 |
|||
stajanje i pridržavanje
dakle, tarzan se sam ustaje uz namještaj. i naravno nakon nekog vremena pada, jer još nije stabilan. pitanje: koliko ga smijem pridržavati? nemojte me shvatiti kivo, ne mislim ga držati za ruku, postavljati u stojeći položaj, forsirati stajanje itd. nisam to radila s prvim djetetom, neću niti s drugim. nego recimo kad se digne uz trosjed i stoji, smijem li ga pridržavati? ne držati njegovu težinu, nego jednostavno imati ruke negdje oko njega da ga primim kad krene padati?
ja mislim da na taj nacin uce padati.
naravno ako krenu vratolomije, pridrzala bi ga.
ali generalno, pustila bi padanje
Ja bih ga pustila. Budi u blizini, ali ne diraj ga. Oni tad nauče da je netko tu i puštaju se bez imalo opreza. Pripazi na oštre i tvrde čoškove i sve OK.
kada se Yoda počeo dizati uz namještaj, par puta tako pao i zveknuo glavom da je mene zabolilo koliko se čulo.
ono što sam pokušala napraviti kako bi on naučio padati jest da sam na jednom dijelu poda stavila poplun i deke (i ogradila taj dio) pa se tamo dizao i ako bi pao, nije se tako odvalio. sada je naučio padati i prvo padne na guzu.
sada opet šajba po cijeloj sobi i diže se gdje stigne, kada sam ga pustila da sam šajba, sam ipak dva dana pazila na njega da ne padne (odnosno, ako krene padati baš onako na leđa da ga pridržim).
pustila sam da pada.
vidi topik padanje, udaranje glavom
sad kad pokušava prave vratolomije (npr. penjanje na tobogan ili na ljestve) držim ruke oko nje u zraku. znači, ne dodirujem ju uopće. možda tako da probaš, ako te je jako frka.
ovako i mi.Lutonjica prvotno napisa
a s obzirom da sam ju pustala da istrazuje, kako svijet, tako i svoje granice, i kako je padala bez beda (imam i snimak di pada direkt na glavu u pokusaju hodanja, onako, dubi na glavi), danas je jako spretna. naucila je padati, rijetko pada, a kad i padne zna kako pasti.
nikad nisam vidjela da ju pad u pokusaju dizanja i hodanja boli. ako je plakala plakala je radi frustracije.
ja isto ne pridrzavam, samo pazim na kuteve
i naucila je padati na guzu, ali mene muci "plesanje"-drzi se za nesto i cim cuje neki nagovještaj muzike pocne plesati pa lupi glavom
ja isto balerinu pustim. cesto ima po neku modricu na celu, ali sve ih je manje i manje
ovako i mi.
a s obzirom da sam ju pustala da istrazuje, kako svijet, tako i svoje granice, i kako je padala bez beda (imam i snimak di pada direkt na glavu u pokusaju hodanja, onako, dubi na glavi), danas je jako spretna. naucila je padati, rijetko pada, a kad i padne zna kako pasti.
nikad nisam vidjela da ju pad u pokusaju dizanja i hodanja boli. ako je plakala plakala je radi frustracije.
upravo ovako...
plače samo kad nešto "ne može" iz prve, druge, treće....npr. penje se i pada, plače jer se ne može popeti a ne jer je pala...
već nam je par ljudi komentiralo kako Ona znapasti
Ja sam ih isto puštala, ali bila u blizini.
Barem s prvim djetetom
Sad, s godinu i pol, kad se ljulja i penje po toboganu viče mi da se maknem
"Ama će" (sama)
ne znam da li sam dobro objasnila u prethodnom postu, ovako sam dva dana hodala iza njega. nisam ga držala. i ako je krenuo padati, onako baš na leđa i glavu, onda bih ga uhvatila, ako vidim da je počeo padati na guzu, pustila sam da padne.
