Moram priznati da sa upravo u stotoj svađi s mužem na istu temu. Kad su klinci bolesni ili je neka takva panika, on ima jedan vrlo opušten stav, dok ja poduzimam, riješavam, jurim (u prijevodu na svađalački on odluta i baš ga briga, a ja paničarim) Ja definitivno osjećam da mi nedostaje podrška u tim trenucima, on tvrdi da ne može bolje i da ne zna niti jednog muškarca koji je posvećeniji obitelji. Možda ja gnjavim krivu osobu. Koga vi prvo zovete kad je frka s klincima, s kim raspravaljte detalje o nalazima i kontrolama? Strašno me to zanima.