Ivana, ja sigurno ne spadam u produženo,ali.. Ja sam dojila samo tri mjeseca i drugi i treći mjesec mi je bilo grozno, beskrajni podoji i noću i danju, grčevi, mislim da u ta tri mjeseca nisam jedan sat u komadu prespavala. Bila sam strašno umorna i živčana i totalno u komi. Nemajka glavom i bradom ( ). Dojenje mi je ipak bilo prioritet dok mi mama nije rekla "Nije njemu najbitnije da sisa tvoje mljeko, ono što je njemu najvažnije u životu je da ima roditelje koji ga vole, koji mu pristupaju s nježnošću i ljubavi, a ne da plačeš dok ga hraniš, pa ti njemu daješ sebe kroz to mljeko, hraniš ga s tim tvojim šizikama i onda se čudiš što je nervozan i što i on stalno plače, daj se priberi!!" :shock: .
Bila sam koma otišla kupiti adaptirano i evo imam zdravo i krasno djete iako sam mu otela sisu. Iako nemam nikakvih dvojbi oko prednosti dojenja, za moje djete i mene je ipak bilo bolje da prestanemo i da on konačno dobije mamu koja će mu se smješiti i dati mu ono naj od sebe jer ima i drugih načina da se ostane povezan i u bliskoj vezi s djetetom. Ja mislim da je bolje da djetetu uskratiš dojku s puno ljubavi, nego da mu je daješ uz hrpu negativnih emocija.