odbija tatu

[gitulja]

Gita je stara 22 mjeseca i do sada je sve bilo ok. Mi živimo u nekoj čudnoj vezi. MD i ja smo zajedno, ali ne živimo zajedno i on je zbog posla vrlo rijetko po noći s nama. To je do sada stvaralo probleme samo zato što je ona bila toliko željna tate da se budila po noći i htjela igrati s njim. Prije mjesec dana tata ju je uzeo i otišli su na more, po njegovim rječima uživali su. Doduše ona se zadnjih par dana razbolila. Prije tog puta tata ju je redovito uspavljivao. Naravno da smo se nakon 10 dana poželile jedna druge i ja je uspavljujem. Problem je u tome što sada odbija ići s tatom spavati, jako plače. Čak nije htjela da ostanemo u njegovom stanu svi zajedno. Jučer je čak toliko plakala i vikala tata pa pa da je otišao doma spavati. Stvarno mi nije jasno što se događa.

[mamma san]

Ne želim se petljati, ali mislim da zbunjujute dijete. :/

Tata je malo kod vas, malo nije. Mama je sa djetetom, pa opet malo nije. :/

Djetetu "kolotečina" i predvidljivost znači sigurnost. Ono mora znati gdje živi, s kim živi, s kim se budi, s kim leže u krevet, gdje je mama i gdje je tata.

RAdi svojeg djeteta, svoju nekonvencionalnu vezu učinite konvencionalnom. Budite zajedno ili nemojte biti zajedno (grubo zvučim, ali ne mislim grubo, samo nije jednostavno). Ako odlučite da niste zajedno (mislim pod istim krovom) posjetite dječjeg psihologa da vas savjetuje kako da postupite u vašoj konkretnoj situaciji.

[gitulja]

ne zvučiš grubo. Ja sam isto toga svjesna, no on smatra da to ne predstavlja nikakav problem. Ne mogu prisiliti nekoga da živi s nama ako on to ne želi, a mislim ij da to ne bi funkcioniralo. Ona zna gdje živi, s mamom. Ja sam uvijek tu, ali mislila sam da neće škoditi da ode s tatom na more. Tata dođe skoro svaku večer i nije joj stranac, jedino ne spava kod nas baš često. Po danu je sve u redu, jedino odbija ići spavati s njim. Nekako sam se nadala da je to samo faza, ali hvala na savjetu. Mislim da ću pokušati savjetovati se s dječijim psihologom.

[stray_cat]

mi zivimo skupa pa sebastian zna ponekad imati faze kad tata recimo mora izaci iz sobe dok se on uspavljuje (a ima 4 i jos uvijek spava sa nama i cica)

mislim da bi ti instinkti rekli da tata radi nesto lose za dijete

moguce je da je bio shock odvajanje od mame na duze i takodjer mislim da ce te po tim socijalnim sluzbama isprozivati i namaltretirati zbog prilicno nekonvencionalne veze

[meda]

ma ne odbija tatu, nego se boji za tebe. ako si joj vec ti jedina konstanta u zivotu, nemoj se na tako dugo odvajati od nje. barem en sad dok je jos mala.

[Crvenkapica007]

Bok Gitulja,
mislim da je odbijanje tate (pa možda jednom i mame) sasvim uobičajena i što je najvažnije prolazna faza u bilo kakvoj konvencionalnoj i nekonvencionalnoj vezi. Slažem se s medom da je vjerovatnije da ga baš sad odbija jer njoj ostajanje s njim znači odvajanje od tebe, a toga se boji jer je najnovije iskustvo uči da bi opet moglo potrajati. Zato je nesigurna i to je ok.

Ja sam Malenog ostavljala dok je bio i manji po 15 dana kod bake. Naravno da kad ja dođem ne da baki ni primirisati. Kad bi baka došla kod nas (onda kod nas i spava jer baka živi daleko) onda isto ne bi dao baki da ga uspavljuje ni da ga hrani jer se bojao da će to opet značiti "bez mame". Danas ima 4 godine i sad mu je sve to normalno, da povremeno ode kod bake i ostane, bitno je da se ja uvijek vratim. U toj dobi sam mu već jako puno pričala i unaprijed ga pripremala "da mama i tata moraju raditi, da će on biti kod bake, zvaćemo svaki dan na telefon, i onda se vratiti. baka će ga puno čuvati i bla bla" Moja je poznata rečenica "I zapamti: Mama se uvijek vrati" I sad mi dođu suze na oči od pomisli da me skefa auto putem i da se jednog dana mama ne vrati. Al nadam se da mu tu traumu neću nikad priuštiti.

