gle, danas je mjesec dana otkad sam otvorila ovaj topic...da mi je netko rekao da cu se danas ovako osjecati, topic ne bih ni otvarala...

uglavnom, stvari polako dolaze na svoje mjesto. uspjelo nam je - nekim cudom - izbaciti dojenje za uspavljivanje. topim se od miline kad legne u krevet, pokrije se, i malo se mazimo pa zaspe. sam.

bilo je bez plakanja, bez grubosti, papra, nivee...itd.

nocu jos uvijek trazi, i danju, no to vise nije tako ocajnicki, pomalo vidim da imam kontrolu nad time, i da cemo NEKAD prestati.

ponosna sam na svoje dijete i na svoju strpljivost.

ako koga zanima KAKO, ZABOGA? mogla bih to otprilike usporediti s pocecima dohrane. sjecate se koliko je dana trebalo da dijete skuzi cemu sluzi zlicica? tako je nekako njemu trebalo da skuzi kaj ja hocu. i kad je skuzio, sam je predlozio podoj od kojeg moze odustati. jer dojenje za uspavljivanje sam smatrala njemu najvaznijim. a gle, on ga vise ne treba. ili je to samo njegov ustupak meni. u svakom slucaju sam vrlo zadovoljna