Kunderin citat i moja nedoumica

[Sramežljiva]

Prije petnaestak godina, kao opsjednuta gutačica knjiga, punila sam posebnu bilježnicu kojekakvim citatima koji su mi se činili zanimljivim za promišljanje. Jednog se u zadnje vrijeme često sjetim i ne da mi mira. To je citat iz knjige Milana Kundere "Oproštajni valcer":

"Imati dijete znači izraziti apsolutnu suglasnost s čovjekom kakav jest. Imati dijete znači isto što i reći: rodio sam se, vidio sam život i ustanovio sam da je tako lijep da vrijedi biti ponovljen."

E sad... Jako me muči ovaj dio o ljepoti svijeta. Bez sumnje, jedan je dio života na ovom svijetu divan. Ali tu je i druga, tamna strana. Otkad imam djecu itekako sam je svjesna. I možda sam "zabrijala" i možda nije zdravo ni pametno razmišljati na taj način, ali ne mogu si pomoći - počela sam doživljavati svijet i ljude kao prijetnju onima koje volim. Čini mi se da smo kao ljudi stavljeni u groznu situaciju, igramo igru u kojoj nisu naznačena točna pravila i u kojoj ništa nije sigurno, u kiojoj možeš biti dobar, pozitivan i fer igrač, i na kraju proći vrlo loše. Dovoljno je pogledati večernje vijesti pa da svaka ideja o plemenitosti i uzvišenosti ljudskog roda padne u vodu.

I onda pogledam svoje dvije glavice i pitam se: u kakav smo vas to svijet
pozvali da nam se pridružite?! Možda bolje da ste ostali plutati u nekom blaženstvu nepostojanja... Ovdje gdje se nalazite morate neprestano biti na oprezu.

Ima li tko među vama tko ovako kao ja osjeća neku grižnju što smo djecu doveli na ovako nesavršeno i nesigurno mjesto? I kome je grozno govoriti svojoj djeci da nisu svi ljudi dobri i da svijet nije uvijek lijepo i sigurno mjesto i slične stvari?

Ima li možda netko tko misli da je ovaj svijet ipak savršen, bez obzira na sve, samo što mi to ne možemo vidjeti sa svojeg ograničenog čovječjeg gledišta?

Kako da se utješim? Kako bih trebala početi razmišljati? Što da kažem djeci o svijetu i ljudima? Kako vi svojoj djeci "opravdavate" ljudsku zlobu i glupost? Kako naučiti dijete da se osjeća sigurno i dobro (a pogotovo kad se roditelj ne osjeća tako)?! :/

[Aneta]

Nemam griznje savjesti zbog rodjenja dijeteta. Svijet nije savrsen, ali nije i potpuno los. Mislim da je najvaznije da naucimo nasu djecu da ima tu i dobrih i losih stvari, i da ih naucimo kako je razlikovati.
Ipak muce me razliciti strahovi...

[Dalm@]

Nemam nedoumica, jer ovaj je svijet jedini (materijalni) na koji sam mogla roditi svoju djecu. On je samim tim i najmanje lijep ali i najljepši.
Koliko god čovjek bio nezadovoljan njime, to rijetko znači da poželi da se ni rodio nije.

Samo nek je zdravlja...

[Joe]

Meni je svijet ljepši otkad su moja djeca dio njega.

[yaya]

Meni je svijet ljepši otkad su moja djeca dio njega.

x

[mamma san]

Ja ne mogu zamisliti da mi je svijet bio prekrasan (a bio je) prije mojeg djeteta. Ne mogu zamisliti da sam uspjela živjeti bez njega.

I nije mi žao što je na ovom svijetu. Moje dijete čini ovaj svijet ljepšim. I znam samo da je život lijep. I još ljepše je dati život.

Lovro

[petra]

Da ostanem u kunderinom duhu, meni je čak i draže da ne vlada nekakva nepodnošljiva lakoća postojanja. prepreke život čine slađim....

