Evo nas konacno doma, stigli smo jucer popodne. Hvala svima na cestitkama, ide i slicica http://www.danijel.org/misc/mihael.jpg

Dakle, ono sto sam opisala kao bolove nalik na menstrualne stvarno jesu bili trudovi. S tim da ja nisam znala da su trudovi pa sam prije podne isla u setnju na Sljeme, onda doma kuhala rucak, pa opet u nekakvu setnju...
Jest da sam bila sve manje i manje pokretna jer su me nekako i ledja uklijestila, ali sam se osjecala dobro. Negdje pred vecer su poceli postajati sve cesci, ali sam ja i dalje brijala da to sigurno nisu pravi trudovi jer pravi trudovi moraju biti gaaaadni. Negdje oko 2-3 sam se digla jer su me budili iz sna i isla sam pogledati koliko traju i na kojem su razmaku. Bili su na nekakvih 7 min razlike, i trajali su vec oko min. Tu mi se lagano pocelo ciniti da je to to, ali nisam htjela buditi MM, cisto da se naspava koliko jos moze. Oko nekakvih 6:30 se vec i on probudio, da vidi sto se dogadja, trudovi su vec bili na nekakvih 5 min razmaka. Bilo je krajnje vrijeme da me obrije.
U to vrijeme su me vec tako napucali hormoni da sam bila malo pomaknuta, kad da sam drogirana. Bila sam sasvim mirna i pribrana, sjetila sam se svega sto jos nisam bila spakirala, cak sam se sjetila ponijeti i ulje za masiranje medjice, sto se kasnije pokazalo kao jako korisno. Ali sam bila malo cudna, sad kad gledam se cini sve kao kroz nekakvu maglu ili san.
Vec smo se prije dogovorili s prijateljem da ce on sa mnom u bolnicu nositi stvari, dok MM parkira auto (mozete zamisliti jutarnju guzvu oko Petrove). Prije nego smo krenuli sam nazvala 'svoju' babicu, koju sam prije upoznala da se raspitam je li vrijeme da krenemo, ona je rekla da se lagano spremimo i da dodjemo. Prije sam odlucila da cu ostati doma sto duze mogu, sad se cinilo da je to to. Nisam sigurna koliko je sati bilo, mislim negdje oko 10:20 kad smo dosli gore. Babica me upoznala s doktoricom koja ce biti na porodu, i onda smo isli pregled. MM i prijatelj su ostali cekati, jer smo se dogovorili da on ipak nece prisutvovati porodu (dozvolili bi mu bez obzira na to sto nije prosao tecaj). Trudovi su naravno vec prakticki prestali kad smo dosli tamo. Na pregledu je doktorica vidjela da sam 7-8 cm otvorena i onda su se svi naglo ubrzali: Pripremi kadu! Daj joj klizmu! Gospodjo kad ste imali zadnju menstruaciju? Jeste li alergicni na neke lijekove? Nemojte roditi u WC-u! Ja to sve gledam s nekakve distance, fino drogirana hormonima i pitam se kud im se zuri.
Kad sam se fino ocistila, pitala sam smijem li se na brzinu istusirati, nakon tusiranja sam isla u kadu.
Voda je bila ugodno topla (nije protocna za one koji su pitali), ja sam se lijepo namakala i brckala unutra, i dalje pomaknuta od hormona, sve je bilo super, osim sto nije bilo trudova, odnosno jest, ali malo i slabih. Ubrzo nakon sto sam usla u vodu mi je puknuo vodenjak, nisam uopce osjetila. U vodi je max dozvoljeno biti 2h, onda se ide van. I, da, rekli su mi da smijem piskiti u vodu (i jos jednom pitali jesu li svi nalazi - urinokultura ok, kao da bih dosla do njih da nisu).
Dakle u ta dva sata se nije desavalo prakticki nista, ja sam malo isprobavala polozaje i cini se da su trudovi slabiji u sjedecem nego lezecem. To je dobro jer ih je lakse podnijeti, ali je lose jer se bez jakih trudova ne moze beba spustiti.
Sto se tice podnosenja trudova i opcenito psihicke pripremeljenosti, preporucam autogeni trening, izuzetno je koristan i za druge stvari, a mislim da je jako dobra prirema za porod.
Kad je trebalo poceti tiskati, ustanovili smo da ja to ne znam raditi Meni je jako dobro islo opustanje i kad bi naisao trud, ja bih se duboko opustila i disala na takav nacin da mi bude namjanje neugodno i da otpustim napetost. Tiskanje je totalno suprotno tome, i trebalo mi je neko vrijeme da pocnem raditi suprotno od opustanja napetosti i olaksavanja sebi. Kad sam izasla nakon dva sata iz vode, poceli su jaki trudovi tako da za moj primjer stvarno vrijedi ono da voda usporava i trudove a samim tim i porod. Vani su me stavili u onaj polozaj sa savijenim koljenima, ja sam htjela u nekakav sjedeci, ali mi je babica (kojoj sam stvarno vjerovala) rekla da pritisak umjesto na porodjajni kanal ide na rektum, osim toga da su trudovi u tom polozaju takodjer slabiji (sto sam se isto uvjerila dok sam u vodi eksperimentirala s polozajima). Naravno, ja sam instinktivno kod svakog truda htjela sjesti, cisto da si smanjim neugodu, ali sam ipak na kraju zakljucila da je bolje da se to sve zavrsi nego da se to sve odugovlaci, samo da bi meni bilo ugodnije. Babica je stvarno bila izuzetna, doktorica me htjela zadrzati vani do kraja, ali je ona rekla da se vracamo u vodu, cim se pojavi glavica, i tako je i bilo. Dok smo tako bili vani, pocela mi je masirati medjicu, uz kometar da je uzasno tvrda i da ne zna kako ce to zavrsiti. Nekim cudom je moj nesseser bio tamo, pa sam joj rekla da izvadi ulje za masazu medjice (koje sam koristila kod perinealne masaze). Kad se glavica pojavila, vratili smo se u vodu. Ponovo u polozaj sa savijenim koljenima (vise se nisam ni protivila kad sam skuzila da sam cijelu stvar krivo zamisljala), babica je i dalje masirala medjicu, rekla je da cemo probati bez epiziotomije. Pred sam izgon se odjedamput pojavila hrpa ljudi sa zelenim maskama, svi me drze, svi nesto vicu, ali moja babica i dalje vodi glavnu rijec. Iznenadila sam se (jos i prije) kad sam skuzila da ju doktorica slusa (kad me htjela ostaviti vani, a babica je rekla da se vracam u vodu i jos na hrpi primjera). Kad su mi rekli da jos samo par trudova i beba je vani, dala sam sve od sebe. Cula sam da je glavica vani, da se netko dere da paze na ramena, i u jednom trenutku je beba samo bila vani. Od svog tog deranja i panike, ne sjecam se da li sam tiskala kad sam trebala cekati da se medjica prilagodi glavici, uglavnom, malo sam pukla, to su poslije zasili.
Najjasniji trenutak u cijeloj stvari je bio kad sam dobila ogromnu (subjektivno, 3660g nije puno) ruzicastu bebu na prsa koja je, nakon sto su mi je dali prestala plakati i samo se mrstila kao da veli 'koje sranje'. Mislim da su me u tom trenutku slikali, pokusat cu doci do te slike. To je onaj trenutak o kojem svi govore i koji je stvarno prekrasan, ja sam samo nesto nesuvislo ponavlja da kako je ogromna i prekrasna beba, i da ne mogu vjerovati da sam ja to rodila, itd.
Nakon toga su bebu uzeli, meni dali injekciju za izlazenje posteljice, zasili me i stavili tamo na odjelu. Nakon sto su pustili vodu me uhvatila nekakva groznica, jos sam imala i mokru kosu. Babica je rekla neka mi netko osusi kosu, ali me to vruce toliko smetalo (za to vrijeme su me sili) da sam trazila da prestanu.
Ostavili su me tamo na odjelu, dali nekakvu infuziju- jer sam jako krvarila (navodno je to zbog tople vode, to sam cula i drugdje da je uobicajeno kod poroda u vodi), i tako je zavrsio moj porod.
Eto, ako sam nesto preskocila ili nekog dodatno zanima (pisala sam ovo u nekoliko navrata), samo pitajte