I ja Saru pustim, bar je naučila padati na guzu.
moja je već profesionalac u držanju uz namještaj. Ne držim ju, samo sam u blizini i ruke su mi obično oko nje, ali je ne dodiruju - za slučaj da počne padati da ju mogu uhvatiti (strah me da ne bubne glavom od nešto). Kad je želim pustiti da sama nauči padati, stavim je u vrtić i pustim - nekeko mi je to sigurna okolina, nema gdje bubnuti, ali prije iz vrtića maknem sve oštrije igračke, ostavim samo plišance, da ne bi dijete, ne dao bog, pala i udarila glavom od oštriju igračku. Iako, prije neki dan je puzala i odjedanput bum naprijed glavicom od pod, a ja kraj nje i moram ti priznati da uopće nisam očekivala da će se to dogoditi. Visina je bila par centimetara, pa se samo malo uplašila i ništa više od toga, ali hoću ti reći dogoditi će ti se da padne, to mislim uz sav oprez ne možeš izbjeći. Najsmješnije mi je da sada kad pada skuži to, uglavnom, na vrijeme pa se primi uz rub vrtića i lagano spusti na guzu, iako ju i dalje zna iznenaditi pa padne na guzu tako jako da se sav vrtić zatrese.
ja bi pustila zapca da istrazuje sam i da pada iako bi se sva sledila svaki put, eventualno bi stala iza njega bez da ga dodirujem i ometam ako bi mi se cinilo bas opasno, a nekad bi podmetala jastuke na pod iza njega di bi procjenila da bi moga bubnit glavom da se bas ne udari jako, ali to bi bilo ponekad i vrlo brzo je skuzija kako ce sac bez da padne, a da samo vidis kako je toooo slatko za vidit
u par dana je naucio sac bez da se baci i lupi glavom o pod.
Moja M se dize uz namjestaj od 7 mj i nekih tjedan dana. Stoji relativno oke, dize se s iskorakom, ali ce cesto pusta i balansira samo se jednom rukom pridrzavajuci. Pustam je da to radi. Pala je samo jednom, za sad.
Dok je propuzavala i posjedala se zveknula je dva tri puta i od tada jako jako pazi glavicu i ima jako dobre lateralne obrane a skoro ce usavrsiti i straznju.
moja zna padat i docekat se najbolje mi je kad skuzi da ce past pa onda balansira i odlucuje da li ce naprijed ili na guzu
ali ja bi bila blizu pa pripazila da ne lupi u ostro ili jako tvrdo ali u principu pustila da pada
nego ovo me sad sjetilo sreli smo danas susjedu sa malom ona je 2tj starija od nas ali to nije bitno
i moja L hoda okolo i sad zali se susjeda kako njna jos ne hoda a radi ogromne korake kad ju drze i onda je izvadi iz kolica potegne za ruke u zrak i kaze gle uopce nece hodat samo se baca :shock: :shock: a mala jos ni ne stoji samostalno :/
evo da javim da je padanje u ovom groznom stilu završilo. naučio se mali na greškama
sad fino gleda kako će se spustiti na pod, savine koljena, pripremi ruku za silazak...
naravno, i dalje pada, ali sad je to nešto skroz drugačije.
uf, znači pustit da pada, pa nek se uči
a što dalje - kako mu pomoći da nauči hodati? ne želim ništa forsirati, pa imate li neki savjet
Nikako, naučit će sam.
Istro kao što sami nauče puzati, dizati se na noge...
Rozi nema savjeta ... grubo receno ne treba mu pomagati, kad im se desi 'klik' u glavi sami ce se odvaziti na korak. DJecu ne treba uciti hodati, kao sto ih ne treba uciti sjediti ili puzati, oni to sve imaju u glavi samo trebaju to upotrijebiti kad sami budu spremni.
Evo ti moj primjer, Leila se vec sa 7-8 mjeseci pocela dizati na noge, prvo u krevetu, kasnije uz sve do cega je dopuzala, sad smo dva tjedna do rodendana i mogu prijaviti da hoda ... nisam joj pomagala, pazila sam samo da ne zaglavi u nekim opasnim situacijama, i danas u parku dopuze do ljuljacke, digne se i napravi skoro 10 koraka, sjedne na guzu i nastavi puzati do iduce prepreke.
jasno mi je da nauče sami, pametni su oni
ali, što s onim prodržavanjem za ruke, negdje sam pročitala da nikako ih učiti hodanju dok su im ruke iznad glave (da ih mi pridržavamo za rukice). ili ih pridržavati ispod pazuha? ili nikako?