[rokobj]

Od kad je naš sinčić tu sve ima nekog dubljeg smisla, da ima ružnih stvari, treba im o tome govoriti i naučiti ih da se znaju postaviti. Ma sve mi je bolje od kad je tu, veselim se svakom njegovom novom iskustvu.

[argenta]

I obratno, meni je drago da sam ja roditelj svojoj djeci, jer ako su se već trebala roditi, onda bar da su došla kod nekoga tko ih voli, tko ih čuva i tko ih želi upoznati s ovim svijetom na jedan ljepši način, uz podršku i razumijevanje... Čime ne želim reći da sam super mama, ali mislim da su mogli i daleko gore proći

[elin]

Bez sumnje, jedan je dio života na ovom svijetu divan. Ali tu je i druga, tamna strana. Otkad imam djecu itekako sam je svjesna. I možda sam "zabrijala" i možda nije zdravo ni pametno razmišljati na taj način, ali ne mogu si pomoći - počela sam doživljavati svijet i ljude kao prijetnju onima koje volim. Čini mi se da smo kao ljudi stavljeni u groznu situaciju, igramo igru u kojoj nisu naznačena točna pravila i u kojoj ništa nije sigurno, u kiojoj možeš biti dobar, pozitivan i fer igrač, i na kraju proći vrlo loše. Dovoljno je pogledati večernje vijesti pa da svaka ideja o plemenitosti i uzvišenosti ljudskog roda padne u vodu.

I onda pogledam svoje dvije glavice i pitam se: u kakav smo vas to svijet
pozvali da nam se pridružite?! Možda bolje da ste ostali plutati u nekom blaženstvu nepostojanja... Ovdje gdje se nalazite morate neprestano biti na oprezu.
:/

ako te ovo tješi: nisi jedina i ja, i ja.
Pokušavam se više usredotočiti na nju dok je mala, jer si mislim ako sada razmišljam o svemu što joj prijeti fulati ću dio njezina djetinjstva u kojem izgovara prve riječi, radi prve korake, posjeda se po prvi put. Meni ti je sad na pameti jedino kako ću napraviti veliku feštu od njezina prvog rođendana. O svemu ostalom ću razmišljati kad za to dođe vrijeme.
OT, ja ću ti umjesto Kundere citirati nešto stvarno, što mi je rekla jedna žena, a o tome tada nisam razmišljala jer sam imala samo 18 godina, ali sada kada imam dijete sjetim se toga često (kako je život čudan). Imala je kći koja je sa 15 rodila prvo dijete, otišla živjeti sa narkomanom i sama imala problema sa drogom. Tada mi je žena rekla: "Bez obzira što napravila u životu ona će uvijek biti moja divno mirišuća beba." Malo zvuči čudno jer je žena Amerikanka, pa se uvijek malo izgubi u prijevodu, ali u originalu to zvuči ovako: "No meter what she does she will always be my sweet smelling baby."

[alanovamama]

[japanka]

elin, predivno
a Sramežljiva, tebe potpuno shvaćam i ja često mislim ko i ti, ali nema druge nego idemo dalje, treba što pozitivnije gledat na sve, a djecu zaštititi koliko možemo i do kad možemo

[Forka]

Elin, to me podsjeća na rečenicu iz filma "Prisluškivanje": I always think that he was once somebody's baby boy.
Nemojte se zamarati pesimističnim mislima: svijet je obično onakav kakvim ga mi sami sebi stvorimo...

[Loryblue]

Ja ne mogu zamisliti da mi je svijet bio prekrasan (a bio je) prije mojeg djeteta. Ne mogu zamisliti da sam uspjela živjeti bez njega.

ja nekako mogu zamislit da mi je i život i svijet bio prekrasan prije mog djeteta. čisto zato jer tada nisam ni razmišljala o djetetu. a sada gledajući unazad to je bio jedan skroz drugi svijet u kojem sam sama sebi bila centar svijeta. sada je netko drugi centar mog svijeta i opet je svijet prekrasan.

