nasilje u obitelji

Ima li netko od vas tko je prosa nasilje u obitelji?
Triba mi vasa pomoc i savjet...
MM me nekidan uvatija za vrat, onda se okomija na svoju mamu jer je mene branila. Nisam ga prijavila radi malene. On se pravi ka da se nista nije dogodilo. Kaos mi je u glavi.

ja nemam osobnog ali imam profesionalnog iskustva i samo ti mogu reci: prijavi ga, to nema veze s djetetom, neprijavljivanjem joj činiš medvjeđu uslugu.

Mene je par puta namlatio bivši muž.
Čini mi se da kad sam prvi put prešla preko toga on je to shvatio ko odobravanje.
Scenarij ti je uvijek isti-nalupa te pa se onda kaje i obećaje da neće više nikad.
Sad znam da kad u vezi dođe do toga, netko ima ozbiljnih problema i treba psihoterapiju. Odrasli ljudi sa prosječnim kvocjentom inteligencije mogu konflikte rješavati riječima.
Da mi se to opet desi istog časa bi se okrenula na peti i zbogom.

Moraš raščistiti sa sobom da li ćeš to trpiti ili nećeš.
I nemoj reći da ostaješ radi malene! Niti jedna osoba na svijetu ne treba trpiti nasilje u obitelji!

Ako ga prijaviš, budi odlučna, dobro stavi na papir što se i kako dogodilo i ukoliko ga privedu, nemoj plakati za njim i žaliti ga jer te policajci neće shvatiti za ozbiljno. Kontaktiraj udruge za zaštitu od nasilja, imaš Hrabri telefon, i posurfaj još po netu, očito imaš pristup kad si napravila post.

Nemoj se ljutiti zbog oštrog nastupa, nisam oštra nego odlučna, a duboko suosjećam i mogu si samo zamišljati kakav pakao prolaziš. Ali izlaza ima i nemoj se bojati. Mislim da radi i zbog malene moraš biti odlučna i ona mora shvatiti da je tata pogriješio i da treba pomoć!! A ti ne trebaš trpiti niti ona to gledati dok on pomoć dobije, dobiva ili ga odbija!

Upamti, moraš nastupiti odlučno i ne se nabacivati prijetnjama "prijavit ću te" i sl. jer je to neodgovorno i stavlja zlostavljane osobe na loš glas, kao one koje to ustvari i žele. Bilo bi uputno da posjetiš i stručnjake koji će pomoći i tebi i malenoj!

Želim ti puno snage i mudrosti!

skroz krivo brijes
trebala si ga prijaviti UPRAVO ZBOG djeteta


ja imam puno iskustva s nasiljem u obitelji
i ako se ovo (nedajboze) bude ponavljalo, svaki ali bas svaki put ga trebas prijaviti, pricekati murju i zapisati kad su dosli i kak se zovu policajci ili brojeve njihovih znacki jer policija bes ne vodi urednu evidenciju o svemu tome, pa ako ti u buducnosti ustreba da se pozoves na to da su izlazili na uvidjaj, u policiji to neces moci dobiti osim ako jako precizno ne znas datum, sat i po moucnosti ime i prezime kojeg od policajaca


ono sto je vazno da zapamtis je sljedece TI nisi NISTA KRIVA, TI SI ZRTVA i imas pravo prijaviti

a ako ne zelis prijavljivati jer ti je jako vazno sto ce reci svekrva, susjedi i ostali onda budi pripravna na to da ces zauvijek zivjeti u paklu

ja ce te samo podsjetiti na anu magas koja je kad ju je muz zgrabio za vrat u samoobrani ubila

sad smrdi u zatvoru jer je prekoracila nuznu samoobranu, klinac joj je oduzet i dan starcima tog istog muza nasilnika, koji su dobrim dijelom zasluznu sto je on bio nasilnik

ako sad ne reagiras moze ti se dogoditi da i ti dodjes u situzaciju da jedan od vas dvoje ne prezivi neki od sljedecih napada

ja isto mislim da moras zastititi sebe upravo radi djeteta i prilicno sam uvjerena da ce takav nasilnik prije ili kasnije napasti i dijete

potpisujem sve koje su rekle da ga trebaš prijaviti upravo zbog djeteta...

zar ti stvarno želiš da ti dijete odrasta gledajući takve scene... nema ne bih, ovako bih onako bih...

trebaš biti odlučna, čvrsta u svom uvjerenju da nitko nema pravo zlostavljati nikoga... jer tebe zlostavlja fizički a dijete tako strada psihički bez da ga tata iti krivo pogleda... dovoljno je ono što mu je pred očima....

Ja se sjećam jedne emisije Oprah showa, pričali su o nasilju u obitelji. Osoba koja udari jednom svog partnera, i bude nasilna, to će učiniti i drugi puta i treći puta, ... itd.
Sve dok žrtva ne kaže dosta.
Udario te jednom i obećao da neće više. Ja mu ne bih vjerovala.

Originally Posted by Mukica

skroz krivo brijes
trebala si ga prijaviti UPRAVO ZBOG djeteta


ja imam puno iskustva s nasiljem u obitelji
i ako se ovo (nedajboze) bude ponavljalo, svaki ali bas svaki put ga trebas prijaviti, pricekati murju i zapisati kad su dosli i kak se zovu policajci ili brojeve njihovih znacki jer policija bes ne vodi urednu evidenciju o svemu tome, pa ako ti u buducnosti ustreba da se pozoves na to da su izlazili na uvidjaj, u policiji to neces moci dobiti osim ako jako precizno ne znas datum, sat i po moucnosti ime i prezime kojeg od policajaca


ono sto je vazno da zapamtis je sljedece TI nisi NISTA KRIVA, TI SI ZRTVA i imas pravo prijaviti

a ako ne zelis prijavljivati jer ti je jako vazno sto ce reci svekrva, susjedi i ostali onda budi pripravna na to da ces zauvijek zivjeti u paklu

upravo ovako. i ja (na žalost) imam puno iskustva s nasiljem u obitelji. na žalost, isto tako, neprijavljenim. da je bilo prijavljeno, bolje bi se riješilo. tako da potpisujem mudru Mukicu rukama i nogama.

berta, prethodnice su uglavnom sve rekle...

ja ti samo iz svoga iskustva mogu reci da sam sa prvim udarcem, davljenjem, prijetnjom nozem i onim drugim oruzjem, znala da je zapoceo kraj moga braka.Bilo je samo pitanje, na koji nacin sto bezbolnije i sigurnije napustiti tog tipa... Istina je da sam kraceg fitilja( nekome treba vise, nekome manje), ali to nije bilo presudno pri donosenju odluke.
Ne bih sad zeljela floskulirati, no ja u svom malom svemiru ne toleriram nasilje.(ni "samo" jednom, "dogodilo" se...)
Ni za samu sebe tada ne bih trazila milost...

Budi hrabra i nemoj trpiti nasilje "zbog djeteta". Moja mama je trpila "zbog mene" i "zbog mene" je skoro zivot izgubila. Bilo je strasno odrastati u spoznaji da se svo to nasilje godinama odvija upravo "zbog mene", i tek sam kao polu-odrasla uspjela sa sebe otresti odgovornost za situaciju u obitelji.

Nadam se i vjerujem da se ti neces naci u ulozi zrtve, ali ako se nasilje ponavi, a ti nemas hrabrosti nasilnika ostaviti ili prijaviti, molim te, budi barem hrabra i priznaj da je to tvoja odluka (ili nedostatak iste). Nemoj prebacivati odgovornost na dijete, ono sigurno nije zeljelo da tata mlati mamu.

Puno zagrljaja ti saljem.

hvala vam na odgovorima.
imate pravo, znam, trebala sam ga prijaviti, ali prosla mi je taj tren slika moje malcke kako oca posjecuje u zatvoru. glupo zvuci, ali zbog tog sam se povukla.
Naravno, to nije jedini razlog, da budem iskrena kada sam vec ode i zelim vase misljenje, savjete, pomoc... to se dogodilo u stanu njegovih roditelja di zivimo vec zadnjih 16mj. (znam to tako detaljno, jer chiara sada ima 17mj, a dosli smo dok je imala manje od misec dana). neki od vas se vjerojatno sjecaju moje price sa porodom u zd ili u sbk - iako sam uspila doci u zd na kraju i rodila tamo, uskoro se bija pojavija problem da je MM dobija otkaz, mozda 10ak dana nakon poroda. bili smo u podstanarima i morali smo se vratiti ili kod mojih, ali on je prista jedino na varijantu da to bude kod njegovih. dok smo bili sami u zd cudno se ponekad ponasao, ali sam nekako zatvarala oci. (ne bas pametna ideja, ocito) - tipa, kada bi dosli iz sbk sa velikom prtljagom, on bi otisa u stan, a meni bi ostavija stvari da nosim, naravno da nisam, vec smo se svadali i oko toga...kako sam bila povremeno u sbk, dok bi bila doma, odlazija bi na "kolace" kod nekih svojih poznanica, koje sam vec bila upoznala i koje bi se najradije (ne pretjerujem i nisam ljubomorna, samo realno komentiran) skinile gole pred njim. najvjerojatnije nista ni nije bilo medu njima, a i da je, njemu ide na dusu, ali u najosjetljivijem periodu, kada sam morala cuvati trudnocu, on mi je zivce kida time. kada se malena rodila, moji roditelji su nam dosli pomoci. prema njima se ponasa ka prema zadnjem smecu, naravno da su svade uslijedile i radi toga, jer ja nisam osoba koja bi nesto primucala. kazem sve jasno i glasno, da se zna. i nisam takticar, ne biram ni misto ni vrime, sto mi je velika mana. u svakom slucaju, kada je mojima prikipilo i kada su otisli nazad u sbk, vise se ne sicam sta smo se prepirali, sicam se samo da me gurnija na krevet. buduci da nista nije bilo strasnije, zanemarila sam to. i nama svima koji put dode da gurnemo nekog, ali ne i da lupnemo.
sada, nakon par dana kada razmisljam o tome da me uvatija za vrat, iman feeling ka da se to dogodilo nekom drugom, a ne meni. naravno da nismo vise s njim. moj otac je isti dan dosa po malenu i mene i vratili smo se kod mojih. odma istu vecer od ekscesa mi je posla poruku da nas voli i da smo mu najvazniji. sutradan je dosa kod nas, kao da nista nije bilo. bija je samo na pet minuta jer nisam ja vise mogla izdrzati pa sam mu rekla da ode. malena je taj dan spavala pa nista nije cula. necu reci da nije osjetila nista, jer kada se probudila nije nikom da, cak ni meni, da dodem kod nje, vec ju je on nosija cilo vrime po kuci i dera se na svoju mamu, mene i na mog oca, kada je posli dosa. naravno, dite je vidilo i nas dvi kako se tresemo i u suzama, tako da virujem da je skuzilo da nesto nije u redu. sutradan joj je odma skocila fibra. bili smo na hitnoj jer je bija vikend, ima upalu uha i grla. ali njeno ponasanje je ono sta me najvise bilo zabrinilo. znam da je bolesna, pa je bila dodatno iziritirana, ali nikako nije tila spavat u svom kreveticu. Mislim, kada joj je temperatura pala. i kada bi pocela izvodit gluposti, obicno joj znan reci "ako se ne smiris, izaci ce mama iz sobe", na to se obicno zaceni od smija, ali ovaj put se zacenila od placa. sada je ok, primirile smo se obe. stvar je u tome sta on uopce nije svjestan sta je napravija. dan nakon me zva da idemo s njim na izlet u prirodu cili dan. alo,alo, zemlja zove tebe! pa ne mozes me prvo zviznit, bez obzira sta to bilo samo taj put, a onda ocekivat da cemo s tobom u prirodu.
naravno, taj isti dan kada sam mu rekla da ode ca, bila sam u strahu da ne ode na policiju i kaze kako mu uskracujem roditeljska prava kao oca. ne znam kako to ide tocno, pa mi svasta pada na pamet. iman sricu sta mi je ujac ugledan psihijatar u gradu, pa sam zvala njega za savjet, sta napraviti. reka mi je da se ne brinen, da on to ne moze napraviti, jer ja nisam bolesna i nigdi neman dosje dusevnog bolesnika. rekla sam mu da mi je i onaj X dan pritija da ce on mene prijavit na policiju i da ce me strpat u ludnicu. ujac mi je isto tako reka da to ne moze. tu sam se malo smirila.
MM sam zamolila da me do danas ostavi na miru, da se smirim i izlicin dite kako Bog zapovida, a i da ona malo dode sebi. dolazija nije i svaka cast na tome, ali me zivka 500 puta dnevno. na pozive se nisam javljala, samo porukama i to ako je nesto bilo nuzno za odgovorit, poput kako malena i to.
njemu nije uopce jasno sta je napravija, ocito misli da je to ok. znam da postoji vise oblika nasilja, i znam da sam ponekad preagresivna, ali u smislu da kada me nesto naljuti (a naljutilo me to sta je u posljednje vrime potpuno poceja zanemarivat nasu malenu radi firme koju smo otvorili s nekoliko prijatelja, ja sam se povukla jer sam vidila da ne stizem, a chiara mi je no1, a on je poceja vuci za svih tamo, jer svi radu duple poslove, ka i on, kako bismo prizivili dok firma stasa, i dok drugi iz firme brinu o svojoj dici i provode kvalitetno vrime s njom, chiara svaki put slusa od njega "makni se, nemoj, tata radi"). tu sam prikipila! ali sta sam tila reci, da sam mu svasta izgovorila, ali isto tako je on moga izgovorit i meni i tu stati.
danas je dosa kod nas, moja mama ga navela na razgovor, kako to nije u redu i da ako to ne drzi problemom, da ce to ponovit (isto sta ste i vi rekle i sta i ja mislim), a da to nije u redu. njoj je poceja govorit da kako sam i ja njega udrila. a nisam, stvarno nisam. jer sam ostala skamenjena od soka sta je on diga ruku na mene. sicam se da sam plakala i vikala pusti me, i dozivala njegovog brata, koji isto kod staraca zivi, da mi pomogne. da njega tamo nije bilo, ne znam sta bi bilo na kraju.

bertha
mislim da si i sama svijesna da to ne stima. i dijete vec osjeca da nesto nije u redu. niko ti naravno ne moze reci sta da ucinis, ti sama moras odluciti. ali razmisli jeli za tvoje (vase) dijete dobro da odrasta u takvom okruzenju?
udario te jednom, sigurno ce se ponoviti. dobro razmisli zelis li mu dati drugu sansu. ako imas mogucnosti (neznan di tvoji zive) odvojite se na neko vrime (u slucaju da nisi sigurna zelis li ga ostaviti a ocito ga nisi zeljela prijaviti policiji).

Mislim da je u ovakvim situacijama ok dati drugu sansu samo ako druga strana djelima pokaze apsolutnu spremnost na promjene. Pod obaveznim bi, u svakom slucaju, ubrojila odlazak na terapiju, pojedinacnu i obiteljsku. Od price nema koristi, a dok se nesto debelo ne promijeni, ni u kom slucaju ne bih sebe ili dijete izlagala rizicima koje moze donijeti zajednicki zivot i eventualno ponavljanje nasilja.
Znaci, preporucila bih da ostanes kod svojih, a muz nek se ode lijeciti. Pa vidi sta ce donijeti vrijeme.

potpisujem zoranu, al u tvojim riječima bertha, upravo mi to nedostaje - s njegove strane priznanje da je pogriješio. zato sumnjam da će se promijeniti. jer danas si ti za kriva zato jer si ga ko fol udarila, sutra jer si mu skuhala loš ručak, a prekosutra jer dišeš pored njega. i molim te, ne daj se obeshrabriti s njegovim prijetnjama. te da će ovo ili ono uraditi, te uzeti ti dijete i sl. to su puste prijetnje. da sam na tvom mjestu uopće ne bih ulazila u tu raspravu i samo bih rekla: o tome će sud odlučit, nitko od nas nije pravnik, ne poznamo zakon, zato nemojmo se upuštati u razgovore o stvarima o kojima pojma nemamo. ako imaš želju spasiti naš brak, onda se to ne čini na taj način!

zato, dušo moja, moj savjet: ostani kod svojih, ne vraćaj se njemu ni pod razno. ako se zaklinje na ljubav, onda nek dokaže to. nek ide na terapiju. ozbiljno. i kad to završi, kad se malo skulira i cijela situacija - onda se može pričati o nekom koraku ka pomirenju. al do tada, nemoj slučajno se vraćati.

s druge strane, i tebi bi dobro došlo malo komunikacije korektnosti. ne znam što mu točno govoriš, al nije produktivno u vašoj sadašnjoj situaciji. ne znači da moraš šutjeti, al možeš malo korektnije neke stvari reći, pokušat se stavit u njegov položaj. ako je firma tek otvorena, znam koliko tu može posla biti.

zato, možda ne bi bilo loše otići bračnom savjetniku ili terapeutu (možda ti ujak zna nekog dobrog)... znam da postoje različite terapije u kojima supružnici uspiju se približiti, jer shvate da svatko ima svoje strahove i želje, koji u biti i nisu toliko različiti, a da uglavnom "šteka" u komunikaciji.

Bertha, cure su već rekle sve što bih tako rado potpisala.

Pokušaj s njim razgovarati, predložiti liječenje, terapiju, kako bih već to nazvala. Ako ništa drugo, za početak savjetovanje u obiteljskom centru. Možda se gubi u svem tom poslu pa gubi i kontrolu u životu, možda sve to skupa i ne klapa kako treba pa gubi živce, pogotovo ako ste uložili neke novce. Kako god okreneš, da bi u životu (njegovom, tvom, vašem zajedničkom) krenulo nabolje treba ponovo uspostaviti tu neku ravnotežu, ali prvo treba naći gdje je problem nastao. A problem nije od jučer, kako i sama kažeš, nego je fizičko nasilje samo eskalacija cijele situacije koja traje i traje. Nešto nije u redu, to treba definirati pa onda tražiti rješenja. Ali ako nije spreman raditi na sebi, ne dozvoli da do drugog puta dođe, makni se od njega. Ne radi se samo o fizičkom nasilju, više će te takva situacija stajati psihičkog zdravlja, samopouzdanja, i na kraju će se odraziti na malenoj. Ja i brat smo sa roditeljima prošli kalvariju razvoda, tučnjava, razbijanja tanjura, i vjeruj mi znam koje psihičke posljedice nosi obiteljsko nasilje.

Drži se, i držim ti fige da doneseš pravu odluku

fala vam jos jednom na svim savjetima i razmisljanjima, koje ste podijelile sa mnom vezano za moju trenutnu situaciju.
toliko toga tu ima, toliko "detalja", nazovimo ih tako, da ne stignem sve napisati u dva posta. zato mi je drago sta ste vi tu, jer me tu i tamo podsjetite na neke stvari, koje vam u cijeloj toj gomili zaboravim napisati.
mama courage, napomenila si da nedostaje njegovo priznanje da je napravija sta je. imas pravo donekle. onaj dan, kada nas je zva da idemo s njim na izlet u prirodu, sam mu ja poslala dvi pozamasne poruke u kojima sam mu pokusala predociti sta je tocno njegovo ponasanje izazvalo kod mene i kod malene. nisam bas sigurna da mu je to sve silo kako triba, no medutim napisa je samo da priznaje svoju krivicu. medutim, ka sta sam vec jucer napisala, mojoj mami je jucer reka kako sam i ja njega udarila, sto se definitivno kosi sa tim njegovim tzv. priznanjem.
citala sam zadnjih dana po internetu vezano za obiteljsko nasilje i negdi u toj hrpi sam procitala da su obicno oni koji su bili zlostavljani u djetinjstvu, posli i sami nasilnici. cesto on zna u prepirci sa svojom starom govoriti kako ga je tukla cime god je stigla kada je bija dite. s druge strane, u zadnjih godinu i po, koliko sam bila tamo, sam promatrala nju u odnosu sa dicom (cuva klince od njegovog brata) i nisam bas primijetila da ima takav pristup prema dici. ne znam...
no, odlucila sam isto to sto ste vi ionako napisale. sve je to upitno, mozda je to samo akumulacija cilog pritiska oko posla i svega, znam da nije lako, onda ja nemam stalni posal, od rodenja malene prakticki ne zivimo sami, nemamo svoj mir i kuzin da je tesko. meni jos na glavi visi godina dana faksa do diplome. ali sam sebi tako poslagala prioritete u zivotu da sve ceka kada je chiara tu. provala sam drugacije, ali ne ide. tako da jedino mogu funkcionirati tako da ucim po noci, jer ako pokusavam po danu, kada je ona budna, onda se samo izivciram a to ni dobro ni za me ni za nju.
sta sam tila reci, da... uvik puno pricam, skacem s teme na temu, pa se vracam na zaostatke... haha to je uvik tako kod mene... nemojte zamirit!
tila sam samo reci, da nema garancije, to je mozda samo bilo sad ovaj jedini put i vise nikad, a s druge strane moze prerasti u najveci moguci problem. ja stvarno ne zelim riskirati s tim, jer, kazem vam, ovaj put sam imala donekle srice, jer nisam bila sama s njim u stanu, a i malena je spavala, pa nije morala gledati scene. ali ako se sad prihvati to ka takvo, moze se dogoditi da sutra ona ima 4 godine, igra se s bebama dva metra dalje i gleda kako otac tuce majku. to ne zelim priustiti ni njoj ni sebi.
zato i jesam odlucila vec da stojimo i dalje kod mojih, povremeno da odemo kod njegovih na sat-dva, cisto da ne izgubi kontakt s ocem i njegovima, ali povratka nema dok se ne definiraju neke konkretne stvari. mislim da je i on jako dobro svjestan toga, jer me zove 500 puta dnevno, salje 300 000 poruka (nocas primjerice od 2 do 6 mi salje poruke u prosjeku svakih po sata, da kako on nas voli, da ce on dokazati da nas voli, da smo mu najbitniji, da ce nam napraviti dom, da smo mi zavridile ljubav i sl.), samo mislim da je tesko to javno naglas priznati. kako god bilo, ako zeli da spasimo brak, od moje strane ce dobiti potvrdan odgovor samo pod uvjetom da odemo na terapiju. ne mora to bit moj ujac, jer je meni u rodu, pa mozda bi njemu bilo to neugodno, ali negdi moramo ici. i ja sam voljna odvojiti svoje vrime da idem s njim. ma di god bilo...
sta mi je bilo cudno jucer, kada je bija ode kod nas, i prica s mojon staron, ali cudno u pozitivnom smislu, sta mi je nudija svoje kreditne kartice i sve. on je inace osoba koja mora imati sve pod kontrolom. to je valjda to , na sta si, sp00klice, mislila. i vec godinama tako funkcioniramo da on ne zeli meni dati svoje kartice, pa onda ne dajem ni ja njemu punomoc na svoj racun. mislim da tako ne bi tribalo biti u braku, vec da se sve dili i da nema vise moje-tvoje. kod nas toga nikad nije dosad bilo. nadam se stoga da ti njegovi "koraci", nazovimo ih tako jer mi druga ric trenutno ne pada na pamet, ipak vucu prema promjenama, i to pozitivnima.
mama courage, znam da ima masu posla oko firme. tim vise sta je djelatnost nase firme nesto sta u nasoj zemlji nije jos toliko poznato. ceka nas stoga paklen put. ali ideja je vise nego jako dobra. stvar je u tome sta je to veliki projekt, kog on sam vuce. i to me ljuti sta je on jedini sta ga vuce. ja sam provala ga vuci s njim, ali sam odustala jer onda smo oboje time zatrpani, a ne mogu ja staviti dite "na cekanje" dok se firma ne podigne. ostala ekipa u firmi je orijentirana na svoje zivote, na svoj posal, od kog zivu, na svoje obitelji, fakultete. i dolazi do toga da on bude preopterecen, jer radi svoj posal, vuce nasu firmu, nema vrimena za dite, za mene, za obitelj opcenito... s druge strane toj ekipi ne zeli reci da to nije u redu, meni ne dopusta da im to kazem (jer je on zahvalan i na onim mrvicama sta napravu), a na kraju balade, svi mi u firmi imamo ista prava. to jednostavno nije pravedno! i on ispada budala sta zrtvuje svoje vrime i za druge. i to je ono sta mene ljuti!
taj dan, kada se dogodilo to sta je, sam mu rekla da ja zelim izaci iz firme jer se vec misecima grizem radi te nepravde. meni to ne triba da obolim na zivce. i to je bija povod svemu tome sta je dalje uslijedilo.
ali nema tog ko meni moze reci na ovom svitu da je u redu, da, dok on crnci ka stoka, da odredena osoba iz firme, koja ima dovoljno slobodnog vremena trenutno da uskoci, mene zove da idemo napravit dir po gradu. mislim da bi bilo daleko efikasnije i za svih lipse da se skupimo bar nas troje, kada ostali vec radu sta radu, i napravimo nesto zajedno. podilimo poslove! ostali takoder imaju barem sat vrimena dnevno slobodno. ali takvo nam je drustvo, di svak gleda sebe i kog briga kako je njemu sta dnevno spava od svega toga samo 4 sata. i na kraju dolazi do tog zbog cega sam otvorila ovaj topic.

Draga moja Berha,tek sad sam skužila ko si.Vjerujem da ćeš i ti prepoznati mene,nekidan si mi poslala poruku ali mob.mi je crka pa ti se nisam javila.

Draga moja,žao mi je što ti se sve to dešava.Ne znam što bi ti rekla osim da se držiš,budeš ustrajna u onome što odlučiš,budi jaka zbog Chiare.Lako je davati savjete ovako izdaleka kad nismo u tvojoj koži.Nije lako rastati se od nekoga s kime si vezana čitav život zbog djeteta a neće ti biti lako ni nastaviti s njim.Iskoristi to što imaš ujca školovanog za te stvari,nek ti da savjete,nek vas uputi nekome drugome i dobro razmisli što ćete i kako ćete dalje.Pozdrav od T!

Javi kako je protekao razgovor, nadam se da cete skupa na nekakvu terapiju. Ruzno je kad tako pocne sve pucati, nadam se da nije prekasno za vas

Jao Berha moja, šta je tu svega napisano i kako li se samo u tren digla prašina bezrezervne ženske podrške, i pljuvanja po čovjeku, a sasvim na neosnovanim temeljima i neobjektivno sagledanih svih činjenica koje su prethodile tomu!

Svi bi odmah razarali brakove, slali u zatvore, izolirali oca od djeteta.. i zbog jednog, po svemu sudeći, očigledno nehotično afektiranog hvatanja za vrat, dakle čak ni šamara ili više, a uz to sa deklariranim osjećajem krivice i pokajanja počinitelja, činili djeci nepopravljivu prazninu u odrastanju!

Ma kako možete biti takvi ljudi??? KAKO?

kako li me samo boli nepravda kojom to činite ni ne pokušavajući naći razumijevanja da se to dogodilo u afektu iznimnog opterećena i vjerojatno bestijalne Berthine provokacije njemu, a znam iz vlastitog iskustva kako to zna biti bolnije i iritantnije za psihu od bilo kojeg šamara ili udarca! Bi li nas muškarce netko shvatio ozbiljno da prijavimo ženska maltretiranja i zmijske jezike, nerazumnosti, netolerancije, kljucanja u mozak ili je to vama tolerantno, jer je produkt vašeg čina, a smatrate da fizički manje boli od udarca??? fizički doista boli manje, ali psihički i duševno neusporedivo? Hoćemo li mi vas tužakati za čireve na želucima i psihosomatske smetnje koje nam prouzročavate? Molim vas ljudi za objektivnost! Pa nemojte se kao čopor odmah apriori obrušavati ni ne pokušavajući se staviti u poziciju druge strane i stvarati dodatne dramatike koristeći pojačivače "okusa"!

Hej ljudi pa čovjek skrbi za svoju obitelj, radi krvnički ko lav da se izvuče na površinu s privatnim poslom i da to zaživi, a šta mu žena doma radi za to vrijeme?! KVOCA non stop o nekoj nepravdi i sabotira radit radi uvjerenja o nepravdi!!! pa nema on vremena sad za nepravde, očito je puno uložio, i vjere i nade i inspiracije i živaca i enuzijazma i rada u taj projekt da bi sad odustao zbog "nepravde"! On ima očekivanja da će uspjeti i on radi, ljudi moji on iscrpljujuće radi i živci su mu ispijeni, tijelo je bez odmora na izmaku snaga, a kamoli na svjesnom nivou pune koncentracije i percepcije. Svaka optužba njega i dodatno opterećenje, njemu je 10 puta teže nego u normalnim rasterećenim okolnostima, jer osjeća pritiske s 10 strana. I on je svjestan da ne vuku svi jednako, al iz vlastite požrtvovnosti i želje za uspjehom, iz ambicioznosti i cilja da će to sve jednog dana donijet blagostanje njegovoj obitelji, ne želi zbog tog sitničavog osjećaja nepravde odustat od posla i svojih ideala. Opterećen je zato što sam ne stiže, opterećen je zato što posao trpi radi neravnopravnosti, opterećen je radi prekovremenog rada koji ga iscrpljuje, opterećen je zato jer i sam osjeća da ima neravnopravnosti ali potiskuje to u sebi i ponajviše opterećen je Bertha radi tvojih kljucanja i prigovora NON STOP, radi nepodržavanja njegovog truda!

Objasni mi sad lijepo zašto si nepravdna prema svom čovjeku za kojeg vidiš da trpi i vuče za sve i toliko je opterećen da ne stigne na trenutke ni pogladit djevojčicu po glavi i posvetit joj se, a misliš li doista da to ne želi?!? Zašto nisi otišla toj dotičnoj osobi koja te zvala u vožnju ili šetnju gradom i istresla se divljački na nju? Zašto si to učinila na najvrijedniju kariku u vašem firmenom lancu? Je li on to zaista zaslužio nakon svega ili si ti previše kukavna onima koji to zaslužuju sasut u lice, pa se okomljavaš na sebi blisku osobu kao ispušni ventil i čudiš čudu kad dobiješ grubu povratnu reakciju?!?

Kaže lijepo biblija "neka baci kamen na mene prvi onaj koji je bez grijeha"! Da li se doista osjećaš bez grijeha Bertha i da nisi kumovala situaciji? Je li suprug došao možda doma pijan il rastresen i iz čistog mira i čiste obijesti digao ruku na tebe ili si ga gadno trebala isprovocirat za hvatanje za vrat? Zašto potenciraš slučaj sa riječima "ko zna što je moglo biti da nije bilo njegove majke"? Zašto "ko zna"? Zar doista ne poznaješ svojeg čovjeka s kojim imaš dijete, da ne bi mogla ustvrdit bi li nastavio dalje? Onako kako ja skromno vidim iz svega izrečenog, osjećam da je jednako ta reakcija šokirala i njega i da se brojnim pozivima i susretljivošću želi potpuno iskupit.

Znam da si ti došla na ovo mjesto potražit pomoć i da si rastresena i u šoku, al jesi li se ikada objektivno pitala što tvoj muž proživljava u životu i da li od tebe očekuje partnersku bezrezervnu podršku ili ovakvo dobijeno kritiziranje i to zamisli ne zato što je lijenčina i bezvrijedan, nego što je u ekipi najvrijedniji!?

Pa ja ostajem skamenjen pred takvim rezoniranjima i napadom na čovjeka!!! Mi muški očito nikako nismo dobri, ni kad radimo ni kad ne radimo, a kad iznevjerite naše povjerenje ovakvom glupošću, e onda smo i za to krivi!

Bertha, koliko ste skupa zajedno? mjesec dva? ili godinu dvije? to se dogodilo jedini puta u tom periodu, ako se ne varam, i to u okolnostima silnog čovjekovog opterećenja, iscrpljenja i najgore od svega nakon toliko ulaganja, uslijed osjećaja izdanosti - kritikom na njegov rad, s tvoje strane!

Molim te promisli o vlastitoj odgovornosti i pokušaj se makar hipotetski na trenutak dovesti u njegov položaj i simuliraj svoju reakciju s njegove pozicije, na takvu verbalnu isprovociranost partnera!

A onda pregledaj sve te poruke u kojima on osjeća duboku krivnju zbog čina iz afekta i pokušava doći rukama i nogama do oprosta i pomirenja... Čudi me da ti ujak nije znao dati jedno objektivno sagledanje situacije i da ni jednom nije spomenuo ili te pitao da li je kakav psihički pritisak, s tvoje strane, prethodio takvom njegovom rastrojenom činu i da li taj pritisak može onda i objektivno ublažiti drastičnost takvog čina!?

Ako su sukobi između vas učestali i puno dublji od ovog jednog afekta, onda oboje trebate stručnu psihološku pomoć, ako želite opstati u obitelji!

Znam da sam zbrda zdola, apsolutno sam protiv nasilja i fizičkog i psihičkog, ali mislim da je iznesena situacija ispala prenapuhana i da ulazi u slučaj afektiranja bez svjesnih namjera i tendencija ponavljanja, stoga ne podržavam nikako zagovaranja, tipa - tuži ga odmah, prijavi policiji, ako se dogodilo prvi puta i opet će, i slične opaske!

I jedan veliki apel ženama za malo više razumijevanja u objektivnost događaja i ne potenciranje, ko iz puške, najgoreg scenarija!

Tata!,
čak ni šamara ili više???
sori, dalje nisam ni čitala

Tata! hvala Bogu dragome da svi muskarci ne razmisljaju kao ti.
MM je procitao cijelu pricu i slaze se sa curama ovdje.
Nema tu buducnosti, ako je to napravio jednom napravit ce opet.

On je pod stresom i to mu je opravdanje?
Sam Bog zna pod kakvim smo mi stresom, pod kakvim je MM stresom i dodje doma s posla i opet posao posao posao, ali kada dijete dodje do njega i trazi da se igraju izdvoji 5 minuta, poigra se i ZAMOLI vlastito dijete da ga sada pusti da napravi posao pa ce se onda moci jos vise igrati.

Dakle rjesenje postoji, moze se sve rjesiti razgovorom.
Ako je bertha i graknula na svog muza sto nije i on na nju graknuo?
Dakle u redu je na verbalno odgovoriti fizickim?
Znaci li to da kada jedna zena nakon napornog dana s recimo bolesnim djetetom i brdo obaveza dobi kritiku sto rucak nije bas nesto, sto je dijete cendravo i tako dalje, moze uzeti tavu i odalamiti muza po glavi?

Ma bas sam zalosna sto takvi ljudi postoje

tata, meni tvoj post smrdi na nasilnika koj sam za sebe ima opravdanje za ispade bijesa i nasilja

hvatanje za vrat?

pa to je pokusaj ubojstva, pa veli berta da je dozivala muzevog brata upomoc i da ne zna sto bi bilo da se tip nije umjesao

Sa Tatom sam se do sada uglavnom slagala, ali sada, brate mi, pretjera :/

Pa ne može te netko davit, a poslije reći: bio sam preopterećen.
Ovdje nedostaje onog korijenskog što je potrebno u svakoj vezi: poštovanja. Jer, netko tko je spreman udariti (ili daviti ili bilo što slično) i koji se usudi to učiniti, očigledno ne osjeća dovoljno poštovanja prema svojoj partnerici.

Zato bi berthu prije svega na to upozorila.

Razumijem ja njenog muža i (samo) djelomično se slažem s Tatom da korijeni njegovog stresa i nezadovoljstva leže u toj preopterećenosti, ali to nije način i to ne smije biti dozvoljeno.

Ono što bi možda osobno savjetovala je, pošto vidim da se jako mnogo "dopisujete" porukama, da mu napišeš jedno podugačko pismo, pa mu tamo smireno, posloženo i iskreno sve napišeš.
Ponekad kad nekog lupiš sa onim "crno na bijelom", mnogo bolje i kvalitetnije to doživi nego kad mu se govori. Posebno u slučaju kao tvom, gdje je izgleda puno onoga što si govorila bilo izraženo u bijesu i afektu, pa se možda i nije doživjela prava težina i smisao izgovorenog.

Ako hoće, neka i on tebi napiše pismo. Možda i ti trebaš vidjeti kako on u stvari razmišlja.

možda. to je samo moje razmišljanje.

Tata!dosad nisam odgovorila na nijedan tvoj post a svaki sam pročitala.Nakon ovog što si napisao ti se čudiš što si razveden?Slažem se sa Stray Cat,zvučiš kao nasilnik koji pravda takve pothvate.

Žene,ne kljucajte,ne napadajte jadne muževe,hranitelje obitelji,oni su preopterećeni brigom o svojoj obitelji i zaslužile ste hvatanje za vrat.A budete li zločeste zaslužit ćete i šamar.Fuuuuuj!!!

Da, Gitulja, šteta što nisi dalje čitala i šteta što si krivom intonacijom doživjela ovo na što se osvrćeš... meni nije bila namjera umanjiti zločin nasilja nikako, neko ga postaviti u konotaciju težine i okolnosti... htio sam samo izraziti dojam kako se digla prašina oko hvatanja za vrat, a ne šamara ili više... naime možda griješim, ali prvo što sam sebi vizualizirao je hvatanje za vrat odozada, a ne gušenje za grkljan što bi imalo bitno jaču konotaciju nasilnosti... a onaj koji je mentalno nasilan po prirodi mislim da sigurno ne bira manje bolno mjesto, nego udara gdje si najslabiji, a najčešće mahnito po prvom što dohvati... tako da mi nije djelovalo kao nasilje njenog muža, nego više kao upozorenje stiskom iza vrata da prestane više s psihičkim pritiskom, i kolko god prozaično zvučalo, odabrao je zahvat koji ne boli osobito, al bitno zaplašuje... što mi se i čini kao temeljna namjera nepovređivanja nego upozorenja za zaustavljanje mahnitosti psihičkog pritiska u tom trenu...

pa ako možemo tako gledati, onda smatram da pojedini zahvati nisu tako drastični izraz nasilnosti kao što se pokazuju... da li je ista težina "zločina", hvatanje za ruku, i udarca po glavi? i hoće li se hvatanje za ruku uopće sprovest pod nasilni zločin?

konotacija u kojoj se nešto učini također nosi težinu čina, nekad želiš začepit glasna usta da ne čuju susjedi svađu, a ovaj će te optužit za gušenje! Nekome ispuženi kažiprst ima težinu nasilja, a neki se u vezi (osobno znam ljude) počaste svako malo šamarom i nikom ništa.

