Vidiš, ja za ovo boldano nisam sigurna. Jesam za proaktivan pristup: razmisliti, vidjeti što djetetu treba, jesmo li negdje premeki, jesmo li negdje prekruti...svakako tražiti i pokušati riješiti.
Ali mislim da je dobro imati na umu da neke situacije možemo samo odčekati. Za to ih vrijeme hendlati što bolje da se minimizira stres, ili, bolje reći, ne pogoršavati, a ostalo je na vremenu i na djetetu.
Tako je recimo s djecom koja slabo jedu (a ipak su živa i zdrava). U velikom broju slučajeva, tu se ne može ništa poduzeti. I većina toga što većina roditelja poduzima (uključujući mene) samo pogoršava problem.





Odgovori s citatom