život prije djeteta i život nakon njegovog rođenja mi je isto kao kad prelaziš mostom preko rijeke i znaš da kad prijeđeš rijeku most da se ruši i ne može se nikad više napravit. tako doživljavam i život od prve sekunde njenog rođenja. prešla sam most svoga djetinjstva, curstva, braka bez djeteta i sad idem novim proplankom kojim koraćamo nas troje. prije Šefice bio je jedan drugi proplanak i na njemu prvo ja sama, pa s mm-om. sutra, ko zna koliko će nas bit, ali će most zauvik ostat srušen, a mi od tog trenutka na proplanku života kojeg smo podarili djetetu. bez obzira kakav je svijet naša je dužnost da djete pokušamo maksimalno zaštiti od zlog dijela i ukazat na lijepi dio. koliko ćemo u tome uspjet ovisi o nama samima.

[jadranka605]

ja si mislim da će svijet biti bolji zato šta imam dva anđela.
Rodili su se s razlogom, a tek moram otkriti kojim.
Za sad sam sebićna i smatram da su tu zbog mene

[štrigica]

da, svijet je zločest i odvratan u poslijednje vrijeme....
i kad bi postojao samo yang stvari vjerovatno ne bih rađala nikad, jer čemu se truditi...

no stvar bi onda bila ovakva... di ću sa svom ovom ljubavi iz sebe?
ako zbog ničega drugoga rodila sam ih iz sebičnog razloga da meni uljepšaju dane svojim smijehom... i sada život ne mogu zamisliti bez njih...

svijet je točno onakav kakvim ga svatko od nas doživljava i svi mi imamo snagu za mijenjanje svijeta u sebi...


tko zna - možda jednom ukinu loše vijesti na tv-u pa će se onda svijet činiti puno ljepšim.

p.s. ako ne gledaš dnevnik i ne čitaš novine svijet je puno ljepši...

[Vishnja]

tko zna - možda jednom ukinu loše vijesti na tv-u pa će se onda svijet činiti puno ljepšim.

p.s. ako ne gledaš dnevnik i ne čitaš novine svijet je puno ljepši...

Upravo ovako. Ovde gde ja živim vesti su pune negativnosti, a slični takvi su i ljudi, u ovo trusno vreme promene vlasti u zemlji. Ali, ja ne gledam vesti, već gledam crtaće i slušam muziku, puno šetam i uživam u svojoj deci. I držim se maksime la vita e bella, jer za nas zaista tako i jeste otkako imamo decu...[/i]

[Vishnja]

tko zna - možda jednom ukinu loše vijesti na tv-u pa će se onda svijet činiti puno ljepšim.

p.s. ako ne gledaš dnevnik i ne čitaš novine svijet je puno ljepši...

Upravo ovako. Ovde gde ja živim vesti su pune negativnosti, a slični takvi su i ljudi, u ovo trusno vreme promene vlasti u zemlji. Ali, ja ne gledam vesti, već gledam crtaće i slušam muziku, puno šetam i uživam u svojoj deci. I držim se maksime la vita e bella, jer za nas zaista tako i jeste otkako imamo decu...

[mamasch]

A ja ću ovdje citirati Vishnjin potpis:

[b]Sve ima svoje... Kad mrzne i vri, kad menja boje, kad vene i zri... Sve ima svoje... Početak i kraj, tame postoje da bi prizvale sjaj...[/b

[elin]