Nikako.jasno mi je da nauče sami, pametni su oni
ali, što s onim prodržavanjem za ruke, negdje sam pročitala da nikako ih učiti hodanju dok su im ruke iznad glave (da ih mi pridržavamo za rukice). ili ih pridržavati ispod pazuha? ili nikako?
Rozi, vi još uvijek ignorirate sjedenje? Ajde, moj malac je valjda skužio da to mamu brine pa se posjedne i tamo, naročito voli na travu ili zemlju. Što prljavije, to bolje :razz:.
Inače, on je u početku stajanja puno padao i ja sam uvijek bila u blizini, ali sam skužila da ne koristi mozak ako sam preblizu. Kad bi ga uhvatila panika, jednostavnije je bilo vrištati i čekati da ga mama pokupi. Čim sam ga počela ignorirati, naučio je kleknuti, čučnuti, sjesti ili "lijepo pasti" iz stajaćeg položaja. Ako ih pustite, njihov napredak ide brzinom svjetlosti. A da se malo žešće zbubao par puta, jeste. Al to cica sve zaliječi u par sekundi.
Trenutna omiljena igra mu je stajanje između dvije stolice udaljene toliko da kad potpuno raširi ruke, fali mu par cm da se drži za obje. Tako se mora pustiti od jedne i sekundu stajati bez držanja da bi se prebacio na drugu. Pored toga gura ispred sebe sve što se da gurati i hoda. Ja ga ne pridržavam nikako, jedino se on nekad drži za mene ako smo vani i nema se za što uhvatiti. Danas mi je čak uspio skinuti donji dio trenirke; na sreću doma u kuhinji
I moj malac se poceo dizati na noge uz namjestaj. Zacudo, kad pada, pada na guzu. Ako ga i prevali na leda, glavu drzi gore i jos se nijednom nije udario. Pametno moje!
Mene muci sto stoji na prstima. Ne stalno, stane i na cijelo stopalo, ali kad se digne prvo je jedno vrijeme na prstima i neznam kak da ga naucim pravilno stajati.
koksy i Nađa još uvek stoji na prstima, kad se podigne ili kad siđe sa kreveta. Ali kad korača uz nameštaj gazi celim stopalom, od nedavno. Jako dugo je sve bilo na prstima, ali ja ništa nisam forsirala i insistirala sam da stalno bude bosa. Čak i u parku na :shock: baka.
Ona se sa nepunih 9 meseci digla na noge a sad sa 13 još ne hoda samostalno, mada je sve slobodnija i brža u hodanju uz nameštaj. Ali vidim da joj treba malo više vremena za savladavanje izazova nego ostaloj deci. Sve dok napreduje ne uzbuđujem se i ne forsiram.
To je normalno za početak; kod nas je ta faza jako brzo prošla.
a, baš mi sad lakše zbog tih prstiju - i šimun to radi, pa sam se isto mislila je li to tako treba kad su uspravni.
lukavci su to mali, znaju kad su mame u blizini da mogu cviliti, pa tako i moj - ne želi se spustiti već jadnik stoji i po 10 minuta, a kad mu dojadi ne zna se spustiti nego viče i viče. onda meni dojadi/sažalim se pa dođem bliže, pa se prebaci na mene i onda se fino spusti. ali, tek smo na početku, pa se tješim da ne može odmah znati i dignuti se i spustiti.
(elinor, kod nas je sjednje samo u tragovima - zauzme on sam neki polusjedeći položaj, ali za čas odmigolji dalje. bio je na najboljem putu da to usavrši, po čitav dan se trudio sjesti, ali onda je nekako skužio to dizanje i sada sjedenje uopće ne vježba. mislim se da slučajno to sjedenje nema neku vezu sa spuštanjem, pa da zato mu teško se spustiti, ali vjerojatno i nema neke poveznice)
Moja M stoji vec dugo, u pocetku sam je sprijecavala sto je kod nje izazivalo frustaciju pa joj sad dopustam. Jako je hepi kad stoji i stoji dok se ne umori, onda ili sjedne na guzu ili zaziva upomoc, ako se visoko pridzava. Pomalo pokusava hodat uz namjestaj ali joj to nije tolika fora kad svugdje brze stigne puzanjem (puze ko gusteric, sva je brza i slatka.)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom