Mi se isto lagano primičemo kraju. Patrik ima 19 mjeseci, a ja sam u 16 tjednu. Prije 2 tjedna sam poslovno otputovala u Varaždin na jedno noćenje i kad sam se vratila počeo je spavati noći skoro u komadu, a dojenje se svelo na večernje i eventualno jutarnje ako ne odem rano ujutro na posao. Nekad ga naveče MM uspava pa ga podojim samo ujutro. Uglavnom preko dana je totalno prestao tražiti, jedino je uporan još ujutro u polusnu. Neću forsirati prestanak, mislim da bih to mogla srezati ovog časa, ali i meni treba vremena da se naviknem na činjenicu da on više neće sikiti pa se eto zajedno polagano "skidamo" sa dojenja. Bez stresova, muke i suza. Trudim se kad god je moguće uskratit mu, a ako vidim da mu je baš stalo popustim. Ali napredak se vidi i sve više i više se odvikavamo. Meni je bolji takav jedan postepeni put i nadam se da ćemo kroz neko vrijeme uspjeti. Sretno i vama!

Još samo da napomenem da je moj razlog prestanka isključivo trudnoća i strašna fizička nelagoda prilikom dojenja. Ne samo bolne bradavice nego i nelagodan osjećaj. Više ne uživam i nisam opuštena pa mislim da nema smisla mučiti se i forsirati jer na kraju krajeva i Patrik osjeti moju nervozu i ne želim da mu zbog toga naše predivno dosadašnje dojenje ostane u ružnom sjećanju.