slažem se sa štangicom, iz istog sam razloga prestala gledati vijesti i čitati novine - previše negativnosti. Mislim da ih je bilo i prije, ali sada kao da se svijet isključivo koncentrirao na to. Kao npr. dignem se ujutro i pada kiša i depra, onda nakon 2 sata zasja sunce i ja i dalje u depri jer je eto sve morko, umjesto da se veselim suncu i izađem malo vani, a to što je još mokro zanemarim. Hoću reći, stvari koje ne mogu kontrolirati izbacujem iz misli i veselim se sitnicama, jer je to jedino što zapravo mogu učiniti. Ovo sam pročitala jako davno, pa ne znam da li ću moći točno reproducirati, ali ovako nekako ide: jedan čovjek čitavog života juri za srećom pokušavajući je pronaći, mijenja stalno puteve i na kraju dođe do kraja životnog puta ne našavši je. Kada je umro upita sreću zašto je nikada nije našao, a ona mu odgovori: zato što si stalno bio ispred mene, ja sam te cijelo vrijeme pokušavala stići a ti nikako da staneš. Mislim da je sreća u malim stvarima: u oku tvog djeteta kada te prvi put zaista prepozna i nasmije ti se i moje omiljeno, onaj glasni smjeh malog djeteta, koji zapravo nije smijeh nego više gugut (to mi je nešto fenomenalno i dražesno i uvijek te tjera da se smiješ sa tim smijehom-gugutom).

[japanka]

ja više ne gledam dnevnik, otvoreno, zatvoreno, istragu i sl.
stvarno se osjećam loše nakon takvih emisija
gledam national geografic o životinjama, pogotovo navečer, baš me jučer raznježilo, bilo je o nekoj Sari kako dodirom smiruje uplašene i zlostavljane životinje, prekrasno nešto.

[maria71]

potpis pod japanku, dosta mi je više tih krvoprolića po tv i tih grozomornih vijesti

[Rhea]

Je, svijet je zaista postao opako mjesto za življenje.
Ali, ja u niti jednom trenutku nisam zažalila što živim, i svijet je postao još ljepšim nakon rođenja mojih mišića. I najviše što želim je da i moja djeca dožive isto to.

I da, prestala sam čitati kroniku i gledati bilo kakve emisije koje prikazuju lošu stranu ovog svijeta.

[štrigica]

Kao npr. dignem se ujutro i pada kiša i depra, onda nakon 2 sata zasja sunce i ja i dalje u depri jer je eto sve morko, umjesto da se veselim suncu i izađem malo vani, a to što je još mokro zanemarim.

ja se veselim i kiši i suncu jer oboje su tu s razlogom. moje cvijeće je ljepše kad nakon kiše grane sunce... a to što je mokro daje mu posebnu čar jer sunce prolazi kroz kapljice kiše na laticama i stvara duge u mom vrtu...

sve lijepo i sve ružno postoji s razlogom... sve ružno nam pomaže da shvatimo koliko je ono lijepo zapravo lijepo... da ne postoje ružne stvari ne bismo znali koliko smo sretni s lijepima...

najvažnije je ne prepustiti se trendu bjesomučnog traganja za lošim.... jer u većini stvari možemo naći ljepotu...

(kad bi tv malo više pažnje posvetila dobrim vijestima i širenju optimizma ljudi ne bi dobijali u tolikoj mjeri ideje kako ljudski život ne vrijedi pišljivog boba)

[maria71]

upravo, tako štrigice.....

isto kao i novine i portali


vjerujem da je i prije bilo zločina, no nisu bili toliko medijski eksponirani kao sad....

[štrigica]

malo on/oftopik...
moje viđenje ultimativnog zla su moderni novinari koji su, bar se meni čini, medijski prostor učinili ekskluzivom za loše vijesti i stvorili neku atmosferu jeze i straha pred vlastitim susjedom... ljudi se sve više izoliraju jedni od drugih...
o bilo je svega i prije ali sada se potpiruje takav način razmišljanja...
dok sam bila klinka u toku dana nije bilo svih ovih horora po tv-u - osobno mi je najdraži ostao Opstanak -dokumentarac o životinjama.... danas već mala djeca dobijaju inspiraciju za svakojako ubijanje i slične stvari već u najranijoj dobi jer svega mogu vidjeti po tv-u...
ovo je još jedno pitanje o kojem bi roda možda mogla puno učiniti - tv program i njegova prikladnost djeci - ja bih bilo kakve gluposti zabranila prije 22 sata...
zabranili su neke reklame za kondome u toku dana, a možemo gledati klanja, ubijanja, pljačke, pa i seks u 2 popodne...