Mi zadnju godinu dana ne živimo s tatom i u početku je bilo muke. Kad bi tata došao po njega on u plač da neće. To mi je jako teško padalo. Ali tu je više stvar mog vlastitog preispitivanja i težine odgovornosti da moje dijete ne živi s oba roditelja. Kad sam si to stavila u normalne okvire, npr. i kad smo bili u braku, bilo je dana da klinac plače kad treba ić negdje s tatom jer on bi ostao s maaaaaaaaamooooooom - jednostavno mlađa djeca su većinom više vezana za mamu, to je normalno, to nema baš 100% veze s time što smo razvedeni.

Danas moj sin obožava da ga baka hrani (jer ja to više ne radim - ja ga tjeram da jede sam) i sasvim mu je normalno da povremeno ostane kod bake, uživa u tome (pogotovo da ga ova hrani, što je baka naravno dočekala ko ozeba sunce). Tati se raduje, odlazi nasmijan, takav se i vraća. Jednostavno, danas ima 4 godine i puno više može razumjeti.

Mislim da se ne trebate na to previše obazirati. Možda je normalnije reć "Mama sad mora peglati, tata će te uspavati ili spavaj sama" pa nek izabere šta joj je draže. Jednostavno ako je vama vaša veza normalna takva kakva je, onda je i njoj. Šta ona s 22 mjeseca zna šta je konvencionalna veza? To samo mi odrasli pravimo razliku. . Ona u takvoj vezi odrasta, još je mala da kuži da ne žive svi tako kao vi, i kad bude čudit će se prvo drugima
aj ciao

[gitulja]

Crvenkapice, u potpunosti se slažem s tobom da je njoj normalno to kako mi živimo jer je to tako od početka. Ja sam isto zaključila da je to strah da se ja neću vratiti. Prije je puno lakše zaspala tati nego meni, ipak se kod tako malenih puno toga mijenja. A sve se nekako poklopilo, prešla je u svoju sobu. Nitko je nije tjerao jednostavno je uzela medu i prije 10-ak dana samoinicijativno odlučila da ide u svoj krevet, u svoju sobu. Ja ju ipak pitam svaku večer gdje želi spavati i ona se sama odluči za svoj krevet.

[mimim]

Neka mi se netko sa istim problemom javi zbog pomoći

Hvala Vam

[mimim]

Neka mi se netko sa istim problemom javi zbog pomoći

Hvala Vam

[mimim]

Neka mi se netko sa istim problemom javi zbog pomoći

Hvala Vam

[gitulja]

mimim, s kojim problemom? odbijanja tate?
evo kad sam već tu da javim situaciju. bile smo nas dvije i baka na moru dva tjedna. Ja sam se jučer vratila, tata je stigao u petak. Jako sam se brinula, ali ona je bez problema otišla s tatom spavati. Sad me zanima kako će biti kad dođe doma. Izgleda da je bila faza.

[mimim]

bok
evo i nas ponovo
situacija nije ništa bolja, mali anđeo i dalje ne želi ići tati
klasični psihosomatski problemi svaki put sve izraženiji i izraženiji
malena ima 6 godina, može li već sada sama iskazati volju želi li ići ili ne
sa njezinim tatom se može otvoreno razgovarati o tome jer on negira postojanje problema

hvala Vam unaprijed!

[.kala.]

mimim, dijete od 6 godina sigurno može iskazivati svoju volju, uostalom, ona vam to već i pokazuje....

a tata ne vidi problem iako dijete odbija ići kod njega? :?

priznam, ne razumijem što se to kod vas događa, no u krajnjoj liniji, potražiti nekog stručnog dok ne isplivate iz trenutne krize, psihologa..jesi li razmišljala o toj mogućnosti?

[elin]

gitulja, mogu ti samo reći što bi ja napravila na tvom mjestu - otfurala bi dijete dječjem psihologu. Nije mi jasna ta nagla promjena djetetova ponašanja nakon mora, tak da :? Ali ja vašu situaciju u principu ne znam, ti znaš najbolje.

[gitulja]

kod nas je to prošlo, bila je samo faza. sada ima 2,4 god. i strašno se razveseli tati čim dođe. sad sasvim drugačije shvaća stvari i makar još uvijek neće ići spavati s tatom ako sam ja u blizini traži da idemo u tatin stan. evo sad smo bile cijeli vikend i ona je sama tražila da ostanemo tamo spavati, i to u njenoj sobi. isto tako traži da zovem tatu na telefon da ga pita hoće li doći, i stalno ga nagovara da ostane spavati kod nas.
mislim da joj ne treba psiholog, i da je njoj normalno da mi živimo odvojeno jer je tako od početka. sad jako voli kad smo svi zajedno, pa se jako trudimo biti svaku večer na okupu, koliko to tatin posao dopušta.

[mimim]

kod nas nikada nije bilo sa smješkom
NIKADA
jedan od razloga je to što tata na silu odvodio, lagao i slično
tako da sada mali anđeo ne vjeruje tati ništa i jednostavno ne želi ići

[mimim]

kod nas nikada nije bilo sa smješkom
NIKADA
jedan od razloga je to što tata na silu odvodio, lagao i slično
tako da sada mali anđeo ne vjeruje tati ništa i jednostavno ne želi ići

[mimim]

kod nas nikada nije bilo sa smješkom
NIKADA
jedan od razloga je to što tata na silu odvodio, lagao i slično
tako da sada mali anđeo ne vjeruje tati ništa i jednostavno ne želi ići

[gitulja]

mi imamo dogovor da joj ne lažemo, i ne varamo ju. pokušamo joj objasniti zašto će se nešto dogoditi. ponekad bude tužna, ili uplašena npr. kod doktora, ali ako mora vaditi krv ili dobiti injekciju ona to zna. isto tako zna da će biti s tatom ako ja moram nekud otputovati. onda je stvar dogovora, hoće li biti doma ili kod tate. kad smo prije probali spavati kod tate a ona je stvarala otpor i nije htjela spakirale smo se u auto i otišle doma.

[mimim]

da barem mi imamo tako razumong tatu
svima bi nam bilo lakše
ali on jednostavno na silu i dalje gura, a na taj način je kod anđela samo veći otpor

[gitulja]

kad nešto siliš uvijek ćeš stvoriti još veći otpor. jučer ja npr. tuširam gitu, a ona odjednom izjavi da bi išla tati, kako je tata baš došao objasnio joj je da je sad već kasno da idemo i da ima još puno posla ali ju je došao vidjeti. i da će on u petak spavti kod nas jer mama u subotu ide rano na put, pa će onda oni sami užvati cijeli dan. a malo prase zaključi da mama ide sutra

[mimim]

kako je to lijepo
ja imamsamo suze i govore kako ne želi ići
jučer imali preko telefona opet razgovore s moje strane kako ga molim da shvati ali ne sluša
a on živi u drugom gradu

[gitulja]

kako tvoje dijete ima 6 godina, probaj ti s njom razgovarati.
pitaj ju zašto ne želi ići kod tate? što joj se ne sviđa?
kad ti kaže problem, probaj s tatom razgovarati o tome.
ako je problem razdvajanje od tebe, možda se možeš dogovoriti s BM da par puta i ti dođeš s njom.

[mimim]

sve pokušala, anđeo kaže sve i ja naravno pitala BM je li sve to istina ili ne...
sve se završi svađom, jer tako BM odgovara, ne razgovarati o problemima nego samo ono što njemu odgovara

potražile pomoć, sada čekamo nalaz od prihologa pa ćemo vidjeti hoće li onda BM malo promijeniti :shock: :shock:
ako ni tone urodi plodom onda ne znam što ćemo dalje
a jedino što bi voljela dočakati da mali anđeo ne pati

[gitulja]

mimim, želim ti da se situacija što prije riješi zbog djeteta.

[Bobina]

mimim...kako se situacija dalje razvijala? Ja sam sad u potpuno istim problemima, a najgore je sto dijete pati i traumatizira ga se

[Bobina]

mimim, kako ste rijesili situaciju. Ja trenutko iste muke mucim i ne znam kako da ih rijesim. Prisila za mene nije rjesenje

[dina]

Prolazili smo nažalost isto kao i vi. Svaki odlazak tati je bio prisilan i sa laganjem sa njegove strane tipa, dođi da ti dam pusu pa te odmah vratim mami....uzme ga, stavi u auto i odveze Danas, već tri pune godine potpuno odbija ići njemu i ne želi niti čuti da bi možda trebao ići....
Stariji sin uredno odlazi i voli ići tati no on je bio tri godine stariji kada smo se rastali.

[Angie75]

a ja čitam i čudim se kako gitulja ima samo 22 mjeseca, a ono tema iz 2008.