Netko će ti u žaru divljine vođenja ljubavi počupat pola kose na glavi i doživit ćeš ekstazu, a drugi put ćeš pokazani prst doživit ko traumu... pragovi tolerancije su različiti i individualni i treba i o tome vodit računa!

Što je onda na kraju nasilje? samo fizički obračun ili imamo psihički i verbalni? imaju li zatim i fizičko i psihičko nasilje istu težinu?!? jer ako imaju, je li to onda među njima bilo možda obostrano psihičko i fizičko nasilje?

Možemo tako polemizirat u nedogled, no Bertha se osjeća povrijeđenom i smatram to opravdanim, možda i izdiže povređenost na jednu bitno višu razinu od realne iz samog doživljenog šoka, ali ne možemo mi to ovdje relevantno ni presuditi bez druge strane, stoga trebaju oboje mirne i čiste glave preispitati okolnosti i suočiti se sa odgovornostima, a ne da se ovdje apriori dijele redom negativni savjeti povođeni senzacionalističkim naslovom NASILJE U OBITELJI!

moj otac je (bio) nasilnik
ne mogu govorit u mamino ime ali ja imam jako ružna sječanja (imala sam 4 g. kad su se rastali)
mogu samo suosjećat s tobom

Nije mi jasno kako vas jedno promišljanje čovjeka koji se pokušao stavit u poziciju druge strane toliko vodi okomiti se tako drastično ružnim komentarima. Sve vi koje ste iskoristili priliku okomiti se na moj privatni život pri tome, zaista ne smatram damama... da li bih ja trebao TRINA reći onda da se na ovom mjestu ovdje redom nalaze osobe koje su svojim ponašanjem zaslužile svoj status??? Jesi li onda i ti među njima?

Čemu takve banalne prizemnosti i tako nekulturna obraćanja? Jeste li pokušali uopće objektivno analizirati situaciju? Jer bez analize me takvi ishitreni stavovi podsjećaju na situaciju kad se u prometnom sudaru za nesreću optuži apriori onoga koji je u alkoholiziranom stanju, bez obzira što je onaj drugi prešao drito preko crvenog!

TRININO ismijavačko karikiranje Žene,ne kljucajte,ne napadajte jadne muževe,hranitelje obitelji,oni su preopterećeni brigom o svojoj obitelji i zaslužile ste hvatanje za vrat.A budete li zločeste zaslužit ćete i šamar.Fuuuuuj!!! me živo podsjeća na pubertetsko prepucavanje pa ću zadržati nivo izražavanja i pristojnosti i neću komentirati kako bih mogao, ali me iznimno povrijedilo takvo prizemno ismijavanje s kreaturnim izokretanjem u nešto drastično različito što ni u snu nisam, nit rekao, nit zagovarao, nit sam takvog mišljenja!

ANNA-Y ima li poštovanja u Berthinom napadu na svog supruga i okomljavanja na činjenicu što je vrijedan čovjek??? Bi li ga možda više poštovala da je bezvrijedan?

STRAY_CAT potpuno si u krivu u donošenju suda, jer ja sam osobno bio izložen nasilju, da si čitala moje postove vjerojatno bi to uhvatila. Međutim nastojao sam nalazit opravdanje takvom činu i povod i odmjeriti svoj utjecaj takvom činu, vratio nisam niti jednom! Povode sam našao tek prekasno, da se sad ne ponavljam životnom pričom kad je i završio moj ciklus života s tom osobom. Ja sam otrpio nasilje više puta, i u puno mahnitijem obliku iz čiste njene obijesnosti, pa mi ova spomenuta priča nikako ne sliči proživljenom!

Originally Posted by Tata!

Jao Berha moja, šta je tu svega napisano i kako li se samo u tren digla prašina bezrezervne ženske podrške, i pljuvanja po čovjeku, a sasvim na neosnovanim temeljima i neobjektivno sagledanih svih činjenica koje su prethodile tomu!

MOŽDA JEST NEOBJEKTIVNO, ALI NASILJE JE NASILJE I NEMA OPRAVDANJA

Svi bi odmah razarali brakove, slali u zatvore, izolirali oca od djeteta.. i zbog jednog, po svemu sudeći, očigledno nehotično afektiranog hvatanja za vrat, dakle čak ni šamara ili više, a uz to sa deklariranim osjećajem krivice i pokajanja počinitelja, činili djeci nepopravljivu prazninu u odrastanju!

Ma kako možete biti takvi ljudi??? KAKO?

NE ZNAM, MOŽDA GODINAMA ŽENE PATE JER SU IM MUŽEVI "PREOPTEREĆENI" A ONE NERAZUMNE.


kako li me samo boli nepravda kojom to činite ni ne pokušavajući naći razumijevanja da se to dogodilo u afektu iznimnog opterećena i vjerojatno bestijalne Berthine provokacije njemu, a znam iz vlastitog iskustva kako to zna biti bolnije i iritantnije za psihu od bilo kojeg šamara ili udarca! Bi li nas muškarce netko shvatio ozbiljno da prijavimo ženska maltretiranja i zmijske jezike, nerazumnosti, netolerancije, kljucanja u mozak ili je to vama tolerantno, jer je produkt vašeg čina, a smatrate da fizički manje boli od udarca??? fizički doista boli manje, ali psihički i duševno neusporedivo? Hoćemo li mi vas tužakati za čireve na želucima i psihosomatske smetnje koje nam prouzročavate? Molim vas ljudi za objektivnost! Pa nemojte se kao čopor odmah apriori obrušavati ni ne pokušavajući se staviti u poziciju druge strane i stvarati dodatne dramatike koristeći pojačivače "okusa"!

TU TI PRIZNAJEM JEDINO DA JE POTREBNO BITI OBJEKTIVAN, ZATO I NISAM REKLA DA GA ODMAH TREBA NAPUSTITI, MOŽDA SVI MOGU DOBITI POMOĆ!?

Hej ljudi pa čovjek skrbi za svoju obitelj, radi krvnički ko lav da se izvuče na površinu s privatnim poslom i da to zaživi, a šta mu žena doma radi za to vrijeme?! KVOCA non stop o nekoj nepravdi i sabotira radit radi uvjerenja o nepravdi!!! pa nema on vremena sad za nepravde, očito je puno uložio, i vjere i nade i inspiracije i živaca i enuzijazma i rada u taj projekt da bi sad odustao zbog "nepravde"! On ima očekivanja da će uspjeti i on radi, ljudi moji on iscrpljujuće radi i živci su mu ispijeni, tijelo je bez odmora na izmaku snaga, a kamoli na svjesnom nivou pune koncentracije i percepcije. Svaka optužba njega i dodatno opterećenje, njemu je 10 puta teže nego u normalnim rasterećenim okolnostima, jer osjeća pritiske s 10 strana. I on je svjestan da ne vuku svi jednako, al iz vlastite požrtvovnosti i želje za uspjehom, iz ambicioznosti i cilja da će to sve jednog dana donijet blagostanje njegovoj obitelji, ne želi zbog tog sitničavog osjećaja nepravde odustat od posla i svojih ideala. Opterećen je zato što sam ne stiže, opterećen je zato što posao trpi radi neravnopravnosti, opterećen je radi prekovremenog rada koji ga iscrpljuje, opterećen je zato jer i sam osjeća da ima neravnopravnosti ali potiskuje to u sebi i ponajviše opterećen je Bertha radi tvojih kljucanja i prigovora NON STOP, radi nepodržavanja njegovog truda!

Objasni mi sad lijepo zašto si nepravdna prema svom čovjeku za kojeg vidiš da trpi i vuče za sve i toliko je opterećen da ne stigne na trenutke ni pogladit djevojčicu po glavi i posvetit joj se, a misliš li doista da to ne želi?!? Zašto nisi otišla toj dotičnoj osobi koja te zvala u vožnju ili šetnju gradom i istresla se divljački na nju? Zašto si to učinila na najvrijedniju kariku u vašem firmenom lancu? Je li on to zaista zaslužio nakon svega ili si ti previše kukavna onima koji to zaslužuju sasut u lice, pa se okomljavaš na sebi blisku osobu kao ispušni ventil i čudiš čudu kad dobiješ grubu povratnu reakciju?!?

DA I SAMA JE REKLA DA NE BIRA NI MJESTO NI VRIJEME. JAKO JE VAŽNO DA SE UČIMO STRPLJENJU I TAKTU. VJEROJATNO GA I JE ISPROVOCIRALA, ALI BI POSTAVILA PITANJE, JA SAM ČESTO UMORNSA I OSJEĆAM SE NA IZMAKU SNAGA, JEL U REDU DA ONDA JA PUKNEM SVOJE KLINCE JER NE POKAZUJU RAZUMIJEVANJE PREMA MENI NPR. JELDA DA NIJE. MOJA POANTA JE DA BI TAJ PAR TREBAO TRAŽITI I DOBITI POMOĆ

Kaže lijepo biblija "neka baci kamen na mene prvi onaj koji je bez grijeha"! Da li se doista osjećaš bez grijeha Bertha i da nisi kumovala situaciji? Je li suprug došao možda doma pijan il rastresen i iz čistog mira i čiste obijesti digao ruku na tebe ili si ga gadno trebala isprovocirat za hvatanje za vrat? Zašto potenciraš slučaj sa riječima "ko zna što je moglo biti da nije bilo njegove majke"? Zašto "ko zna"? Zar doista ne poznaješ svojeg čovjeka s kojim imaš dijete, da ne bi mogla ustvrdit bi li nastavio dalje? Onako kako ja skromno vidim iz svega izrečenog, osjećam da je jednako ta reakcija šokirala i njega i da se brojnim pozivima i susretljivošću želi potpuno iskupit.

Znam da si ti došla na ovo mjesto potražit pomoć i da si rastresena i u šoku, al jesi li se ikada objektivno pitala što tvoj muž proživljava u životu i da li od tebe očekuje partnersku bezrezervnu podršku ili ovakvo dobijeno kritiziranje i to zamisli ne zato što je lijenčina i bezvrijedan, nego što je u ekipi najvrijedniji!?

DOBRA MISAO, POTPISUJEM!


Pa ja ostajem skamenjen pred takvim rezoniranjima i napadom na čovjeka!!! Mi muški očito nikako nismo dobri, ni kad radimo ni kad ne radimo, a kad iznevjerite naše povjerenje ovakvom glupošću, e onda smo i za to krivi!
DA STVARNO ČESTO TAKO IZGLEDA, ZATO SAM I GOVORILA O ONOJ "PET JEZIKA LJUBAVI"

Bertha, koliko ste skupa zajedno? mjesec dva? ili godinu dvije? to se dogodilo jedini puta u tom periodu, ako se ne varam, i to u okolnostima silnog čovjekovog opterećenja, iscrpljenja i najgore od svega nakon toliko ulaganja, uslijed osjećaja izdanosti - kritikom na njegov rad, s tvoje strane!

Molim te promisli o vlastitoj odgovornosti i pokušaj se makar hipotetski na trenutak dovesti u njegov položaj i simuliraj svoju reakciju s njegove pozicije, na takvu verbalnu isprovociranost partnera!

A onda pregledaj sve te poruke u kojima on osjeća duboku krivnju zbog čina iz afekta i pokušava doći rukama i nogama do oprosta i pomirenja... Čudi me da ti ujak nije znao dati jedno objektivno sagledanje situacije i da ni jednom nije spomenuo ili te pitao da li je kakav psihički pritisak, s tvoje strane, prethodio takvom njegovom rastrojenom činu i da li taj pritisak može onda i objektivno ublažiti drastičnost takvog čina!?

Ako su sukobi između vas učestali i puno dublji od ovog jednog afekta, onda oboje trebate stručnu psihološku pomoć, ako želite opstati u obitelji!
POTPISUJEM

Znam da sam zbrda zdola, apsolutno sam protiv nasilja i fizičkog i psihičkog, ali mislim da je iznesena situacija ispala prenapuhana i da ulazi u slučaj afektiranja bez svjesnih namjera i tendencija ponavljanja, stoga ne podržavam nikako zagovaranja, tipa - tuži ga odmah, prijavi policiji, ako se dogodilo prvi puta i opet će, i slične opaske!

I jedan veliki apel ženama za malo više razumijevanja u objektivnost događaja i ne potenciranje, ko iz puške, najgoreg scenarija!
SLAŽEM SE, IAKO SE TU NE POTPISUJEMO PUNIM IMENIMA I JMBG-OVIMA, MORAMO BITI ODGOVORNI I PAŽLJIVI

Moji komentari su velikim slovima i boldani

Originally Posted by Tata!