[maria71]

i tu se možemo nadovrezati na onaj topic

djeca vide. djeca oponašaju.

a mislim da i odrasli nisu daleko...



sva sreća pa imam maxtv i gledam national geographic a malom pustim ponekad kanal sa crtićima ( naravno pazim koji su crtići )

[štrigica]

potpis ti nije lip danas....

[maria71]

off topic

znam da nije ,ali ,eto tako se osjećam ovih dana...


@

na tv-u treba biti što više pozitivnih vijesti i lijepih ljudskih priča, a ima ih ....

[štrigica]

je ali je atmosfera u društvu takva da ono što nije nasilno nije ni zanimljivo... pogledaj program svih tv-kuća u Hrvata... na prvome Otvoreno (loše vijesti), na drugome inspektorica (ubojstva) , na trećemu csi (ubojstva) na četvrtome istraga...

loše vijesti šta domaće šta uvozne...

i ajd ti sad izaberi... ugasim tv i odem čitat... (pa opet čitam o glupostima ali eto - knjigu doživljavam drugačije)

[elin]

malo on/oftopik...
moje viđenje ultimativnog zla su moderni novinari koji su, bar se meni čini, medijski prostor učinili ekskluzivom za loše vijesti i stvorili neku atmosferu jeze i straha pred vlastitim susjedom... ljudi se sve više izoliraju jedni od drugih...
o bilo je svega i prije ali sada se potpiruje takav način razmišljanja...
dok sam bila klinka u toku dana nije bilo svih ovih horora po tv-u - osobno mi je najdraži ostao Opstanak -dokumentarac o životinjama.... danas već mala djeca dobijaju inspiraciju za svakojako ubijanje i slične stvari već u najranijoj dobi jer svega mogu vidjeti po tv-u...
ovo je još jedno pitanje o kojem bi roda možda mogla puno učiniti - tv program i njegova prikladnost djeci - ja bih bilo kakve gluposti zabranila prije 22 sata...
zabranili su neke reklame za kondome u toku dana, a možemo gledati klanja, ubijanja, pljačke, pa i seks u 2 popodne...

potpisujem ovo. Novinarima danas je što veća senzacija to bolje. Nekad si otvorio Večernji (Jutarni nije postojao) i imao si jednu stranicu crne kronike. Danas kada otvorim novine - to je sve crna kronika samo što ne ide pod taj naslov. Ili to ili nekava kakti zvjezdica (nikad čula) se zaljubila u drugu kakti zvjezdicu (nikad čula) i to je vijest :shock: Kak je to vijest i to u nazovi ozbiljnim novinama. Da želim čitati takve stvari kupila bi Gloriju ili neki sličan časopis, ako kupujem Jutarnji ili Večernji znači da želim znati što se događa u svijetu.
OT - pitanje: da li još nekome ili sam jedina u tome ide na živce oni razni CSI koji su u 20 sati na tv u kojima se jako dobro vidi kako metak prolazi kroz ljudske kosti i meso (fuj), a humoristične emisije su kano noćnom terminu. Ne kužim tko slaže tu shemu? Ispada da gledati ubojstva, silovanja i slične stvari je o.k. (što je meni osobno degutantno i depresivno), ali nedaj bože da se netko poljubi na tv (za Sex i grad sam morala stavljati čačkalice na oči da bi dočekala, a ponekad bi i zaspala u čekanju).

[hm]

Meni je svijet ljepši otkad su moja djeca dio njega.

potpisujem

[Anita-AZ]

Gledam svijet oko sebe, ne slušam informacije koje me se ne tiču i zaključujem da možda svijet može biti u lošem stanju, ali život, moj i moje djece, može biti i jest prekrasan unatoč tome.

