bi mi srijedom i četvrtkom najavljivala strine, tetke, babe od strine, njezine kolegice s posla i sl. koji su je već 5. put zvali i pitali kad mi mogu doći. Moj malac je bio prvo dijete i unuče u nekom krugu rodbine pa su svi pohrlili da ga vide. Uz to su morali vidjeti i mog muža (kojeg većina nije ni imala prilike upoznati) i naš stančić i sl. I eto, dolazili svi... Jedino što se zbilja ne mogu požaliti - svi ti moji osim običaja "moram doći vidjeti bebu - RED JE!" imaju i običaj "moram staviti nešto bebi pod glavu, po mogućnosti u devizama". Pa je taj moj prvorođenac skupio popriličnu svotu para (ajd na sreću ne pod glavu, u kuvertama), i eno mu ih u banci... za fax, ili motor , kad napuni 18. Sestra mu nije te sreće, samo 6 ljudi ju je posjetilo otkad se rodila, morat ćemo izgleda sami pozivati da ju dođu vidjeti . Šalim se, ne trebaju nam (ni pare, ni posjeti), a i s drugim djetetom su svi opušteniji, niti nas zovu više svi ti ljudi da nam dođu, niti je nama to ovih par puta s drugom bebom bilo tako teško izvesti.

Glede "čopornog okupljanja", neki naši frendovi bi organizirali roštilj i pozvali sve odjednom, ili baš to - za krstitke, ali su imali mogućnost doma počastiti velik broj ljudi (40-tak) pa su isto sve odjednom riješili.

[Bubilo Bubich]

A on topic - dojenje na zahtjev i trogodišnjak - ide nam, nisam ni znala što sve mogu dok dojim ili s bebom na rukama, jedem, crtam i pravim stvari od plastelina lijevom rukom kao da sam oduvijek lijevak, znam objesiti veš s jednom rukom, po novom čak i oguliti krumpir s bebom na rukama, i još mogu reći da su noge totalno zanemareni udovi u svakodnevnom korištenju po kući - svašta se može i nogama .
A ovo za deset i plus nekoliko godina: valjda ono kad strepiš dok su u disku traje samo par sati vikednom, a ostatak vremena se ipak možeš malo opustiti, i sebe, i svoja leđa i udove .

[4palacinke]

Nama se broj posjeta drastično smanjio s drugim djetetom, ali iz nekog razloga svi ponovno hrle vidjeti treće, valjda je imati troje djece neki fenomen, ili to jednostavno nitko nije od mene očekivao... S prvim djetetom je bilo i narezaka, i pita, i domaćih paštetica, čak smo i peku naručivali. Sad s trećim ispečem one Ledo smrznute kolače ili sladoled, što s obzirom na vrućinu svima više odgovara. Uglavnom sve se promijenilo s trećim djetetom, a najviše ja kojoj više ne smeta to što kuća nije uredna kada mi dolaze gosti. Kako je netko napisao, očekivanja su mi se smanjila, da ne kažem nestala...

[Smajlich]

A on topic - dojenje na zahtjev i trogodišnjak - ide nam, nisam ni znala što sve mogu dok dojim ili s bebom na rukama, jedem, crtam i pravim stvari od plastelina lijevom rukom kao da sam oduvijek lijevak, znam objesiti veš s jednom rukom, po novom čak i oguliti krumpir s bebom na rukama, i još mogu reći da su noge totalno zanemareni udovi u svakodnevnom korištenju po kući - svašta se može i nogama .
A ovo za deset i plus nekoliko godina: valjda ono kad strepiš dok su u disku traje samo par sati vikednom, a ostatak vremena se ipak možeš malo opustiti, i sebe, i svoja leđa i udove .

Naši su dječaci par 3-4mj razlike...kako ti je on prihvatio situaciju? Uspavljuje li ti se mala na sisi? Moja neće....

[Bubilo Bubich]

Pa nije loše prihvatio situaciju, imamo teških trenutaka kad oboje urlaju i ne daju se smiriti, ali uglavnom dobro "odradimo" dan, pa i noć. I moja cura se rijetko uspavljuje na sisi, obično traži nošenje za uspavljivanje. Na sreću, često i spava kad ju spustimo, pa ju ponekad tata nosi dok ne zaspe, a ja s bracom pričam priču za laku noć i čekam da on zaspe. Ovdje sam pisala detaljnije o svemu:

http://forum.roda.hr/threads/77543-T...t=#post2441673

A mislim da mi je najveći "uspjeh" u svemu što sama sa sobom cijeli dan pokušavam naći neki mir, ono neću se živcirati oko baš ničega, ako ne stignem brdo suđa pobacati u perilicu, ako skuham juhu iz vrećice (ali natur naravno), ako platnene pelene već jako smrde iz kupaone i imam još samo 3 čiste, ili ju on probudi 5. put u danu i nije spavala više od 10 minuta u svakom navratu, i ako već 55. put parkiram autiće u garažu dok na drugoj ruci dojim i otpadaju mi leđa... ono, neću se živcirati... idem polako, ako do podne ne uključim mašinu, budem do 5 popodne, samo da lijepo odradimo dan, bez puno stresa za sve nas. (Mislim nije da ne puknem tu i tamo, i da imam osjećaj da ne mogu više, ali i to brzo prođe i odmah se vraćam u svoju mantru - Don't Panic ).

[Smajlich]

Nadam se da će i nama krenit malo bolje...