Drage mame, ovo je samo jedna poruka potpore za one mame koje bi već rado prestale s dojenjem iz razno raznih razloga, a ne žele/mogu/strah ih je kako će to njihovo najdraže podnijeti....

U 17. sam tjednu trudnoće i grudi su mi počele biti strašno napete i bolne, a kako trudnoća odmiče, tako me dojenje mog malog 20-mjesečnog sisavca sve više opterećivalo i postajalo sve bolnije. Nakon ugriza u polusnu pred 7 dana, te večeri nismo nastavili s dojenjem, toliko me bolilo da mi nisam ponudila cicu ni ujutro... iduće večer rekla sam mu da je cica bubana i da moramo čekati da ozdravi (dojim samo na jednu stranu već 10 mjeseci), maleni je malo protestirao i zaspao... i eto, prošlo je od tada 7 dana, a on više ne pita za cicu kao da nije nikada ni postojala...

Jako sam sretna da je sve tako dobro završilo i ovu pozitivnu priču pišem samo da ohrabrim majke koje iamju razloge i razmišljaju da prestanu, da možda neće biti tako strašno... eto nama nije bilo...

Pozdravi i puse svim produženim dojilicama