J
Znam da si ti došla na ovo mjesto potražit pomoć i da si rastresena i u šoku, al jesi li se ikada objektivno pitala što tvoj muž proživljava u životu i da li od tebe očekuje partnersku bezrezervnu podršku ili ovakvo dobijeno kritiziranje i to zamisli ne zato što je lijenčina i bezvrijedan, nego što je u ekipi najvrijedniji!?

O ovom bi se dalo razglabati. Što je vrijednije? Muškarčeva plaća ili mamim ručak, tone speglanog veša, briga, odgajanje, kupovina .....

Mislim da moramo gledati na supružnike kao na tim, u kojem se bez jednog ne može. Moramo se svi truditi, pomagati, napraviti svoj dio. Nekako čitajući tvoje postove zaključujujem da možda i nisi tako mislio, nego si se nespretno izrazio?

Žao mi je što se uvijek moram okomljavati na zlojedne komentare pa pobjegnem od srži, htio sam se Berthi obratiti vis-a-vis prijavljivanja nasilja!

Prijaviti nasilje je tvoje pravo i rekao bih dužnost i nitko ti to ne može osporiti i zabraniti ili ti zamjeriti, ako opravdanog razloga doista imaš, pa u ovom slučaju tvome niti muž niti svekrva!

Mene je moja bivša prijavila policiji za pola satno kašnjenje, iz čistoga inata i drskosti, ali i perfidne promišljenosti da mene prikaže kao nepodobnog roditelja djetetu, jer sam na socijalnom radu tražio viđati dijete isključivo bez njenog prisustva, a inicirano trenutkom kad sam saznao da je cijelo vrijeme naše veze i braka vodila dvostruki život s bivšim ljubavnikom! Pa ću ti prikazati ukratko kakva je procedura, a ti onda vidi. Radi se o trenutku kada sam kasnio pola sata, ali radi toga što mi je primopredaju djeteta inatno uvjetovala u centru grada (ZG) u špici najveće gužve. radnja se odigrava na cesti, jer nije željela prihvatiti dijete prije dolaska policije. Napominjem radi se doista o samo 30min kašnjenja! Dakle na njen poziv dolazi policija, muško i žensko radi ravnopravnosti spolova valjda. Ona je u prednosti, jer je zvala prva pa se pretpostavlja da je žrtva. Saslušaju odvojeno i jedno i drugo. Ispostavlja se da je došlo i do verbalnih razmirica - ona prijetila da nikad više neću vidjet dijete, a ja da je više nikad ne želim vidjet u životu i ključna činjnica - to je sve izrečeno pred djetetom. To je Obiteljski prekršaj verbalnog nasilja pred djetetom! Slijedi sprovođenje u policiju, obostrano davanja iskaza i sprovođenje u pritvor na noćenje do izlaska pred suca za prekršaje. Meni je to bio šok nad šokovima neproživljen u životu i psihički sam teško to podnio, nisam imao do tad dodira s policijom ni za prometni prekršaj, a kamo li šta više od toga! Nije ni prijaviteljica znala da je procedura tako rigorozna, željela je ipak samo meni nabrzaka napakostiti za kašnjenje, naravno ne i sebi! Nakon svega se pred sucem ustanovljava da je u pitanju samo bezazlena obiteljska razmirica, ali ulazimo u dosje CZSS i bivamo pozvani i tamo na razgovor u interesu djeteta!

Bertha, sad to stavi u okvire FIZIČKOG NASILJA u obitelji i pokušaj naslutiti što bi ti to sve donijelo, ako doista nasilje nije kronično pravilo nego nesretni afektirani slučaj.

I žao mi je što i PIRICA povezuje svoju životnu priču i svog oca, siguran sam dugogodišnjeg nasilnika, sa ovim jednokratnim ekscesom, iskreno vjerujem neponovljivih namjera!

Bertha, pokušajte razgovorom umiriti strasti i taj prvotni šok i izgladiti odnos. Daj mu do znanja da se osjećaš iznimno povrijeđena i da je to našto krajnje što bi očekivala u vezi i da tako nešto ne možeš nikako tolerirati. Pokušaj shvatiti iz dijaloga s njim, također, što je to njega nagnalo da tako drastično postupi, i da se tako neprimjereno ponese i naučite iz tog jednog slučaja nešto o sebi! Daj mu do znanja da je to žuti karton pred crvenim za isključenje i da shvati to najozbiljnije. Svako zlo za neko dobro, pa ako je to zlo što vas je snašlo zaista jednokratno, ono će se takvim i manifestirati s vremenom i ako se ne ponovi izgubit će težinu straha od njega i podsjećanje na neugodnost, kao nešto što se doista dogodilo samo u afektu!

Ako se sljedeći puta ponovi, znat ćeš da s prijavom nemaš šta dvojiti, a do tada daj šansu razumu, toleranciji i obitelji!

Uz najiskrenije želje da opstanete u zajednici i prebrodite ovu intenzivnost sukoba, pa da ovo ostane samo brzo zaboravljena epizoda, srdačno te pozdravljam!

Za nasilje nema opravdanja....

pa mi ovdje propagiramo ne po guzi, a hvatanje za vrat je onak, desilo se....ona je kvocala a on puno radi....i ja puno radim i na poslu i doma i onda si mogu jelte dat oduška da gađam mm-a pepeljarom kad mi se svidi ?

ili da on mene malo pridavi jer je ostao prekovremeno na poslu......

naravno da stoji da jedna žlica sama ne zvoni, što bi rekla moja pokojna baba,ali nema tog posla i tog prepopterećenja gdje bih ja nekoga ili netko mene hvatao za vrat i bacao na kauč .....

koliko sam shvatila davljenje nije bila prva takva nasilna epizoda....

Tata! Evo baš si ljepo to sročio! Potpisujem!

Nitko od vrlih "napadača" nije mi odgovorio da li smatra verbalni pritisak nasiljem??? psihičko nasilje ipak ostavlja dalekosežnije posljedice! A zaboravih spomenuti Berthi, tvoj suprug ima pravo za verbalni sukob i maltretiranje prijaviti policiji, jednakopravno fizičkom nasilju i s jednakom procedurom proslijeđivanja, a u interesu djeteta i dostojanstva zajednice!

Stoga budite oprezni, razumni i tolerantni u granicama podnošljivosti i ne dolijevajte ulje na vatru da plamičak ne bi poharao požarom i spalio sve vrijedno što ste gradili!

A svi ostali koji detektirate samo fizičko nasilje kao nasilje, nemojte se apriori izdizati iznad nevažnosti psihičkog i verbalnog maltretiranja i zatomljavati ga nebitnošću. Pa kao što je netko u ovoj raspravi usporedio s djecom, krenite onda od vlastite djece koja puno prije ustuknu u strahu pred vašim ljutim podvikivanjem i s bitno većim traumama i stresovima, nego od "tapšanja" po guzi.

Ti očito čitaš i preokrećeš sve što je napisano onako kako tebi paše....

I očito si se pripremio za prepucavanje, samo ja sam ipak malo dulje ovdje i znam da od takvih saga na kraju ne ispadne ništa dobro... ni za jednu stranu koja sudjeluje u takvim literarnim maratonima

nasilje je i verbalno i psihički i fizičko...

a bertha je napisala da je ovo drugi FIZIČKI napad na nju

koliko si mi god bio simpatičan na početku, toliko me ovo tvoje cjepidlačenje odbija....

evo ,ja ti to pišem iskreno, bez uvijanja i javno

i ponovno da citiram pokojnu babu jedna žlica sama ne zvoni, a to se može primjeniti na nas sve i na berthu i na mene i na kraju i tebe

Pošto sam debelo otišla offtopic, ispričavam se moderatorima, a berthi želim da najpovoljnije za sebe i dijete riješi svoju situaciju

S jedne strane drago mi je da se reagira na nasilje i to je stvarno pohvalno.

A čini mi se da je došlo i do nesporazumijevanja među svima nama u dopisivanju.

Poanta ove teme bi bila da osoba kojoj se događa nasilje mora reagirati i znati da ne treba trpiti nasilje u ime nečega... a isto tako nitko nema pravo nagovarati nekoga na ikakve postupke iz više razloga Niti ima kompletan uvid da bi bio/la objektivan, a ni nemamo to pravo da određujemo tko što treba odlučiti, je svatko živi svoj život.

Nekako zaključujem da su se mnoge okomile na Tatu! jer je on primjetio neobjektivnost pri odgovorima a moguće je i da se nije u prvom postu uvijek spretno izrazio, jer više puta je naglasio da je protiv bilo kakvog nasilja.

Možda nije tema ali baš sam razgovarala friško sa jednom mamom koja je jako razočarana svojim mužem koji jako puno radi ali ona smatra da ju ne cijeni, niti da joj pomaže i naravno nemaju veliku financijsku dobit. Ona treba rutinu i raspored, a on sve radi neorganizirano. U odgoju djeteta je odpočetka bila sama, u nekim, njoj važnim situacijama nije joj bio podrška i ona se osjeća nevoljeno i još mu naravno sve to i kaže, izražava veliko razočarenje njime i neuspjehom, tj polaganim uspjehom.
I stvarno jest teško danas, ljudi se sve više otuđuju i nemaju strpljenja, bore se za egzistenciju i nailaze na nerazumijevanje. I tako ja iz svoje perspektive vidim nadu i mogućnost popravka, a ona je odustala. Baš sam tužna jer ju ne znam potaknuti i ohrabriti.

Mi ljudi smo majstori za zakomplicirati jednostavne stvari.