[*meri*]

Prolazili smo nažalost isto kao i vi. Svaki odlazak tati je bio prisilan i sa laganjem sa njegove strane tipa, dođi da ti dam pusu pa te odmah vratim mami....uzme ga, stavi u auto i odveze Danas, već tri pune godine potpuno odbija ići njemu i ne želi niti čuti da bi možda trebao ići....
Stariji sin uredno odlazi i voli ići tati no on je bio tri godine stariji kada smo se rastali.

zasto to radite djeci????

[Peterlin]

zasto to radite djeci????

Čuj, ja sam se to isto zapitala, a onda mi je palo na pamet da czss propisuje da djeca moraju viđati drugog roditelja. To je vjerojatan razlog.

[*meri*]

pa moraju viđati drugog roditelja, ali da moje djete tako reagira na vidjanje drugog roditelja, ja bi inzistirala na tome da cszz donese odluku (ili sud) (ili nek najde nacin da izvide i ispitaju situaciju) da se to vidjanje djeteta odvija uz moju prisutnost

[*meri*]

pa valjda bi czss trebao stititi interese djece, pa mi se cini da czss zna sta se desava da bi poduzeli nesto u interesu tog djeteta. bar sam ja stekla takav dojam u nasem czss-u

[dodagoda]

Ima svega i svačega. Ima divnih ljudi u CZSS koji se trude pomoći a ima i onih koji dijete trpaju u okvire. Djeci je svako razilaženje roditelja šok i ako s druge strane(od drugog roditelja) nema suradnje onda moraš dati dijete,te svaki put mora biti prijavljeno centru da dijete odbija ići.Također mora se tražiti onda sastanke u prisustvu socijalne radnice i tako. Za svaki slučaj postoji postupak koji se mora pratiti. Najgora stvar je kad se roditelj sveti drugome roditelju preko djece.Imala sam slučaj u bliskoj obitelji-djeca su pripala majci i na sve moguće načine je pokušavala udaljiti klince od oca...svakakve izmišljotine su bile u igri kako bi oni odbili ići sa njim. Svaki put se morao obraćati socijalnoj radnici i trajalo je to mjesecima. Čak su onda bili sastanci i u prisusutvu soc. radnice. Radilo se o malo većoj djeci (tada su imali 6 i 7 godina) pa je relativno brzo i prošla ta faza jer su oni sami izrazili želju za dolaženjem tati. Na kraju je i ona smirila doživljaj i sad imaju kakav-takav odnos i komuniciraju. Oboje su se ponovo vjenčali i imaju djete sa novim partnerom.
S druge strane, sasvim drugačija prića -nedugo sam na srebrnjaku čekala red za pregled i bio je dečkić godinu mlađi od moga F. Njih dvojica su se igrali dok smo čekali i kad je došao suprug mali je pitao tko je to. Rekla sma mu da je to tata od F. na šta je mali odgovorio: "A i ja imam nekakvog tatu". Onda se mama ispričavala jer otac ne viđa malog od kad su se rastali i malome to fali. Unatoč svim njezinim pokušajima, on nije zainteresiran-pa ti sad budi pametan.

Uglavnom, ako dijete tako odbija ići k ocu-svakako treba obavijestiti CZSS i poduzeti potrebne korake (tipa razgovor sa psihologom) jer tko zna šta se njima mota po tim malim glavicama. Možda malena misli da će odbijanjem tate na taj način prisiliti tatu da on dođe k njima...

[*meri*]

meni je prestrasno da se dijete odvodi na silu. ako drugi roditelj zeli vidjeti dijete zasto se to ne moze na nekon neutralnom terenu, npr da se nadju na nekakvom igralistu ili parku gdje moze biti prisutna i majka, pa makar na drugoj strani parka, ali da dijete vidi da je ona tamo.
pa ja prva, da dijete ne zeli otici samnom, ne bih ga nikad odvukla na silu. pa sta sam postigla sa tim, osim jos veci otpor i traumu?

[dina]

Probala sam puno puta na centru objasniti sta se dogadja ali sam uvijek dobivala odgovor, dijete jednostavno mora ici pa makar i to ne zeli. Onda sam promijenila centar no to je nazalost ipak predugo trajalo dok sam ga uspjela promijeniti.
Iskreno, nazalost imam jako losa iskustva i sa ovim drugim centrom ali nema vise sanse da ga silim ici ako on to ne zeli.

[*meri*]

ma ne znam, ja bi se malo vise raspitala koja su moja prava ili prava djeteta u tom slucaju. ne znam, mozda kod djecje pravobraniteljice, mozda lupam sad bezveze, ali nesto bih sigurno poduzela.

[Peterlin]

Eh, draga... To je najpametnije riješiti s drugim roditeljem ako se može, ali često se ne može. Jer ljudi koji te stvari rješavaju dogovorom ne trebaju naputke czss.