Možda previše gledamo (tv) umjesto da VIDIMO (ono sto je). Kada vidim, znam da sam učinila najbolje djelo za sebe i za svoju djecu kad sam ih odlučila donijeti na svijet. Ovaj svijet, sa prekrasnim ljudima koji nam dolaze u život, prekrasna priroda, umjetnost, glazba, mirisi..... Da to uskratim radi loših vijesti? Pa čak i da u jednom trenu sve nestane, vrijedio je svaki trenutak kada je bilo tu. Uostalom, kao i male i velike stvari... pa i ljubav. Boli kad ode, hrani kad je tu, a ako je nikad nije ni bilo, život je besmislen. Život je cool. 8)

[Pandora Aura Monroe]

Svijet je nesavršen, to je očito. Neke osjetljive duše toliko se razočaraju tim nesavršenstvom da se na kraju povuku, misleći da je svako djelovanje uzaludno, razviju nihilistički stav ili bar ravnodušnost koja ih kao obrambeni mehanizam uspješno štiti od nepodnošljive boli.
Nastojat ću da moji potomci izbjegnu tu zamku kao što sam je, ne posve lako, uspjela izbjeći sama. Ako već imam priliku prenijeti život, znam da zajedno s njim prenosim i mogućnost da se svijet učini boljim mjestom. Još ako potomci vide da njihovi roditelji nisu odustali od te mogućnosti, nadajmo se da će je i oni poželjeti upotrijebiti na barem poneki od beskonačno mnogo načina.
To je ono što me tješi i ulijeva nadu da životi moje djece neće potonuti u moru besmisla i izopačenih vrijednosti.

[cvijeta73]

Gledam svijet oko sebe, ne slušam informacije koje me se ne tiču i zaključujem da možda svijet može biti u lošem stanju, ali život, moj i moje djece, može biti i jest prekrasan unatoč tome.

Možda previše gledamo (tv) umjesto da VIDIMO (ono sto je). Kada vidim, znam da sam učinila najbolje djelo za sebe i za svoju djecu kad sam ih odlučila donijeti na svijet. Ovaj svijet, sa prekrasnim ljudima koji nam dolaze u život, prekrasna priroda, umjetnost, glazba, mirisi..... Da to uskratim radi loših vijesti? Pa čak i da u jednom trenu sve nestane, vrijedio je svaki trenutak kada je bilo tu. Uostalom, kao i male i velike stvari... pa i ljubav. Boli kad ode, hrani kad je tu, a ako je nikad nije ni bilo, život je besmislen. Život je cool. 8)

a što više dodati na ovaj lijepi post...
mogu ga samo potpisati.

[zhabica]

je ali je atmosfera u društvu takva da ono što nije nasilno nije ni zanimljivo... pogledaj program svih tv-kuća u Hrvata... na prvome Otvoreno (loše vijesti), na drugome inspektorica (ubojstva) , na trećemu csi (ubojstva) na četvrtome istraga...

slazem se potpuno s tobom.

danas se stvara i potice kultura straha. u svakom pogledu. meni se cini ko da se dijelom takve stvari serviraju i zato jer ljudi vecinom nemaju dobar standard, bore se za zivot i tesko financijski zive pa kad im serviras strahote onda se mogu (pod)svjesno tjesit da ima i gorih stvari nego je njihova situacija/zivot. plus sta ih takve stvari ne poticu da nesto mijenju jer sire kulturu straha u kojoj se svak svakoga i svega boji i nije (pro)aktivan iz straha ne ezli nesto mijenjat.

jeste li gledali jednu milicevu emisiju, mislim da je to bilo u brisanom prostoru di je usporedjivao broj ubojstava, silovanja, pljacki... 80ih godina i cini mi se 2000. godine prije je svega bilo puno vise!!! i do 10 puta vise cini mi se ubojstava. nemojte me sad uzet za rijec jer nisan sigurna u brojke al u svakom slucaju prije je toga bilo vise nego danas samo su danas mediji puno agresivniji sa takvim informacijama i nemaju mjeru.

odgajat dijete danas, u kulturi straha, je tesko. ima jako puno opasnosti s kojima se nasi roditelji ni bake i djedovi nisu susretali, i mene uhvati strah hocu li znat prepoznat i zastiti dijete od svih opasnosti - mission impossible. koliko god se trudili to ne mozemo postic. mozemo utjecat samo na ono sto sami radimo, samo na svoje postupke i cak i tada u najboljoj namjeri mozemo pogrijesit. al za mene je sve to samo veliki izazov.

mislim da nije ni dobro dijete odgajat da se stalno u zivotu osijeca sto posto sigurno kad zapravo nije, vec ga treba pripremat i na realne opasnosti, koje postoje (od onih fizickih opasnosti pa do ljudske zloce i zlobe) samo se treba znat s njima nosti tako da ne ruse Tvoj Svijet/Djetetov Svijet do temelja. al to je valjda i cilj odgoja - da odgojis sretnu, samostalnu, zdravu i zrelu osobu koja se zna nosit sa lijepim i ruznim stranama zivota.

ne znam jeli svijet postao ljepsi od kad se zabac rodio al Moj Svijet je definitivno ljepsi.

[leonisa]

tko zna - možda jednom ukinu loše vijesti na tv-u pa će se onda svijet činiti puno ljepšim.

p.s. ako ne gledaš dnevnik i ne čitaš novine svijet je puno ljepši...

Upravo ovako. Ovde gde ja živim vesti su pune negativnosti, a slični takvi su i ljudi, u ovo trusno vreme promene vlasti u zemlji. Ali, ja ne gledam vesti, već gledam crtaće i slušam muziku, puno šetam i uživam u svojoj deci. I držim se maksime la vita e bella, jer za nas zaista tako i jeste otkako imamo decu...[/i]

evo ovo moram potpisati.

kao i post mame san.



osjecam se ko da hodam po oblacima i da svi oko mene hodaju po oblacima....samo jer je ona tu

[bertha]

I mene je isto koji put strah kada zastanem i pocnem razmisljati di sam je dovela. ali kako je netko od vas napisao, most je srusen i idemo dalje jer povratka nema. svak pojedinacno od nas moze svit i te kako prominiti. male stvari su one koje su bitne. uvik je bilo i uvik ce biti i lipih i ruznih stvari, valjda to i je zadaca biti roditelj da naucis svoje dite da se nosi sa svim tim.
ne znam da li se sicate, kada je bilo prije god dvi da je u sibeniku maloljetnicu momak silova i proboja je. to je bilo u kaficu di smo svi mi nekoc izlazili i nisam mogla virovati da se to tamo dogodilo di uvik ima brdo svita. pa da niko jos nije cuja, kao... isti sekund sam bila promislila "sta da se to dogodi sutra njoj?!"... ali nitko od nas ne zna sta sutra donosi. da li cemo sutra uopce jos ziviti ili mozda jos narednih 100 godina... zato je bolje ne zamarat se time nego ziviti dan po dan i uzivat u svakom trenu... sve sta radimo ima i dobre i lose strane - kada radim, nisam sa svojim ditetom, ali moci cu joj kupiti ono sta joj triba, medu svitom sam i radim na nasem boljitku... kada sam doma s njom - ne radim, ali aktivno sudjelujem u igri s njom... ako spremam ispite priko noci - ujutro cu biti nervozna od nespavanja, ali kada prode ispit biti ce nam svima lakse... tako razmisljam...
uzivaj u svakom njihovom smjehu, svakoj njihovoj igri, svakoj njihovoj ispunjenoj zelji i svit ce odma postati lipsi... nemoj misliti sta ima vani, sta se dogada, znamo da je svit posta nesigurno misto, ali tako je vjerojatno bilo i prije, ali se o tome nije puno znalo. ne mozes ga prominiti, ali mozes svoj pogled na sve to skupa.
zato, opusti se i ljubi svoje andele!

[sunca]

život je dar i to valjda najvredniji koji ti netko može darovati.

ne mogu žaliti što sam im ga darovala.

hoće li oni uspjeti spoznati veličinu tog dara i time biti sretna bića, ovisi o njima, to im ne mogu dati, to će morati spoznati sami.