Ljudi moji, evo sve sam procitala. tribalo mi je malo vise vrimena nego obicno, jer sam vidila da su se pojavile tenzije i medu vama radi moje situacije, odnosno razlicitih pogleda na nju.
Stoga vam prije svega zelim reci - NE PREPUCAJITE SE I NE SVADAJTE SE, JER FORUM STVARNO NIJE MISTO ZA TO I TO STVARNO NICEMU NE VODI!
sa svima vama se slazem djelomicno. provati cu komentirati jedno po jedno, jer ovako napamet se ne sican tocnih detalja vasih postova.
prije svega, jedini muskog spola ovdje, slavni Tata, zahvaljujem ti se na tvojim razmisljanjima i savjetima. znam da sve to gledas iz muske perspektive i da imas lose iskustvo iz prijasnjeg braka i za mi je sta prolazis tu cilu zavrzlamu oko diteta, koje, bidno, nije nista krivo, ali nije u redu da kazes da je ok nekog fizicki napasti jer je netko preopterecen. kazes, MM je bija isprovociran. da, bija je, ali jer sam trazila da istupin iz firme. a to sam trazila jer sam se pocela beskonacno nervirati i svadati s njim radi tih drugih u firmi, koji ne daju ruku kad se triba napraviti posal. pita si me, zasto to nisam rekla toj osobi, kada me zvala van... virujen da san vec napisala da sam tila to napraviti i to vrlo rado, jer smatram da se problemi tribaju rijesavati tamo di su i zapoceli, dakle ako ti ja dignen tlak, nema smisla i nije u redu da to govoris ili da se obracunajes sa nekim primjerice s foruma, jer sam ja to uzrokovala, dakle to imas meni reci kako god bilo. tako ja funkcioniram. medutim, on se ili boji da bi oni isto izisli iz firme ili ne zeli tenzije s njima ili nesto trece, sta ja trenutno ne znam, pa mi je zabranija da bilo sta govorim. inace, bi ja to vrlo rado vec dosad trista puta rijesila. prije nekoliko godina otvorila sam udrugu. imala sam prezentaciju i doslo je nekoliko ljudi, kojima se ideja super svidila. medutim, kada je tribalo nesto konkretnije zapoceti, onda su nastali problemi i odjednom sam ostala sama u tome svemu. rekla sam, da se ja ubijam za to, ma svaka cast svima, ali ako ne ide, ne ide. i udruga je i dalje registrirana, ali ne radi, u fazi je mirovanja. nemoj me krivo svatiti, ne govorim s ovim da se isto triba dogodit s nasom firmom, ali ne mozes nekog tirat da radi nesto ako mu je svejedno. uostalom, on nije sam u tome, ima mene. ali ja, Tata, ne mogu na 500 strana. kazes, on je preopterecen?! ajmo reci ovako, pola dana provede za jednu firmu radeci, pola za drugu (nasu). moj dan - dite, spremanje ispita, rad za firmu, posal.... da ne spominjem i kucanske poslove... cekaj malo, pa jesam li ja njemu dala plesku jer mi je bija los dan...?! kada ga iman, gundan sama sa sobom po stanu, uzmen dite i oden van, da se ispusen... oden na zalopojke kod matere, zvrcnen kumu na fon... ali nikakvi fizicki obracuni!
koliko god mi tesko sada i situacija je nikakva, pomalo mi je smisno koliko ti, Tata, mislis da cu ja slipo poslusat sve sta svak napise na forumu. ja sam se svima i opet cu zahvaliti se na savjetima, na tom sta me saslusate, jer mi sad to najvise i triba, ali imam dovoljno godina i mozga da sama donesen odluku za koju virujen da je najispravnija. ljudi se, primijetila sam, zalete na forumima i misle, da ce kada kazu "hop", druga strana to i uciniti. a to ne ide tako ni u stvarnom zivotu, pa tako ni ode. virujen da se slazete sa mnom.
slazem se da poimanje nasilja varira... a po teoretskoj definiciji nasilja i njegovim podjelama, rekla bi da smo svi pomalo nasilnici, svaka cast iznimkama. jer se svi naljutimo i vicemo, u afektu kazemo ruzne rici... to je isto nasilje i u tom aspektu sam kriva ja prva, priznam. ali, ka sta je rekla Marsupilami, nije u redu za preopterecenost nekog tuci...nije normalno ni da se netko dere, ali je to daleko lakse od fizickih udaraca.
nekoliko dana nakon svega i malo cisce glave, odlucila sam ne dici ruku od braka. to je najlakse sta se moze napraviti. vec sam napisala virujem u jednom postu, da ovo moze biti taj jedan jedini fizicki cin, isto tako moze biti kronicna pojava. ja jos ne znam u koju kategoriju da to svrstam. da znam, odluka bi mi bila dosta laksa.
za vrime studija u zd sam radila za jedne novine i radila sam reportazu o nasilju u obitelji (ko bi reka da ce mi jednom ti podaci stvarno i tribati). sicam se da sam se zgrozavala sta se sve dogada, a svake godine iznova na narodnom trgu u zd imate priliku viditi siluete ubijenih zena. uglavnom se radi o zenama. valjda jer su slabijeg spola. a Tata, ti si reka "zamisli da muz prijavi zenu?" - mislis da se to ne dogada?! znas li da postoju posebne udruge koje se time bavu. i znas li koliko brdo takvih poziva dobiju udruge protiv nasilja. nije to sve bas tako jednostavno, kako ti mislis. muske nitko ne shvaca. svatko moze biti zrtva - muz, zena, dite... kucni ljubimac... bubam napamet, ali cinjenica je da je najlakse bubnit slabijeg, mislim fizicki slabijeg. zbog toga se najvise i bore svi protiv nasilja nad dicom. ja bi takvim ljudima rekla, kad ste tolike face, bori se s onim sta su dva puta jaci od tebe. ali viruj mi, nitko nije toliko lud.
u svakom slucaju, kako bilo, nije lako, jer dite je tu, koje ce nas spajat cili zivot. zbog nje prijavu nisam ni napravila. jedan dio zbog cega nisam je bila i njegova pritnja da ce me strpat u ludnicu, tako da je bilo vise faktora tu. prema maleckoj je ruku na srce uvik bija ok, nikad je nije ni po guzi ni nista. i sta god bilo s nama, ne zelim da izgubu kontakt njih dvoje, mada cu uvik imati povecalo nad njom i drzat je na oku. dite mi je, znam sta sam prosla dok je dosla na svit. brinem se i za pasa, a kako ne bi za vlastito dite.
s druge strane, ona je plod nase ljubavi. dakle, ne mogu sad reci priko noci "ja njega vise ne volim". volim ga i zelim mu dobro. cinjenica je da on triba pomoc. triba skuzit da to sta je napravija nije u redu i kako si i sam, Tata, reka pred iskljucenjem. ni ja se bolje ne bi izrazila. stoga prema tome zelim i postupati. moja je duznost brinit se da dite. osigurat joj normalan zivot i normalno odrastanje. isto tako, ako ce joj biti bolje da su roditelji odvojeni, naravno da cu pristati na tu varijantu.
danas sam bila kod njegovih roditelja s njom, on je dosa s posla. rucali smo tamo. on misli i zivi u uvjerenju da cu se ja vratiti odma, jer "on nista nije napravija". na kraju je i mene poceja uvjeravati da me nije uvatija za vrat. i za tvoju informaciju, Tata, nije mi dosa s leda da me "smiri", nego ispri mene. a ma da je dosa i s boka, ne bi bilo u redu.
po tome zelim mu pomoci. jer postoju dvi varijante - ili se ne sica sta je napravija ili me zeli napraviti ludom. u oba slucaja boravak uz njega trenutno ne bi bilo sritno rjesenje. rekla sam mu da mu triba pomoc. reka je da ce ici ako ja budem isla s njim. rekla sam da nema problema. on je reka da bi isa kod mog ujca, savjetovala sam da idemo kod trece osobe po preporuci mog ujca, jer ce jedino ta treca osoba moci biti dovoljno objektivna. vidit cemo sta ce biti od toga.
trenutnu situaciju sam slobodna usporediti sa situacijom moje tete, kada joj je sin bija na igli. njen je, voli ga, sve bi napravila za njega, ali on je taj koji je triba odrediti kada ce potraziti pomoc. ili bolje reci, pustiti da mu ona pomogne ka mama. sada je red na MM da pusti mene da mu pomognen, odnosno nama i nasem braku i obitelji ka zena.
i to je moj uvjet priko kojeg necu prici. rekla sam danas i njegovoj mami - bez strucne pomoci i konzultacija s nekim strucnim ne mogu ni naprid ni nazad, odnosno ne mogu doniti odluku za razvod, a niti da se vratim nazad ka da nista nije bilo. da sam sama, mozda bi bilo svejedno, ali toliko dugujem malenoj, da napravim sve u mojoj moci da sacuvam obitelj. jer, ponavljam, najlakse je reci "ja ne mogu" i otici. ali nekad se mora i to, sada mislim na ekstremne slucajeve zlostavljanja i ne znan cega, kada je zivot ugrozen. tesko je odrediti miru.
jos nesto za Tatu, ti si reka da on puno radi, a mene dozivljavas ka zenu koja kvoca... reci cu ti samo to, da smo skupa osnovali firmu, sva ostala ekipa je dosla naknadno, a ako zelis, mogu ti poslati listu ucinka, po cemu mozes izracunati broj neprospavanih noci. zasukat cu rukave i boriti se, nema problema, ali necu dozvoliti da me neko radi budalom. razlog krize je trenutno upravo to sta mi on nije dao da ja to rijesim na civilizirani nacin s ostalima iz firme, nego se on preforsira, a ja ne planiram raditi za druge jer toliko vrimena ni zivaca nemam. imam svoju obitelj, za koju se moram boriti. ako triba pomoci, nema problema, ali iskoristavanje je druga prica.

anna-y, hvala na savjetu. dobra ideja, to cu napraviti da mu posaljem pismo. mozda bude lakse. hvala ti!

stray-cat, ne bi isla tako daleko da to nazovem pokusajem ubojstva. mozda to preemotivno shvacam, ali to mi nekako pregrubo zvuci. sta god da bilo, nadam se, ali iskreno se nadam iz srca da cemo otici kod strucne osobe i da ce se sve srediti. i naravno, da se to vise nikad, ali bas nikad nece ponoviti. to je sve sta mogu reci, a vas molim da mi drzite fige.

T., kada sredis mob, znas broj!

MartinaK, potpisujem te u potpunosti da smo strucnjaci za zakomplicirati stvari. takoder, danas je tesko ziviti.
imam osjecaj da Tata misli da sam ja ne znam kako urlala i ne znam sta radila i vikala. Tata, njegov otac i malecka su spavali kada se to dogadalo. plakala jesam, od soka, ali da sam urlala i davala povod, mislis da se malena barem ne bi probudila?!
ma nije ni bitno, da ne duljimo bez veze, ionako samo on i ja znamo sta je bilo taj dan. i njegovi, koji su bili tu.

Originally Posted by Tata!

Nitko od vrlih "napadača" nije mi odgovorio da li smatra verbalni pritisak nasiljem??? psihičko nasilje ipak ostavlja dalekosežnije posljedice! A zaboravih spomenuti Berthi, tvoj suprug ima pravo za verbalni sukob i maltretiranje prijaviti policiji, jednakopravno fizičkom nasilju i s jednakom procedurom proslijeđivanja, a u interesu djeteta i dostojanstva zajednice!

Stoga budite oprezni, razumni i tolerantni u granicama podnošljivosti i ne dolijevajte ulje na vatru da plamičak ne bi poharao požarom i spalio sve vrijedno što ste gradili!

A svi ostali koji detektirate samo fizičko nasilje kao nasilje, nemojte se apriori izdizati iznad nevažnosti psihičkog i verbalnog maltretiranja i zatomljavati ga nebitnošću. Pa kao što je netko u ovoj raspravi usporedio s djecom, krenite onda od vlastite djece koja puno prije ustuknu u strahu pred vašim ljutim podvikivanjem i s bitno većim traumama i stresovima, nego od "tapšanja" po guzi.

ja sam velika i jaka, i mogu vrlo dobro tresnuti

ovo sto pises me recimo iritira

jel u redu da ti saspem zube u grlo samo zbog toga sto mogu?

ili ti je normalnije da usprkos tome sto te ne razumijem (kao ni moj partner, koj je spomenut samo zbog toga sto je musko i koj misli isto kao i ja) sa tobom o tome raspravljam

moj klinac ne ustukne pred vikanjem nego mi veli da se ne derem da mu to smeta i moram mu se ispricati

niko ga ne tapsa po guzi jer ni mi jedan drugog ne taspamo ni po guzi, ni po facama a ni ne stiskamo je jedan drugome vrat kad se oko neceg raspravljamo

cak si ne stiskamo vrat u sexu jer je mats plain vanilla za razliku od mene

@berta niko te nema pravo tuci, gusiti i na bilo koj nacin zlostavljati, bez obzira na to sto si izgovorila

ta brijacina sa "dobila si ono sto si trazila" spada u najjeftiniji muski sovinizam, u tu kategoriju spadaju cure koje su silovane jer su to same trazile zato sto su recimo setale u kratkoj suknji

nema uopce potrebe da se ti ovdje nekome opravdavas, imas pravo biti to sto jesi, imas pravo misliti sto god hoces i imas se pravo osjecati upravo onako kako se ti osjecas jer svaki je covjek prica za sebe

odi kod tog svojeg ujaka po pomoc i potrazi za pocetak literaturu o samopouzdanju

pokreni se sebe i djeteta radi, radi na sebi a sve drugo moze cekati

ako imas osjecaj da ti je muz skrizirao i da se situacija stvarno moze popraviti trebate oboje strucnu pomoc, neko ko si je dozvolio to sto je tebi napravio tvoj muz, a usput je mlatio i po mami meni ne zvuci na obecavajuce ali ja ga ne poznam i vrlo lako moguce da lupetam gluposti

mislim da si dobro postupila sta dajes jos jednu sansu vasem braku i sto ga trenutno drzis na distanci. ali nikako nije dobro sto se toliko dopisujete umjesto da sjednete i iskreno porazgovarate. neka ti u lice kaze da mu je zao i da vas voli.
zelim ti svu srecu kako god na kraju ispadne

Originally Posted by Tata!

Jao Berha moja, šta je tu svega napisano i kako li se samo u tren digla prašina bezrezervne ženske podrške, i pljuvanja po čovjeku,

namjerno sam još jednom pročitala postove koji su objavljeni prije tvog prvog posta na ovom topicu. i nemam pojma o čemu ti pričaš ?! :? prvo većina se skoncentrirala na činjenicu prijavljivanja nasilja kao takvog, nekoliko njih su se javile koje su i same bile žrtve obiteljskog nasilja. i kod svih je krenulo s kako bi ti to nazvao "upozorenjem". s druge strane, zorana, spooklica i ja smo otvoreno rekle da smo svjesne itekako situacije u kojoj se čovjek nalazi i da predlažemo bračnog savjetnika, tj. terapiju. kako za njega, tako i za nju. o kakvom ti to pljuvanju po čovjeku trabunjaš, to samo ti znaš.

tako da mi nije djelovalo kao nasilje njenog muža, nego više kao upozorenje stiskom iza vrata da prestane više s psihičkim pritiskom, i kolko god prozaično zvučalo, odabrao je zahvat koji ne boli osobito, al bitno zaplašuje

ova rečenica mi je genijalna. "upozorenje stiskom iza vrata". sljedeći put kad mu bude opet jelte "kvocala" on će "je upozorit dodirom desne šake na njen lijevi obraz" itd. bitno da zaplaši. on nema argumenata, nego je mora plašit da bi ušutila. ma divota!

vjerojatno bestijalne Berthine provokacije njemu,

ovo je na svu sreću "objektivno" sagledavanje stvari.

uz to sa deklariranim osjećajem krivice i pokajanja počinitelja

pa ni ovo nije stoposto točno.

Opterećen je zato što sam ne stiže, opterećen je zato što posao trpi radi neravnopravnosti, opterećen je radi prekovremenog rada koji ga iscrpljuje, opterećen je zato jer i sam osjeća da ima neravnopravnosti ali potiskuje to u sebi i ponajviše opterećen je Bertha radi tvojih kljucanja i prigovora NON STOP, radi nepodržavanja njegovog truda!

ovdje sam donekle suglasna s tobom. da čovjek je opterećen. a po čemu bertha nije opterećena i po čemu zaključuješ da njoj nije teško vidjeti čovjeka kojeg voli pod takvim pritiskom.

Zar doista ne poznaješ svojeg čovjeka s kojim imaš dijete, da ne bi mogla ustvrdit bi li nastavio dalje?

misliš da je to ana magaš ili ona jadnica jakupovićka znala? il bilo koja s foruma koja je doživjela eskalaciju nasilja ? zašto su se te žene udavale za takve tipove ? jer nitko od njih svoje siledžijsko ponašanje nije pokazao prije braka. a sve ijedna bi se prije toga kladile u sve na svijetu da njen muž nikad neće dignut ruke na nju.

Što je onda na kraju nasilje? samo fizički obračun ili imamo psihički i verbalni? imaju li zatim i fizičko i psihičko nasilje istu težinu?!? jer ako imaju, je li to onda među njima bilo možda obostrano psihičko i fizičko nasilje?

ovo je toliko tipično opravdanje. nije problem u njegovom fizičkom, nego u tome što ona njemu stalno zvoca i time ga psihički ubija u pojam. oprosti, al to nije psihičko zlostavljanje. psihičko zlostavljanje je puno, puno teže

evo jedne definicije...

PSIHIČKO NASILJE
Oblici zlostavljanja s ciljem zadobivanja moći i kontrole nad žrtvom
Zabrane, prijetnje žrtvi ili njoj dragoj osobi, uvrede, podcjenjivanje, izrugivanje, omalovažavanje, ucjene, kontrola kretanja, izolacija…
Opasnost psihičkom zdravlju i osobnosti žrtve

catch je u kontroli i moći. a kakvu kontrolu i kakvu moć bertha ima, to je evidentno. nikakvu.

Za zlostavljanje bilo koje vrste NE POSTOJI OPRAVDANJE!
Biti pod stresom ti ne daje za pravo da maltretiraš bilo koga oko sebe, ako si rastresen odeš u šumu i lupaš glavom o najtvrđe drvo.
Ako osjećaš preopterećenje u životu, ne iskazuješ bijes na bližnjem svome, odeš spat ili odseliš na pusti otok.
Ako si nervozan i slabih živaca, ne daje ti za pravo da udaraš,daviš ili šamaraš nekog tko ti je u blizini, popneš se na najvišu planinu i moš tamo razbit koji kamen ili išamarat grm kupina.
Ne postoji na svijetu takav čin kojeg napravi žena, a da njime "zasluži" batine. Ako si suprotnog mišljenja i donekle normalan, riješiš situaciju rastavom i odmakneš se od nekog tko ti nije po volji.
Znaći, postoji tisuću i jedna solucija u glavi čovjeka kojom se rješavaju problemi u životu, onaj tko je nezna riješiti na normalan način treba pomoć specijalista.

Uf kako se ovdje zakuhalo, pa da i ja dodam koji začin...
Trigger mi je ova rečenica iz jednog posta "a kakvu kontrolu i kakvu moć ima Bertha - nikakvu" i ne mogu da ne skriknem:

PA NARAVNO DA IMA !

Imaš Bertha moć i kontrolu nad svojim životom i svojim dostojanstvom, ti imaš obavezu prema sebi da vikneš NE i učiniš ono što je najbolje za tebe. Imaš je....One koje su mislile ili bile uvjeravane od drugih da nemaju, te su "popile" i sve kasnije batine. Neke još uvijek trpe i šute jer misle da nemaju moć.

E sad, što je najbolje za tebe to najbolje znaš ti. Ili se možeš nadati najboljemu i zadati sebi i mužu okvire tolerancije. Također prihvatiti i njegove. Ja ne znam hoće li te više ikad udariti. Ne želim nositi niti promil odgovornosti za tvoju odluku o ostanku ili odlasku, ali vidim ti si pametna ženska. Tvoj zadnji post otkriva mi potpuno drugačiju osobu od one na početku ove teme. Ti slušaš različita mišljenja proistekla iz tuđih iskustava i važeš i to je super. I čini se da znaš što hoćeš. I poduzetna si, hrabra, nisi kućanica kojoj je srozano samopuzdanje. (kućanica: čitaj žena koja se zatvorila u kuću, otuđila od vanjskog svijeta)

Sklona sam dugim postovima (unaprijed se ispričavam ) ali ću pokušati dati i svoj kratki pregled iz mog kuta (nisam trpila nikakvo nasilje, bar ne neko koje bih ja smatrala nasiljem).

Dakle ne postoji opravdanje za fizički obračun. Ali ni za psihički. Polazimo od toga da smo civilizirani i da svak zna brojat do deset kad zatreba. U idealnom svijetu. U stvarnom svijetu i ja dreknem na mog sina. Nekad mi je žao, (nekad i nije ) U stvarnom svijetu zaista postoji sadizam ali i mazohizam (ok sve bi te ekstremne slučajeve neki psihijatar rado analizirao) ali da ne izgubim nit....Najviše bih ti voljela da je to bio afekt, da se čovjek sam sebe prepao poslije toga čina i o sebi naučio. I da neće više nikad i da ćete živjeti sretno zauvijek. Zaista bih ti to voljela, čak i znam neke parove u kojima je pao jedan šamar ali i nijedan poslije. Riskiram da izazovem salvu kritika, ali neko si dozvoli da podvikne, da nam kaže ružno i naravno da ne trebamo to trpiti, ali mi isto za neke ljude nađemo opravdanje za to i opraštamo, a za neke ne. Znači važan je odnos koji stoji iza toga i smjer u kojem se razvija. Kod vas mi se čini da je odnos baziran na nekim zdravim temeljima: dvoje mladih ljudi, zajedno se grče za firmu, zajedno odgajaju malo dijete, sve u svemu, zajedno grade. Onda naiđu na neslaganja oko posla, puno stresa sa svih strana, možda su im prioriteti postali drugačiji, možda način na koji rješavaju probleme (ovdje mislim na neslaganja oko firme), ali sve u svemu možda ipak imate zajednički cilj samo ga ne vidite trenutno.

Zato mislim da je bračno savjetovalište ili psiholog pravo mjesto za vas. Nije radikalno, a tamo će vam stručnjaci dati savjet treba li vam terapija ili samo "prevodilac".

Nisam za prijavu na prvi napad ako gajiš iole nade da vaš brak ipak može uspjeti. Prijavom se postavljaju granice, to je pozitivno: "do ovdje ne smiješ" ali na grub, i za povjerenje poguban način. Iza toga je teže opet graditi odnos. Zapravo ne znam je li itko prijavio prvi napad. Prvo je to šok i iluzija ili stvarna slika da je to bio afekt i da se neće ponoviti.

Ali granicu svejedno moraš postaviti. Ovo je sad i nikad više. To mu moraš jasno dati do znanja. Zastupam ideju pisma jer kad temperatura rasprave dosegne usijanje padnu teške riječi, a izgovoreno se ne može "brisati iz zapisnika". Pismo fino napišeš, pa se vratiš, pročitaš, pa ispraviš neku pregrubu intonaciju, pa izoštriš neku premekanu, pa pojasniš nešto što iz trećeg čitanja zvuči kao da bi moglo biti pogrešno protumačeno, prespavaš, još jednom pročitaš i pošalješ.

Ono što mi jedino zamagljuje pogled je njegovo negiranje i iskrivljivanje tog događaja. To mi ne sluti na čovjeka koji je spreman suočiti se s problemima. Ili želi u tuđim očima ispast bolji? Svejedno. Ili mu se ipak pomračio um pa se ničeg ne sjeća - isto malo drastično.

Ako se napad ponovi - prijava. Može se kleti svetom Petru da nije htio i da si mu najvažnija, može čak sve to i misliti, ali ti tad moraš biti načistu da se nalaziš pred osobom kojoj je to "normalna preemotivna" reakcija kao što je nekome poslati u pene bonačića ili podviknuti. I onda moraš znati da ako to odlučiš trpiti da je to TVOJA odluka jer ti IMAŠ kontrolu i moć nad svojim životom. A imaš i odgovornost iskoristiti vlastitu kontrolu i moć nad životom svoje kćerke.
Puno je bolje i da ga gleda u lisicama nego da je mlati tim istim šakama.

Bertha, drugi put kad te udari ili fizički zaprijeti, znati ćeš

Originally Posted by MartinaK

Nekako zaključujem da su se mnoge okomile na Tatu! jer je on primjetio neobjektivnost pri odgovorima a moguće je i da se nije u prvom postu uvijek spretno izrazio, jer više puta je naglasio da je protiv bilo kakvog nasilja..

a on je kao oličenje objektivnosti
kad je u pitanju bilokakvo nasilje (osim samoobrane) rijetko tko može biti hladnokrvno objektivan

izrazi se on "spretno"

njegovo protivljenje nasilju je samo deklarativno
a to dokazuje "opravdanjima" za iskakanje iz kože

moja mater radi u dvi firma, u jednoj je direktor i vlasnik, radi 12-16 sati /dan, kuha i sprema kuću
Tata! ima li ona pravo skočit za vrat starome, samo zato jer ima puno posla?

isto imam iskustvo - jedan udarac....

i, bertha, znas sta - nakon sto sam otisla mjesec dana od njega a on je isao na terapiju pa i par puta kod bracnog savjetnika, dala sam mu jos jednu sansu ...


nakon par mjeseci smo se bez daljenjeg fizickog obracunavanja - razisli...

cak je ON MENE ostavio...

fizicki udarac (cak i slucajan ili u naletu a kamoli davljenje) je eskalacija problema koji su jaaaako duboki...
otvorio nam je oci da nam veza nije 'samo' losa nego katastrofalna...


i sad sa finom distancom radimo na nasem odnosu... prijateljskom i suroditeljskom... za nista vise nema sanse...
kad je fizicki obracun u pitanju - mislim da je mudro rjesavati probleme u odnosu (i sami sa sobom) fizicki odvojeno...
cak i nakon zescih verbalnih obracuna...



jos nesto- moja mama je prosla fizicko nasilje od tate - i NIKAD joj ne bi oprostila da je ostala i sekundu dulje u tom braku!!!

koliko ja god imala fine osjecaje prema tati... i sjecanja...
da je zivio s nama - moje djetinjstvo bi bilo horor ili bar tragedija...
a ovako je bilo izuzetno lijepo i toplo!
tatu sam imala u naj izdanju...
a bome i mamu...

meni je 'ostati zajedno zbog djece' jednostavno nevjerojatno za cuti u 21. stoljecu... iz koje bolesne bajke je ta fraza ispala... :?

'rastati se da djeca imaju mir i ne svjedoce nasilju' mi se cini sasvim razumno i ljudski...
pa se lako vi onda nalazite kao ljubavnici ako su neki 'smijesni' osjecaji jos uvijek u igri ili ako si zelite dati jos jednu sansu ili ako ne mozete samo tako prekinuti ili cak ni ako ni sami jos ne znate zasto se nalazite...

no osigurati mir i toplinu u kuci je roditeljska/starateljska duznost a ne osigurati fizicki suzivot (kakav god on bio) dva najbliza sudionika u bioloskoj reprodukciji...

NE NE NE ljudi, ograđujem se od konteksta u koji ste me smjestili i priču koju ste izvalili preko "mojih" usta, vjerojatno da se dignitet tate i reputacija njegovih savjeta, spusti na niske grane... vrlo sam senzibilan prema svakoj objektivnoj i kretivno argumentiranoj kritici kakve to može izraziti recimo jedna Crvenkapa u svojim osvrtima, a prema svakom nastupu provokativnog tipa, gdje se analizira, secira svaka moja riječ, čak i poredak riječi u rečenici, a da se nije ni približno pokušalo razumjeti globalno što vam i s kojom najmerom govorim u stvari! Naravno da sam i ja karikirao neke stvari ali samo zato da vam plastično dočaram obrnuti vid situacije, pa ste se okomili ko vukovi na ovcu. Rekao bih, zlobno - jedva dočekali.

Prvo napadate me zato što sam muško i jer ne pripadam vašem svjetonazoru! Naravno da ne pripadam i da s druge strane gledam cijeli slučaj, jer sam kao muškarac proživio što znači verbalno nasilje žene u obitelji i koliku ono snagu ima, VI NISTE! Simtomatično mi je i alarmantno što vi uopće nemate senzibilitet za drugačije viđenje stvari i drugačije doživljavanje nasilja! I ja odgovorno tvrdim da sam iz opisanog slučaja prepoznao nasilje sa Berthine strane upućeno suprugu, a na koje je on odreagirao svojim nasiljem. Koja je težina veća, ne želim suditi (tu će me dušebrižnici koji hvataju za riječ opet citirati), ali to znaju jedino njih dvoje. Fizički, sigurno više boli muževo nasilje, to sam apsolutno svjestan, al da li je njegova težina nasilja time doista i veća?!

Kao što je Martina rekla zaboravljate da sam nekoliko puta napomenuo da sam izrazito PROTIV svakog oblika nasilja!!! Imao sam do sad doista miran i civiliziran suživot u svim svojim vezama, osim nažalost zadnje bračne. Živio sam s djevojkom prije braka 9 godina u harmoniziranom odnosu bez ijednog podvika, a kamo li išta više. Jednom jedini puta u tih 9 god. je graknula na mene afektiranim prostotama i briznula u očajni plač, mislim da me i udarila u afektu rukama po prsima u tom trenu, ali znam da je sve to bilo afektirano u očaju, jer mi je ispala prelijepo ukrašena torta iz ruku koju je cijeli dan radila i ukrašavala i to pred sam polazak u goste. Ne da joj nisam zamjerio tu salvu verbalnog bijesa i pokoji udarac, nego mi ju je iznimno bilo žao i krivio sam apsolutno samo sebe i svoju šeprtljavost, i neznam čime bih joj to sve bio najradije nadoknadio da sam tad ičime uopće mogao!

Moj jedini "grijeh" ovdje je što sam uočio obostrano nasilje u eskaliranom sukobu i da sam se uopće uspio usuditi postaviti dijagnozu i pitanje ravnopravnosti i objektivnosti, jer ponavljam, znam što znači psihičko maltretiranje i koliko je ono za nas muškarce doista NASILJE! A vi ste počeli tu neka polemiziranja izvlačenjem iz konteksta, stavljajući mi u usta da zagovaram fizičko nasilje, da sam prikriveni nasilnik i slično. Ma sram vas bilo s takvim "argumentiranim" izražavanjima! Zašto vam se sudovi temelje na degradiranju nečijeg mišljenja, a ne iznošenju vlastitih percepcija? Pa taman da i jesam rekao nekakvu idiotsku glupost i da sam u potpunom krivu, to će prosuditi Bertha sama i iščitati između redova, ako joj svi ostali ponudite kvalitetnija rješenja i viđenja! Gospođa mamacourage si je dala čak toliko gušta secirati svaku izgovorenu riječ, pa nema veze dal izvučenu iz konteksta, samo da se može okomiti iživljavanjem! Nemam vremena jednostavno vratiti vam svima svoja mišljenja ponaosob, jer bih trebao rezervirat cijeli dan biti dosljedan, pa ću to odraditi ovako skupno, a neka svak onda nađe svoj kukolj ili cvijet u tome.

Mnogi mi ovdje izigravate puritance tobože nikad dotaknute nasiljem, a siguran sam da ste milion puta iživcirani podviknuli na dijete, vjerojatno ga i udarili, jer to s osobnim gnušanjem i osudom viđam svaki dan na cesti, ali to ste smatrali zasigurno odgojnom mjerom, a NE nasiljem!!! Ja nisam niti jednom to učinio svom djetetu, al sam zaustavio bivšoj ruku u naletu kad je krenula to učinit djetetu i rekao joj da je to zadnji puta (vjerojatno sam time po vama, drage moje, učinio nasilje nad njom i fizičko i verbalno), pa se na kraju samo verbalno vulgarno otresla na njega! A siguran sam da ga je to jednako boljelo kao i udarac, ako ne i više u toj maloj duši!

Nemojte se veličati usporedbama jednog nasiljem isprovociranog ekscesa i parirati čovjeka odmah s dugogodišnjim nasilništvom vaših roditelja, ili prizivati totalno karikaturno u pomoć slučaj Ane Magaš koji je jedinstven i trebalo bi tisuće onda slučaja sličnih Berthinom, potencijalno stavit pod taj nazivnik Ane Magaš, je li? I onda još taj mahniti zločin, koji iskreno nisam pratii i neznam puno, izdižete kao obrambeni čin maltretirane jadnice, a baš evo čitam članak kako su oboje bili u alkoliziranom stanju, a kad spomenuti muškarac uhvati za vrat, onda to ne može biti obrana od nasilja nego eskalacija nasilja iz čistog mira (?!) Ma daj pun mi je šešir više takvih neobjektivnosti i kontradiktornih principa koje nudite!

Nasilje je nasilje - u slučaju Bertha-Muž dogodilo se obostrano i to i sama priznaje i svjesna je svog utjecaja i tko ste vi onda da sudite čije je veće! Pa to je valjda njihova stvar, a vi ste čak njen "nastup" zažmirile i niste nit željele priznat pod nasilje! I kako možete samo stavljati mi u usta da sam rekao kako je nasilje njenog muža nastalo iz čistog mira, a samo radi njegove opterećenosti poslom, pa se tu hrabri ismijavate i omalovažavate primjerom kako i nečija mama radi dva posla pa je iscrpljena, al ne udara muža doma??? Pa nije ni on dok nije osjetio nasilje na svojoj koži! On nije kronični nasilnik sa višegodišnjim stažom, čak niti s 2 put ponovljenim činom, da bi se takvi stavovi smjeli potencirati i trpati ga olako u taj koš. Zar ste toliko ograničeni da ne možete iščitati misao kritike na objektivnost koju sam vam izekao, ako uistinu jeste nemojte se unositi u rasprave sa mnom, jer vas ne doživljavam ozbiljno!

Pametno je ženi u takvoj situaciji trezveno izrazit opreznost, savjetovat kako je razgovor s mužem bitan i potreban, eventualno posegnut za stručnom pomoći, ali joj predložit da preispita i svoje reakcije koje su tome prethodile, a ne odmah ubit u pojam da ima maltene ubojicu pokraj sebe koji će gulit iza rešetaka s lisicama na rukama! Potencirati ovaj oblik konflikta kao nasilništno n-te potencije za mene je čisto obanjivanje Berthinog suda o tome! I zato mi je iznimno drago da je ipak Bertha pokazala zavidnu notu objektivnosti i realnosti i da je svjesna svoje greške i kritičnog utjecaja na razvoj situacije i da će ući u daljnji dijalog s mužem i naravno opravdano s punim oprezom.

A svim deklariranim napadačima ovdje, ponavljam, Tata je usamljen muškarac u svojim istupima i nudi vam percepciju viđanja stvari "s onu strane spola", pa umjesto da razumno i tolerantno sagedavate njegove postove i naučite nešto o svojim muškarcima, vi svoje senzibilitete za različitost, nit ne želite otvarati i proširivati! Tako vam bilo i ostalo! Previše truda trošim na ovom mjestu da vas, usudio bih se reći, educiram s onom potrebnom dozom muškog uma i promišljanja, a iz čistog entuzijazma, za osobno nikakvu dobit i satisfakciju. Previše se iscrpljujem raspravama s vama koje najčešće niti nisu objektivne s vaše strane, jer o objektivnosti druge strane niti ne promišljate, a niti ne prihvaćate da različitosti postoje! Učestalo trpim zlojedne, nimalo damske i površne komentare, usuđujete se generalizirati i donositi sudove o mojem privatnom životu i mom karakteru deklarirajući me i prozivajući nasilnikom i dajete mi samo jasan sud da muškarcu ovdje zasigurno i definitivno nije mjesto! Pa prema tome, drage moje, ostavljam vas da čitate neke druge muškarce i prisjećate zadnjih iščitanih savjeta, "s onu stranu ženskog uma", legendarnog Lastana.

Hvala onima koji su objektivno sagledali moje sudove i pronašli ispravnu poruku koju sam prvenstveno pokušao izraziti, i s kojom istupio, to nešto govori o vašoj zrelosti percepcije... i svima onima kojima cilj nije bio ugušiti različitost u kavgi, nego o njoj učiti i promišljati.

Bertha nisi beznadno izgubila šansu obiteljskog života, nisi ugašeni plamičak povjerenja prema mužu, nego stabilna osoba koja zna sagledati i vlastitu odgovornost i takva nastoj ostati...a drugi puta svakako manje senzacionalizma u naslovu topica, jer to je osjetljiva tema koja odmah poziva na brušenje jezika i rat spolova, a od samog početka gledam kako tvoj slučaj to ne zaslužuje i drago mi je da na kraju dijelimo isto mišljenje!

SRETNO!

Tata!

Tata! jesi ti pročitao moje postove ? :?

Pametno je ženi u takvoj situaciji trezveno izrazit opreznost, savjetovat kako je razgovor s mužem bitan i potreban, eventualno posegnut za stručnom pomoći, ali joj predložit da preispita i svoje reakcije koje su tome prethodile,

zar nije bilo takvih savjeta na ovom topicu???

a prema svakom nastupu provokativnog tipa, gdje se analizira, secira svaka moja riječ

pa na tvoje argumente odgovaramo protuargumentima koristeći mogućnost kvotiranja, ako nisi znao i to je bit foruma i argumentirane rasprave. to olakšava raspravu, točno znaš na što se naši argumenti odnose, na koje tvoje riječi. i ti možeš koristiti to dostignuće tehnike. odvajkada se na forumu tako raspravlja i nitko se ne osjeća zbog toga napadnut. de se skuliraj malo.

Prvo napadate me zato što sam muško

nemamo pametnijeg posla, daj ne umišljaj si! napisao si svoje viđenje stvari i kad ti odgovorimo protuargumentima, ti udri u kuknjavu kako te se ovdje napada jer imaš pišu. baška! zbog piše, a ne zbog toga što nesuvislo pišeš! još ćeš reći da smo vršile forumsko zlostavljanje... zlostavljanje kvotiranjem nad tobom!

da sam izrazito PROTIV svakog oblika nasilja!!!

da, to si spomenuo. al si i omalovažavao fizički nasrtaj na berthu pišući da ne da ga je samo isprovocirala, nego da se nije radilo o ničemu bitnom, tek "upozorenju". i tko tu sada stavlja na vagu ?

znam što znači psihičko maltretiranje i koliko je ono za nas muškarce doista NASILJE

odakle ti ideja da je bertha psihički maltretirala svog muža? možda je i on prije nasrtaja vršio, kako ti voliš reći "psihičko maltretiranje nad njom?

Pa to je valjda njihova stvar

bome, dušo moja, zakon o nasilju u obitelji odavno to više ne smatra obiteljskom stvari, iako se dešava u obitelji. fala bogu! a ti možeš slobodno pod ruku s mesićem!

On nije kronični nasilnik sa višegodišnjim stažom, čak niti s 2 put ponovljenim činom, da bi se takvi stavovi smjeli potencirati i trpati ga olako u taj koš

nitko se ne rodi kao kronični nasilnik, nego se postaje. a sve krene s prvim "upozorenjem", hvatanjem za vrat, šamarom i sl.

poziva na brušenje jezika i rat spolova

jel ? objasniti ženi koje su joj pravne mogućnosti u slučaju obiteljskog nasilja i savjet da pomoć potraže (zajedno) kod bračnog savjetnika, a ne da sve prepuste zaboravu, jer ako se ništa ne promjeni, neminovno je da će se slučaj ponoviti (upravo zato jer su svi pod pritiskom), to je tebi rat spolova? ne budali.

Originally Posted by mama courage

potpisujem zoranu, al u tvojim riječima bertha, upravo mi to nedostaje - s njegove strane priznanje da je pogriješio. zato sumnjam da će se promijeniti. jer danas si ti za kriva zato jer si ga ko fol udarila, sutra jer si mu skuhala loš ručak, a prekosutra jer dišeš pored njega. i molim te, ne daj se obeshrabriti s njegovim prijetnjama. te da će ovo ili ono uraditi, te uzeti ti dijete i sl. to su puste prijetnje. da sam na tvom mjestu uopće ne bih ulazila u tu raspravu i samo bih rekla: o tome će sud odlučit, nitko od nas nije pravnik, ne poznamo zakon, zato nemojmo se upuštati u razgovore o stvarima o kojima pojma nemamo. ako imaš želju spasiti naš brak, onda se to ne čini na taj način!

zato, dušo moja, moj savjet: ostani kod svojih, ne vraćaj se njemu ni pod razno. ako se zaklinje na ljubav, onda nek dokaže to. nek ide na terapiju. ozbiljno. i kad to završi, kad se malo skulira i cijela situacija - onda se može pričati o nekom koraku ka pomirenju. al do tada, nemoj slučajno se vraćati.

s druge strane, i tebi bi dobro došlo malo komunikacije korektnosti. ne znam što mu točno govoriš, al nije produktivno u vašoj sadašnjoj situaciji. ne znači da moraš šutjeti, al možeš malo korektnije neke stvari reći, pokušat se stavit u njegov položaj. ako je firma tek otvorena, znam koliko tu može posla biti.

zato, možda ne bi bilo loše otići bračnom savjetniku ili terapeutu (možda ti ujak zna nekog dobrog)... znam da postoje različite terapije u kojima supružnici uspiju se približiti, jer shvate da svatko ima svoje strahove i želje, koji u biti i nisu toliko različiti, a da uglavnom "šteka" u komunikaciji.

Potpisujem od riječi do riječi