Malo ću se osvrnuti na ovu temu i dati svoj prilog u kojem će mala grupica okupljenih forumaša (znat će oni koji), prepoznati već iznesen taj stav, a mislim da itekako paše u ovaj kontekst.

Osobno sam utopističkog mišljenja da svaka osoba može biti idealna, ako je dovoljnog razuma i volje da se jedno drugom prilagodite. Ne vidim tu prepreke, bez obzira na specifične osobne afinitete koje svak nosi u sebi, jer oni naprosto mogu biti čar koja u zajednici proširuje horizonte drugome i čini vezu osebujnijom i zanimljivijom.

Kad se sjetim da sam funkcionirao sa hrpom potpuno različitih karaktera od moga i da sam uvijek nalazio modus prilagodbe, onda ne vidim gdje je problem da ne bismo idealnost našli u svakoj iole normalnoj osobi, ako je ona na vezu spremna i oni kotačići kemije daju početni zamašnjak! Sve ostalo je samo stvar spremnosti na obostrano ulaganje.

Ja sam u zadnjoj svojoj vezi koja je okrunjena nesretnim brakom našao dovoljan zamašnjak, ali definitivno premalo odziva na obostrano ulaganje i koliko god sam mišljenja da je ta veza doista mogla uspjeti u malo drugačijim okolnostima i itekako se sretno mogla skrasiti uz mene, da eto nije iznad pogače tražila kruha, ipak eto nije uspjelo, jer je to onaj korak na koji drugu stranu ne možete prisiliti, nego ona mora biti sama sazrijela i svjesna taj isti trenutak izgraditi u sebi.

Tako da na kraju krajeva ideal veze čini mali startni zamašnjak i dvije čiste zrele glave i onaj trenutak odluke da spremno želite s nekim naprijed i to je sav recept za dug i zdrav zajednički život, jer sve ostalo jedno drugome možete prilagoditi u hodu, u čemu vas najviše inspirira upravo pripadnost toj osobi.

Potpuno se slažem sa MartinomK da je rastava bez rasprave svakako opravdana opcija u slučaju PRELJUBA i NASILJA, jer tada je duboko povrijeđeno dostojanstvo osobe, a u svakom drugom slučaju postoji jako dobar razlog da se bilo koji nesporazum izgladi i u svrhu zajedništva uloži napor više da se osobu koju smo izabrali u životu nikako ne pušta olako, jer će se to početi događati sgurno i sa svakom sljedećom.

Noa, naprosto ne mogu pojmiti da imaš toliko dvojbi i da toliko levitiraš u vakuumu neodlučnosti. Imaš čovjeka pokraj sebe na kojeg se možeš osloniti, za kojeg, iz tvojih previranja, možemo iščitati da spada sigurno u onaj vrh poželjnosti svake žene, ako objektivno postavimo da bar 80% njih nije takvo i mada ću zvučati sada grub, smatram tvoje traženje "kruha nad pogačom" razmaženo traženje igle u plastu sijena!

I u pravu su oni koji kažu da se muževi u braku s vremenom opuštaju u sigurnosti supružništva, ali naprosto ništa drugačije negoli i žene!!! i izgube onaj osjećaj stalnog dokazivanja i pokazivanja pažnje kojima su obilovali u prijebračnim vezama, jer smatraju valjda da su brakom muža ili ženu trajno osigurali kao neko gospodarsko dobro, pa ga sad imaju u vlasničkom odnosu 1/1 i ne trebaju se više oko njega baviti, jer im neće ni pobjeć, već uvijek čekat kod kuće. Jest šipak, da kupiš i komad livade ne možeš ga pustit da obraste u korov i šipražje, a kamo li jedan tako sofisticirani ljudski odnos između dvoje ljudi, za cijeli život odabranih kao zajednički suputnici!

Naravno da je tu potrebno nevjerojatno puno balansa i puno strpljenja i tolerancije i kompromisa i poklonjenih pažnji i čvrste otvorene komunikacije. Ali se opet podrazumijeva da nam ljubav na prvom mjestu pomaže kao najveći podstrek da nam za voljenu osobu - našu osobu - naprosto ništa nije teško!

Zaljubljenost i zaluđenost brzo prođe kao voda i mulj zagrabljeni iz rječnog korita kroz sito, i sretni smo ako na površini isijemo "grumenje" istinske ljubavi prema toj osobi. Osjećaj najbliskijeg prijateljstva! A to onda sve treba, godinama života, pametno održavati, pažnjom zalijevati, razgovorima vaditi iz posrnuća, kompromisima balansirati! NEMA po defaultu IDEALNOG i tko god vas uvjerava da vaša polovica tamo negdje luta svijetom i da je trebate naći - laže! Ili blaže rečeno stvara zabludu, jer imamo 7milijardi polovica, imate li vremena u tom mnoštvu tražiti sebi taj utopistički IDEAL, ili to vrijeme u beskraju traženja "savršenstva" utrošiti mudro u klesanje Savršenstva u onom što imate pokraj sebe i što ste jednom već čvrsto zavoljeli???

Razmisli mudro, Noa... ishitreno srljanje, samo da probamo nešto novo, u nadi da ćemo se uvjerit da je bolje od onog već prilično nam dobrog, nas doista ne vodi nikamo! A pokreće lavinu nepovjerenja prema samom sebi i ispravnosti vlastitih očekivanja.


Tata!