evo, ja vam mogu reci, da nakon 39 mjeseci dojenja, osjecam neizmjerni ponos zato sto sam svog sina, na njegovu i moju radost, dojila toliko dugo usprkos raznim priticima sa strane, sto strucnjaka, sto dobronamjernika

ponosna sam sto sam vjerovala sebi, svom majcinskom instiktu....
mislim da mu nisam mogla dati bolji pocetak u zivotu a svaki trenutak koji smo proveli tako vezani, jako puno mi znaci, ispunja me njeznoscu kad se god sjetim....
i dirne me kad god vidim kako mama doji bebu, jer je to zaista nesto jako jako lijepo....

i naravno, prijavljujem se u klub