Čitajuči ove postove pao mi je kamen sa srca.Do sada sam mislila da je samo meni teško i da sam ja jedina mama na svijetu koja može dojiti a ne uživa u tome.Volim svoje djete ,obožavam ga i samo činjenica da je dojenje,tj.moje mljeko najbolje za njega me održava i daje mi snage da nastavim. A najrađe bi prestala zauvjek. Onda se pitam što ne valja sa mnom?Jel sam loša mama i zašto ne uživam u tome? Ne sramim se dojenja, uvjek dojimo u javnosti,kafičima,parkovima i trgovinama ako smo vani ali nije mi sjelo od početka...I sama sebi govorim da je mom djetetu važnije da ima smirenu i sretnu mamu koja ga voli i poklanja mu svu pažnju ali do sada se nisam usudila to ni pomisliti.Ivana, potpuno te razumijem iako ja dojim samo 4 mjeseca (za sada i nastavljam) ali sam i u velikoj dilemi i potajno se nadam da će se možda nešto desiti što će mi biti dobar izgovor da prestanem pogotovo zato jer mi je MM totalno za dojenje a i onda se neču morati opravdavati okolini zašto više ne dojim.