Pravobraniteljica nije loša ideja, iako se bojim da su institucije toliko spore da je to strašno.

[Bobina]

Na žalost, istina je. Dijete mora ići drugom roditelju i na CZSS smatraju da se ne može uzimati u obzir ono što želi petogodišnje dijete. Nakon 2 odbijanja odlaska kod tate, a to je bilo toliko dramatično i s toliko isplakanih suza da je tata sam odustao od odvođenja, prijavio je centru mene. Dijete je išlo kod psihologa na centru koji je utvrdio da nema nikakve manipulacije nad djetetom, a niti je razlog zlostavljanje od strane tate. Jednostavno joj se preteško odvojiti od mene, jer je još uvijek jako vezana za mene. Kod nas je, nažalost, situacija takva da tata živi 500 km daleko od nas i da je odvodi svaki put na 5-7 dana. Prije 2 dana je uspio odvesti na prevaru, nije znala gdje ide s njim, poslije je plakala u autu i na koncu zaspala. Mislim da će se i kod nas dogoditi to da više neće imati ni malo povjerenja u tatu i da neće htjeti s njim niti u šetnju od straha da je ne odvede na put. Ja sam na sto muka, ne znam kako da pomognem djetetu, kako da je zaštitim. Na centru su rekli da me više neće zvati i da problem probamo riješiti sami, ali BM je sklon forsiranju i nasilnom rješavanju problema. Vrlo lako nam može i policiju navući na vrat...

[*meri*]

ma ja bi u tom trenutku snimila djetetovo ponasanje i cijelu tu dramu makar mobitelom, da imam kao dokaz i pokazala to na czss-u ili ako slucajno bude potrebno na sudu, da me nedaj boze on tuzi zbog toga sto dijete nece njemu.
ne znam, kazem, padam s marsa, mozda i lupam gluposti, nemam hvala bogu takav problem, ali mi je to prestrasno da se radi takva trauma djetetu.

[Lili75]

Slazem se s meri.

[Bobina]

Imala sam i ja tu ideju. Vidjet cemo kako ce se situacija dalje razvijati. Na Centru znaju moj stav, a to je da se prisilom i traumatiziranjem može dobiti jedino kontraefekt i jos veci otpor. Mislim da cu pozvati nekoga za svjedoka da sve snima...
Ne razumijem takvu očinsku ljubav, meni se čini da je to više inat, nego ljubav

[emmie]

Vidim da je tema jako stara, ali bih željela podijeliti i svoje iskustvo. Moja curica je bila prisiljena vidjati oca od strane države od svoje treće godine. Borila sam se protiv toga po sudovima 6 godina jer je bio agresivan, nepredvidljiv i opasan. Na sudu je priznao da me je maltretirao, lomio mi kosti itd,pa je završio i u zatvoru radi toga.

Ali svejedno, poslije nekog vremena sud mu je odobrio da vidja dijete, prvo pod nadzorom, pa onda na samo. Njihov moto je bio “ čovjek može biti loš muž, ali dobar otac”. Možete misliti...kako to može biti istina u našoj situaciji kad sam se bojala za njen život jer je malo falilo da se žestoko naljuti i učini užasna djela. Čak je i jednom ostavio kćerkicu samu u nekom restoranu i jednostavno otišao kad ga je naljutila. Nekada je čak i vozio ludjački brzo autom kad bi ga naljutila, ali to nikada nije priznao. Kćerkicu je osudjivao da laže o tome ali sam znala da je istina.

Da sam uzela kćerkicu i preselila se, išla bih u zatvor radi kidnapovanja. Da sam mu odbijala posjete maloj, u zatvor opet radi nepoštovanja sudske odluke. Nikada nisu uzeli u obzir kako se dijete osjećalo kad vidi oca. A ona je mrzila da ga vidja i doživljavala traume svaki put. Nas dvije smo imale dogovore kako da ga ne naljuti, kako da ga smiri, i šta uraditi u slučaju opasnosti.

I tako...15 godina kasnije kćerka mrzi oca, ne želi ikakvog kontakta sa njim, nikada ga ne spominje niti želi vidjeti. Ali sada ima 17 godina pa njene riječi uvažavaju.

I samo da kažem, sve što nam se desilo i sve što su nam sudovi uradili nije bilo niti u Hrvatskoj, niti u Bosni, niti u Srbiji nego u Kanadi.
Tako da...kad jednom imaš dijete sa nekim, to može biti divna stvar, ali sa pogrešnom osobom je to noćna mora.