Bako, uživam čitati i razgovarati s ljudima od čijeg iskustva mogu naučiti, a mislim da od vas to mogu

No o jednoj stvari moram malo polemizirati - je li brak doista stvoren da nas usreći?

Ja bih rekla da je brak stvoren da donese partnerima jednu novu kvalitetu života. Ali da ćemo uvijek biti sretni - ne moramo. Npr. moj partner sutra može doživjeti neku tešku bolest, ostati prikovan za krevet, neugodan i sebi i drugima. Može se npr. psihički razboljeti.
Sigurno me takav brak neće usrećivati, dapače, možda ću i patiti, ali to ne znači da čovjeka trebam odbaciti jer od braka tražim usrećivanje, a partner mi to više ne može pružiti.
Mene usrećuje ako osjećam da u braku rastem kao osoba.

Tata, mi žene smo ti doista složena bića, neki dan smo ja i moja prija to komentirale da ni vama nije lako s nama kao ni nama s vama
Mi doista želimo da nas se OSJETI, bez da puno razglabamo.
Mi zapravo od vas ponekad tražimo žensku intuiciju.
Koliko god je strašno to što je TBŽ došla u brak bez da je riješila odnose s bivšom ljubavi, toliko moraš biti iskren prema sebi i pitati se jesi li to mogao naslutiti? Jesi li zanemarivao signale koje ti je možda davala još dok ste bili u vezi?

(Ovo te pitam bez osude, meni je preljub također nešto preko čega mislim da jedino ne bih mogla prijeći, a ovo sa bivšim ljubavima mi je . Prezirem izvlačenje na "fatalnu ljubav", više razumijem ljude koji su priznali da više nisu mogli izdržati, da im to više nije bilo to....Ali podvaliti partneru mućak..... )