E, da, u prethodnoj poruci sam napisala da je porod trajao 3h, ali mislim da je trajao manje, jer smo dosli oko 10:20, a rodila sam u 13:30, s tim da su pripreme prije poroda trajale neko vrijeme.

Svim curama koje trebaju roditi: meni nije ni izdaleka tako strasno kako sam si zamisljala. Trudovi se daju podnijeti, stvarno gadni su bili samo oni zadnji. Tiskanje je naporno (dobro da su mi dali klizmu prije, iako sam isla puno puta na WC otkako su poceli jer mislim da bih se 'ocistila' u kadu umjesto na WC skoljki, a to bi tek bio bed), mislim da sam se cak par puta i popisala za to vrijeme, jednostavno je pritisak takav da sam odustala od bilo kakvog oblika kontrole i zadrzavanja. Jos jednom: najvaznije je psihicka spremnost, i to da vas ne uhvati panika, a mene su hormoni tako napucali, da mi je veci bed bio prije kad sam razmiljala o tome da trebam roditi nego kad je sve pocelo. Totalna pomirenost i pribranost, zato mislim da onaj tekst 'hormoni su nasi pomagaci' stvarno ima dobar naslov. Stvarno preporucam autogeni trening ili neku drugu tehniku kontrole nad tijelom i svjesnog opustanja i svjesne prisutnosti u tijelu (jednom kad sam isla u Petrovu, par tjedana prije poroda , cula sam neku zenu kako vristi dok se poradja. Ono sto me u tom trenutku najvise preplasilo i cega sam se bojala da ce se meni desiti je taj filing da ona uopce ne sudjeluje u porodu, nego se eto porod njoj desava a ona je kao komad mesa kojeg kolju. Imala sam dojam da nema nikakvog dostojanstava u tome i to me uzasno preplasilo. Da se odmah ogradim, tko zna sto i kako se desavalo sa tom zenom, mozda je bila na nekim lijekovima, dripu, cemu god, samo velim da bi me takva situacija dotukla)