da, da, da....
ne, ne, ne....
da malo karikiram?
Dakle svatko ima neka očekivanja od braka? Da. Ne ispune se. Ok. Razvod? Zašto ne....Onda opet Potraga...pa su na raspolaganju svi ti Muškarci. Koji su isto uglavnom nečiji Bivši...Ili čak Sadašnji ali jaaaaaaako nesretni...(al opet Sadašnji!)
I onda kemija. Zaljubljivanje. Idealiziranje. Treptaji u želucu. Sljepilo za ono što ćemo za 2 godine nazvati manama. I kad zaustaviš vrijeme, izmakneš se par koraka i staviš se u vremeplov... Tko će ti garantirati da Taj sutra u nekoj realnoj situaciji neće prigovarati, ili neće htjeti razgovarati. Ili to ne razgovaram ja?
Dakle Bivših je masu (mnogo?). Njihove Bivše opkoljavaju forume, žale se, pljuju po njima, nazivaju ih gadovima. Oni isto njih. Svatko je razočaran jer Njegova očekivanja nisu ispunjena. Očekivanja braka, partnerstva...
Sadašnji su sasvim sigurni da Tek Što Nisu Napustili svoje ženice (koje mirno na nekim drugim forumima razmjenjuju recepte) jer su jaaaaaaaaaaako nesretni.

Iz očala jedne razvedene i prevarene žene teško mi je vjerovati da ću opet s nekim Biti. Pesimistično? Da, i mene straši. Bježim od one " Svi su muškarci svinje" (pa i moj sin je muškarac, neće valjda i on? )
ali nisam još spremna.

I bila sam na tom istom mjestu Noa, na tome mjestu gdje se pitam hoće li neka moja buduća veza za par godina nalikovati ovoj koju sam napustila. Pa možda je ne trebam napustiti, možda je to samo kriza koju treba pobijediti. Ključ je u tome da nisam sretna. I ako je to TO, onda radije biram biti sama i sretna sa sobom (nego biti sama s nekim i nesretna)....
Sve je u očekivanjima. A očekivanja su izrasla iz vlastitog karaktera, iskustava, odgoja...Možda trebam preispitati vlastita očekivanja?

Dakle kažem ja mom poznaniku: "Znaš li nekog dobrostojećeg muškarca, neoženjenog, koji dobro izgleda, često je na putu , zarađuje izvrsne novce, voli djecu, dobro je opremljen :shock: ..."

On malo promisli, kaže da sam zahtjevna, zašuti i onda kaže "Trebaš znati ZA ŠTA ti treba"

Eto. Još ne znam ZA ŠTA ću prvo tražiti