Dakle...možda je prerano, ali ipak.

Prvi tjedan u vrtiću nije se ni očekivalo da će spavati, Tin je bio sav sretan i ni suze nije pustio. Kad bih ga ostavljala samo je rekao: Book! i odjurio dalje.

Ovaj tjedan je koma, plaće još pred vrtićem, ne želi ni jesti ni spavati.
Stavljaju ih na spavanje oko 12.30 i teta veli da on sjedi na krevetiću cijelo vrijeme, tu i tamo se smiri, ali nikako da zaspi.
Kada sam napomenula da ga još uvijek dojim, rekla je da će to biti veliki problem za njega onda ako ne zna zaspati bez cice.
U grupi ih je 20, svi su prvi puta u vrtiću i ne mogu reći da su tete nezainteresirane..jednostavno ne stignu na sve strane odjednom.

Nadam se da će biti bolje. Evo, sad spava...jedva je dočekao da dođemo kući, najeo se, tražio zazu (cicu) i zaspao.

Kako je kod vas?

Što da radim? Da ga, uz sav taj stres ostajanja u vrtiću, pokušavam još i dobiti da zaspi bez cice? Ne sviđa mi se ni najmanje taj scenarij, ali kaj da radim????