 |
|||
MGrubi
uvijek imaš svakakvih situacija
naravno da nije sve crno bijelo
ali ja ne mogu učiti svoje dijete nasilju, da je u redu da ona nekoga udara
evo, ja npr. imam dvoje djece
dogodi se da se malo počupaju
ne želim im govoriti da vraćaju jedna drugoj
to rješavamo s onim "nedam da..."
nema vraćanja udarca
ali...
nisam ja nigdje napisala da je moje dijete cvijetić
Radilo se o sličicamamozarela prvotno napisa
.Njih dvojica su imali dogovor prije toga,moj njemu nešto,on njemu slike,da bi na kraju mali tražio slike nazad uz prijetnju,bez ikakvog spomena onog što je njemu moj mali dao.Nisam se usudila ništa drugo osim dati mu te slike nazad jer je to jutro morao ići u školu,htjela sam ići linijom manjeg otpora da ga ovaj ne tresne,pa kasnije riješiti ovako kako sam riješila
aaah, imala sam sličnu situaciju sa sličicama.Radilo se o sličicama
Slicice su glavni izvor komplikacija. Mrzim slicice.
Slike i sladoledi mi na uši više izlaze,vjeruj mi
Moj post se odnosio na mozarelu ali slažem se s tobom marta u potpunosti.
Imali smo jednu ruznu situaciju sa slicicama, koju sam odrezala po kratkom postupku. Zabranila sam kockanje i kupovanje. Sad jos samo mogu mijenjati one iz sladoleda za one koje se lijepe u album. Al da su naporni i dalje - jesu.
A kak je to izgledalo?
Kockanje i kupovanje, mislim.
A dobiva dzeparac koji je trosio samo i iskljucivo na slicice.
Kockaju se sa slicicama tako da ih bacaju prvo jedan onda drugi, vlasnik slicice koja poklopi drugu slicicu uzima obje.
Moj uzima džeparac pa kupuje sličice,ono,veleprodaja,tako mu se više isplati.
to je kod nas pilkanje
Pilkanje, koljanje, peljanje - kako god to nazvali, to je i dalje kockanje.
kod nas se zove puljanje
kod antuna - kokanje.
u nasem djetinstvu - tapkanje.
koje bogatstvo jezika!
vidite sta sam nasla na www.unicef.hr!
KAKO ZAUSTAVITI BULLYING - priručnik za roditelje (pdf, oko 550kb)
bannerić s tim stoji valjda svo vrijeme na dnu stranice, ali nisam primjetila prije...
dobar iskop koryanshea - brošure su odlične!
stvarno dobra brosura...
ovo ću svakako proučiti kad uhvatim vremena.
ne znam jesam li već pisala ali nedugo nakon incidenta idem po dijete pred školu i promatram s druge strane igrališta kako moje dijete sam i mirno prelazi igralište i kako mu se iza leđa približavaju trojica dječaka. primjetila sam da je moj sin na neko pitanje uzvratio(kako mi je rekao pitali su ga za ime i on im je kulturno odgovorio) i nastavio svojim putem da bi mu ova trojica iz tko zna kojeg razloga zaletili u leđa jedan ga je čušnuo po glavi drugi je zamahivao svojom torbom prema njemu a treći je napravio skok šut prema njemu(srećom nije ga zahvatio) .
tu mi je več pao mrak na oči i nemam pojma kako sam uspjela tako brzo trčati ali sam dotrčala ko furije i dreknula da ne pokušavaju da bježe jer ću ih naći i tražila od glavnog napadača da mi smjesta kaže gdje živi. bili su prilično iznenađeni jer me nisu odmah primjetili i počeli su s nekakvim isprikama a ja sam im rekla ako ih još jednom vidim tako da idem smjesta ravnatelju.
to du bili dječaci iz trećeg razreda a kako je to za moj ukus malo prečesto i malo previše nasilja prema mojem djetetu kojeg ja ne šaljem u školu da bi se vraćao premlaćen odmah sam zvala učiteljicu.
Žena me je suosjećajno saslušala i rekla da razumije i da će ići tražiti te dječake... slabašni pokuaji da se spriječi toliko nasilja jer očito imamo vrlo gadan kvart i školu u kojoj vlada neki raspašoj bez nadzora.
bilo me je uistinu strah i vidjet ću da stvarno odem do ravnatelja na razgovor da vidim zašto se ta škola ne uključuje u programe zaustavljanja nasilja kad ga je već toliko...
bravo mozarela! ako neće sami, onda ih netko mora natjerat.
evo sad sam vidila da projekt ima vlastitu web stranicu: www.snmd.unicef.hr
pa tu imaju neke brošure i za klince: brosure
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom