mama courage prvotno napisa
potpisujem zoranu, al u tvojim riječima bertha, upravo mi to nedostaje - s njegove strane priznanje da je pogriješio. zato sumnjam da će se promijeniti. jer danas si ti za kriva zato jer si ga ko fol udarila, sutra jer si mu skuhala loš ručak, a prekosutra jer dišeš pored njega. i molim te, ne daj se obeshrabriti s njegovim prijetnjama. te da će ovo ili ono uraditi, te uzeti ti dijete i sl. to su puste prijetnje. da sam na tvom mjestu uopće ne bih ulazila u tu raspravu i samo bih rekla: o tome će sud odlučit, nitko od nas nije pravnik, ne poznamo zakon, zato nemojmo se upuštati u razgovore o stvarima o kojima pojma nemamo. ako imaš želju spasiti naš brak, onda se to ne čini na taj način!
zato, dušo moja, moj savjet: ostani kod svojih, ne vraćaj se njemu ni pod razno. ako se zaklinje na ljubav, onda nek dokaže to. nek ide na terapiju. ozbiljno. i kad to završi, kad se malo skulira i cijela situacija - onda se može pričati o nekom koraku ka pomirenju. al do tada, nemoj slučajno se vraćati.
s druge strane, i tebi bi dobro došlo malo komunikacije korektnosti. ne znam što mu točno govoriš, al nije produktivno u vašoj sadašnjoj situaciji. ne znači da moraš šutjeti, al možeš malo korektnije neke stvari reći, pokušat se stavit u njegov položaj. ako je firma tek otvorena, znam koliko tu može posla biti.
zato, možda ne bi bilo loše otići bračnom savjetniku ili terapeutu (možda ti ujak zna nekog dobrog)... znam da postoje različite terapije u kojima supružnici uspiju se približiti, jer shvate da svatko ima svoje strahove i želje, koji u biti i nisu toliko različiti, a da uglavnom "šteka" u komunikaciji.
